Društvena CroNika

Nije me bilo tjedan ili dva?! Neću se ispričavati nego ću odmah napisati što se sve izdogađalo i što se nije izdogađalo. Gotovo sam privela akademsku godinu kraju ali ipak nisam uspjela sve ono što sam zamislila. Bez obzira što je tempo bio nabrijan gotovo cijelu godinu, fakultet nije bio moja jedina obaveza ili aktivnost. Zadovoljna sam učinjenim ali uvijek može bolje. Grrrrrr. Da ne budem malodušna sada, odmaram se zadnja dva tjedna ali već mi nedostaje posao. Haha. Tako da sutra počinjem rješavati zadatke i čitati gradivo jer i tako odlazim na plažu tek oko pola četiri ili pet. Imam u planu neke produžene vikende ali o tom potom, ali – spontano… Tako uvijek najbolje ispadne. A da. Nadam se da i vi cure i dečki uživate u ovoj toplini koja nas je snašla. Pa eto, čekali smo ljeto i dobili smo ga. Nismo se nadali da će nas tako opržiti, jelda? 🙂 Evo vam jedna sličica iz mojeg malog primorskog mjesta na otoku. Jučer sam prvi put ove godine bila na glavnoj plaži. Tamo sam se godinama kupala, i kada sam bila klinka i kada su me vodili roditelji i kada sam porasla i išla s prijateljicama. Uvijek isti kafići, uvijek ista spika, napretka nema. Osim što sam ja starija pa uviđam da se ništa nije pomaknulo s mrtve točke. Lokalnu hotelsku slastičarnicu preuzeli su Albanci i sada u toj istoj nude, check this out: pizze, pašte, voćne kupove i pivo. Na nekadašnjem igralištu na travi neki čovjek prodaje luftiće, hrvatske grbove, bižuteriju, sladolede, voće i cigarete. Iz njegovog zvučnika trešti najava za koncert u Čavoglavima. Mamaaaa!! Na hotelskoj terasi je bilo već nekoliko pokušaja animiranja gostiju. Sada se proširila terasa, nude pola litre Bavarije za 10 kuna a možeš skakati i na trampolinu. Jučer sam vidjela ravno jedno dijete kako skakuće tamo dok je vani pržila tridesetka. S te iste terase glasno trešte Majke a nerijetko se gazdarici “makne” pa uzme mikrofon i otpjeva karaoke. Uopće ne znam više što je normalno a što nije ali sam imala blagi osjećaj da je sve nekako čudno. Mislim si ja, koja je ovo godina, koje je ovo vrijeme??! Snima li se ovdje neki film? Kao da me netko isčupao iz neke druge priče i smjestio tamo da se snalazim. Frend i ja smo otišli na kavu koja nam je presjela uslijed slušanja lokalnih Roma koji se natežu s onim drugim ljudima koji nisu Romi. Damn. Tada sam odlučila da više neći ići na glavnu plažu. Na našim malim lokalnim plažicama – Slovenci. Nemam ništa protiv njih, dapače, ali uviđam da oni imaju nešto protiv nas. Jer oni su ti koji su kupili vikendice na moru i plaže ispod njihove kuće su NJIHOVE plaže. Često nešto gunđaju među sobom kao da smo mi blesavi pa ne razumijemo da im nije pravo. Bezveze. Moja prijateljica A je neki dan imala okršaj sa jednim mlađahnim Slovencem. To je bilo kod nje. U Puli. Nešto je gruntao pa mu je onda odgovorila da ako mu se tu ne sviđa neka ode na svoju plažu. Dočekao ju je vrlo spretno govoreći joj kako bi on to rado učinio da mu MI nismo ukrali obalu. Haha. Više sreće drugi put, bile su njezine zadnje riječi. Osim što smo im “ukrali” obalu, “ukrali” smo im i Drogu. Next. Prošlu subotu bili smo u ljetnom disku također na otoku. Tamo je vrijeme odavno stalo. Mislim da neću tako skoro tamo, osim ako ne bude neki dobar program. Sve u svemu preživjeti ćemo i ovo “siromašno” ljeto i obogatiti ćemo ga dobrom internom zabavom. Jer je zabava s dragim i zanimljivim ljudima nešto neprocijenjivo. Još jedna stvar o kojoj želim pisati je novi hrvatski film The Show Must Go On koji je jučer otvorio 57. Filmski festival u Puli. Nisam ga pogledala još ali ga popodne planiram posuditi u videoteci maxTV-a. To možete učiniti i vi ako ste zainteresirani ali samo 24h će biti u videoteci. Radi se o jednom mladom, ja bih rekla vrlo perspektivnom redatelju koju je svoju genijalnu ideju pretočio u dugi film. Baš se veselim popodnevu. Uživajte mi cure i dečki i do slijedećeg ratnog izvještaja… Ginger <3