Vjerujem da će jednoga dana (ako naša vrsta dovoljno dugo opstane), homosapiensi na vrhuncu evolucije istraživati svoje pretke s 20. te s početka 21. stoljeća, te proučavati njihove navike, njihove habitate, vozila, oružja, međuljudske odnose te odnose s prirodom. Pokušavati će ih shvatiti, i čuditi će se njihovim pokušajima udaljavanja od sebe, jedni od drugih od prirode te želje za uništavanjem istih. Pokušavati će shvatiti (vjerojatno neuspješno) sustav vrijednosti ove neobične vrste. Čuditi će se njihovoj ljubavi prema stvarima koja je veća od ljubavi prema ljudima. Njihovoj sebičnosti i egocentrizmu. Ovo doba nazvati će ‘materijalno doba’ i zaključiti da su ljudi iz kamenog doba živjeli prirodnije i duhovnije te ih proglasiti superiorinijima jer će njih zasigurno više razumjeti.
Sustav vrijednosti
U današnje vrijeme konzumerizma, kapitalizma, komercijalizma i konstantne utrke za materijalnom dobiti, duhovnost je postala riječ od koje mnogi zaziru. Nešto alternativno i marginalno. Riječ koju koriste čudaci i koja se mora koristiti s oprezom, kao da ima neko magično djelovanje. Ako ju slučajno iskoristimo u krivom kontekstu, naš bi nas sugovornik mogao svrstati u pripadnike neke 'sekte'.
Pogledajmo oko sebe ili sebe same i vidjet ćemo kakav je naš sustav vrijednosti. Živimo u svijetu u kojem smatramo da smo mi – dakle čovjek – najviše biće. Ne poštujemo više niti jednog Boga (možda mislimo da vjerujemo u Njega, ali se tako ne ponašamo), niti Majku Zemlju, niti prirodu, a ni druge ljude oko sebe. Sebe gledamo kao centar univerzuma. Sebični smo, bahati i neiskreni prema sebi i drugima.
Da stvari budu još gore, dozvolili smo da materijalne stvari postanu najveće vrijednosti koje posjedujemo. Ne samo to: i vlastitu vrijednost mjerimo materijalnim stvarima kojima smo okruženi te obično na taj način biramo i prijatelje – dakle one koji ‘vrijede’ isto ili slično kao mi. Živimo u svijetu u kojem je važnije kakav auto vozim ili kakvu garderobu nosim od toga kakva sam osoba. Jesmo li iskreni, dobri i pošteni ili neiskreni, oholi i nepošteni postalo svejedno, dok god smo dobro odjeveni i zabavni u društvu.
Što nas čini sretnima?
Ono što je u cijeloj priči najveći paradoks jest da smo u suštini nesigurniji i nesretniji nego ikad. Što je veća želja da se dokažemo i da imamo više novca i materijalnih dobara, to smo više nesretni. I to iz jedne jednostavne činjenice – uvijek će biti puno onih koji su pametniji, zgodniji, zabavniji, imaju više novca, bolju torbu, skuplje traperice, brži auto…
Gdje je zapelo? Što se dogodilo sa pravim vrijednostima? Postaje li duhovno siromaštvo kronična bolest našeg doba i može li se izliječiti? Postoji li kakvo cjepivo protiv tog neznanja i neupućenosti? Zar smo se vratili unatrag na putu duhovne evolucije pa se, umjesto prema svjesnosti i prosvjetljenju, vraćamo na razinu duhovnih ameba?
U posljednjih nekoliko desetljeća objavljeno je puno studija na temu sreće. Rezultati ovih studija vrlo su zanimljivi. Sve nas najviše usrećuju djeca, obitelj i prijatelji. Oni su nam također i najvažniji u životu, kao i naše zdravlje. Pomoć drugima zauzima visoku drugu poziciju na ljestvici sreće, većinu ljudi usrećuje kada mogu pomoći drugima. Druženje i socijalni kontakti čine nas sretnima. Vjera je također među prvih pet mjesta u mnogim studijama kao i duhovni rast, dobri međuljudski odnosi i viši životni ciljevi. Sudeći po ovome čini se da ipak većina nas nije potpuno zaboravila što je važno u životu. Možda nas samo treba često podsjećati. Za nekoga to znači otići svaku nedjelju u crkvu, netko drugi čita duhovne knjige, bavi se nekom duhovnom disciplinom. Za nekoga je to posao kroz koji čini nešto dobro za zajednicu u kojoj živi. Za nekoga volontersko pomaganje drugima.
Duhovni put
Religija ili neka druga duhovna disciplina ovdje su da nas podsjećaju na to koja je naša prava priroda. A duhovni učitelji su svugdje oko nas. Naše majke i očevi, naša djeca, naš partner, naši prijatelji – svi su oni naši su duhovni učitelj. Od Dalai Lame do tete u dućanu, znamo li slušati, svaka osoba u našem životu može nas nešto naučiti. Priroda je naš učitelj. Drvo, livada, brdo, more… Umjesto da mjerimo vrijednosti količinom novca, izgledom, socijalnim statusom, vjerom, rasom itd. mjerimo vrijednosti čovjeka njegovom dobrotom i dobrim djelima (posebno prema onima koje ne poznajemo jer, lako je biti dobar prema prijateljima i obitelji).
I na kraju, što nas zapravo duhovnost uči? Uči nas kako biti bolja i funkcionalnija osoba, kako biti suosjećajni, dobri, pozitivni, kako voljeti, kako nesebično dati sebi ali i drugima, kako pronaći svoj mir, svoj komad sreće i – podijeliti ga sa svima.
Sangha Yoga
Sustav vrijednosti
U današnje vrijeme konzumerizma, kapitalizma, komercijalizma i konstantne utrke za materijalnom dobiti, duhovnost je postala riječ od koje mnogi zaziru. Nešto alternativno i marginalno. Riječ koju koriste čudaci i koja se mora koristiti s oprezom, kao da ima neko magično djelovanje. Ako ju slučajno iskoristimo u krivom kontekstu, naš bi nas sugovornik mogao svrstati u pripadnike neke 'sekte'.
Pogledajmo oko sebe ili sebe same i vidjet ćemo kakav je naš sustav vrijednosti. Živimo u svijetu u kojem smatramo da smo mi – dakle čovjek – najviše biće. Ne poštujemo više niti jednog Boga (možda mislimo da vjerujemo u Njega, ali se tako ne ponašamo), niti Majku Zemlju, niti prirodu, a ni druge ljude oko sebe. Sebe gledamo kao centar univerzuma. Sebični smo, bahati i neiskreni prema sebi i drugima.
Da stvari budu još gore, dozvolili smo da materijalne stvari postanu najveće vrijednosti koje posjedujemo. Ne samo to: i vlastitu vrijednost mjerimo materijalnim stvarima kojima smo okruženi te obično na taj način biramo i prijatelje – dakle one koji ‘vrijede’ isto ili slično kao mi. Živimo u svijetu u kojem je važnije kakav auto vozim ili kakvu garderobu nosim od toga kakva sam osoba. Jesmo li iskreni, dobri i pošteni ili neiskreni, oholi i nepošteni postalo svejedno, dok god smo dobro odjeveni i zabavni u društvu.
Što nas čini sretnima?
Ono što je u cijeloj priči najveći paradoks jest da smo u suštini nesigurniji i nesretniji nego ikad. Što je veća želja da se dokažemo i da imamo više novca i materijalnih dobara, to smo više nesretni. I to iz jedne jednostavne činjenice – uvijek će biti puno onih koji su pametniji, zgodniji, zabavniji, imaju više novca, bolju torbu, skuplje traperice, brži auto…
Gdje je zapelo? Što se dogodilo sa pravim vrijednostima? Postaje li duhovno siromaštvo kronična bolest našeg doba i može li se izliječiti? Postoji li kakvo cjepivo protiv tog neznanja i neupućenosti? Zar smo se vratili unatrag na putu duhovne evolucije pa se, umjesto prema svjesnosti i prosvjetljenju, vraćamo na razinu duhovnih ameba?
U posljednjih nekoliko desetljeća objavljeno je puno studija na temu sreće. Rezultati ovih studija vrlo su zanimljivi. Sve nas najviše usrećuju djeca, obitelj i prijatelji. Oni su nam također i najvažniji u životu, kao i naše zdravlje. Pomoć drugima zauzima visoku drugu poziciju na ljestvici sreće, većinu ljudi usrećuje kada mogu pomoći drugima. Druženje i socijalni kontakti čine nas sretnima. Vjera je također među prvih pet mjesta u mnogim studijama kao i duhovni rast, dobri međuljudski odnosi i viši životni ciljevi. Sudeći po ovome čini se da ipak većina nas nije potpuno zaboravila što je važno u životu. Možda nas samo treba često podsjećati. Za nekoga to znači otići svaku nedjelju u crkvu, netko drugi čita duhovne knjige, bavi se nekom duhovnom disciplinom. Za nekoga je to posao kroz koji čini nešto dobro za zajednicu u kojoj živi. Za nekoga volontersko pomaganje drugima.
Duhovni put
Religija ili neka druga duhovna disciplina ovdje su da nas podsjećaju na to koja je naša prava priroda. A duhovni učitelji su svugdje oko nas. Naše majke i očevi, naša djeca, naš partner, naši prijatelji – svi su oni naši su duhovni učitelj. Od Dalai Lame do tete u dućanu, znamo li slušati, svaka osoba u našem životu može nas nešto naučiti. Priroda je naš učitelj. Drvo, livada, brdo, more… Umjesto da mjerimo vrijednosti količinom novca, izgledom, socijalnim statusom, vjerom, rasom itd. mjerimo vrijednosti čovjeka njegovom dobrotom i dobrim djelima (posebno prema onima koje ne poznajemo jer, lako je biti dobar prema prijateljima i obitelji).
I na kraju, što nas zapravo duhovnost uči? Uči nas kako biti bolja i funkcionalnija osoba, kako biti suosjećajni, dobri, pozitivni, kako voljeti, kako nesebično dati sebi ali i drugima, kako pronaći svoj mir, svoj komad sreće i – podijeliti ga sa svima.
Sangha Yoga
You must be logged in to post a comment Login