Premda nam se u nedjelju činilo da smo gledali koncert desetljeća, šou koji teško da može biti bolji, danas odgovorno tvrdimo – jučerašnji spektakl bio je prekrasan i doslovce neponovljiv. Ponajprije zbog kemije između publike i benda. Ljudi koji su sinoć pohodili Maksimir bili su toliko puni pozitivne energije da su uspjeli otjerati i najavljenu kišu, a irski glazbenici prepoznali su njihovu vedrinu, veselje i rasplesanost – i sve im stostruko vratili. Uoči koncerta zabavljali su se valovima na tribinama, popularnom "olom" koja nije prestajala, a pripremili su i koreografiju s crvenim, bijelim i zelenim balonima, u bojama irske zastave, kao znak dobrodošlice.
Nije bila osobito uspješna, doduše, jer baloni nisu odletjeli previsoko u zrak – ali bitna je namjera i dobra volja. Poslije koncerta to su istaknuli i članovi sastava, ugodno iznenađeni zagrebačkim dočekom.
Simona – zvijezda večeri
Iako je repertoar bio donekle izmijenjen u odnosu na noć prije, uzrok tolikoj erupciji oduševljenja nije "više starih stvari", kako biste možda pomislili. Ne, U2 su počeli kao na prvom koncertu (Breathe, No Line On The Horizon, Get On Your Boots, Magnificent, Beautiful Day), ali stadion je eksplodirao kada je Bono na pozornicu izveo lijepu Simonu i otplesao s njom Mysterious Ways. Zavidjeli smo joj i mi na tome, a kako ne bi ostatak nazočne ženske populacije.
Slijedili su I Still Haven’t Found What I’m Looking For, prekrasna Stuck In A Moment (You Can’t Get Out Of) u akustičnoj verziji, koju su izveli samo Bono i The Edge, te izvrsno pogođena mješavina starih i novih pjesama – Unknown Caller, Unforgettable Fire, City of Blinding Lights, Vertigo i I’ll Go Crazy If I Don’t Go Crazy Tonight, remiks koji zaraznim ritmom potiče na skakanje.
Šou za pamćenje
Vrhunac koncerta bila je legendarna Sunday Bloody Sunday, poslije koje smo čuli himnu posvećenu Martinu Lutheru Kingu, Pride (In The Name of Love), i nježnu staroirsku baladu s Bonovim stihovima, MLK. Posljednje pjesme uoči bisa, Walk On, Where The Streets Have No Name i One, samo su učvrstile opće mišljenje da su U2 odsvirali koncert za pamćenje.
Potom je Bono predstavio članove sastava, a spektakl je završio pozivom na ljubav i mir te uobičajenim trima stvarima (Ultraviolet, With Or Without You, Moment of Surrender) nakon kojih su se upalili maksimirski reflektori i pozvali nas da znojni, umorni i zadovoljni otplešemo u vrelu maksimirsku noć.
Gundulić i suveniriZa razliku od nedjeljnoga koncerta, Gundulićevu "Dubravku" sinoć smo čuli i na hrvatskom, a kako ju je Bono prilično čisto recitirao na nastupu s legendarnim Pavarottijem prije nekoliko godina – zaključujemo da je zaboravio stihove pa bi nam češće trebao dolaziti, da ih ponovi.
Osim toga detalja, maksimirske posjetitelje sinoć je opet zagrebačkim suvenirom u snježnoj kugli oduševio The Edge, a ta jednostavna gesta najbolje je opisala međusobno poštovanje i oduševljenost između publike i uvijek mladih, poletnih i visoko profesionalnih irskih rokera. Svaka čast, dragi dečki!
Simona s Bonom na pozornici zagrebačkog Maksimira
You must be logged in to post a comment Login