Iako su i poslodavci i radnici svjesni važnosti cjeloživotnog obrazovanja, profesionih usavršavanja ove je godine znatno manje nego prije. Loše slutnje potvrdilo je i najnovije istraživanje što ga je za potrebe portala EduCentar proveo MojPosao. Uzorkom je obuhvaćeno više od 1.000 posloprimaca i 80 poslodavaca, a istraživanje se sastojalo od dva dijela – prvim se pokušalo doznati kakve su potrebe za obrazovanjem i usavršavanjem, a drugime kakva je ponuda profesionalne edukacije.
Strani jezici ili prodaja?
Iako imaju zajednički stav da je dodatno obrazovanje korisno, poslodavci i posloprimci razlikuju se u sadržaju. Tako radnici pokazuju veće zanimanje za usavršavanje stranih jezika i savladavanje informatičkih programa (33 posto), a poslodavci misle da je mnogo važnije dodatno obrazovanje iz komunikacijskih i prezentacijskih vještina, pa i onih koje su vezane uz prodaju (60 posto).
Idealno trajanje programa usavršavanja svaka skupina ispitanika drukčije doživljava – radnici bi da im obrazovanje dulje traje, barem mjesec ili dva, a poslodavci misle da je jedan ili nekoliko dana sasvim dovoljno.
S obzirom na učestalost, skoro polovica ispitanih poslodavaca misli da je dovoljno jednom tjedno pohađati predavanja. Radnici se ne slažu, radije bi dva puta tjedno. Ipak, i jedni i drugi složili su se da edukacije koje dnevno traju po sat ili manje nemaju smisla.
Kada bi poslodavac platio…
Poslodavci su svjesni da u edukaciju svojih zaposlenika ne ulažu dovoljno. Priznalo je to čak 49 posto ispitanih, dočim je 23 posto izjavilo kako ne ulažu u edukaciju unatoč potrebama. Radnici za edukaciju nemaju vremena, objašnjavaju poslodavaci, a kao drugi razlog navode nedostatak novca. Rezultat je – više od polovice zaposlenika, preciznije 62 posto, uopće nema nijedan sat mjesečne profesoinalne edukacije.
Kada bi zaposlenici sami plaćali dio svoje edukacije, i poslodavci bi imali više skolonosti uključiti se. Za samo jedan posto participacije već bi svaki peti poslodavac pristao platiti ostatak.
Kriza zaustavila edukaciju
Za usvajanje novih znanja i vještina radnici su izuzetno zainteresirani. Potvrđuje to i podatak da je većina njih spremna zamijeniti dio bonusa na plaću edukacijom. Također, skoro svaki treći snosio bi čak polovicu troškova kada bi ostatak podmirio poslodavac. Cjeloživotno učenje, koje je kao pojam "lifelong learning" godinama poznato u zapadnim zemljama, očito ulazi u modu.
Financijska izdvajanja za edukacije zbog krize smanjilo je 39 posto poslodavaca, a 23 posto potpuno ih je zamrznulo. Što to znači, primjerice, na poslovima gdje se tehnologije mijenjaju velikom brzinom? Vrhunski stručnjaci u čije je obrazovanje za vrijeme redovnog školovanja mnogo uloženo za nekoliko godina mogu biti dovedeni u situaciju da ih vrijeme, ali i nove generacije pregaze.
Stoga se svi nadaju da teška vremena neće dugo potrajati ili da će barem zajednički prebroditi probleme.
Strani jezici ili prodaja?
Iako imaju zajednički stav da je dodatno obrazovanje korisno, poslodavci i posloprimci razlikuju se u sadržaju. Tako radnici pokazuju veće zanimanje za usavršavanje stranih jezika i savladavanje informatičkih programa (33 posto), a poslodavci misle da je mnogo važnije dodatno obrazovanje iz komunikacijskih i prezentacijskih vještina, pa i onih koje su vezane uz prodaju (60 posto).
Idealno trajanje programa usavršavanja svaka skupina ispitanika drukčije doživljava – radnici bi da im obrazovanje dulje traje, barem mjesec ili dva, a poslodavci misle da je jedan ili nekoliko dana sasvim dovoljno.
S obzirom na učestalost, skoro polovica ispitanih poslodavaca misli da je dovoljno jednom tjedno pohađati predavanja. Radnici se ne slažu, radije bi dva puta tjedno. Ipak, i jedni i drugi složili su se da edukacije koje dnevno traju po sat ili manje nemaju smisla.Kada bi poslodavac platio…
Poslodavci su svjesni da u edukaciju svojih zaposlenika ne ulažu dovoljno. Priznalo je to čak 49 posto ispitanih, dočim je 23 posto izjavilo kako ne ulažu u edukaciju unatoč potrebama. Radnici za edukaciju nemaju vremena, objašnjavaju poslodavaci, a kao drugi razlog navode nedostatak novca. Rezultat je – više od polovice zaposlenika, preciznije 62 posto, uopće nema nijedan sat mjesečne profesoinalne edukacije.
Kada bi zaposlenici sami plaćali dio svoje edukacije, i poslodavci bi imali više skolonosti uključiti se. Za samo jedan posto participacije već bi svaki peti poslodavac pristao platiti ostatak.
Kriza zaustavila edukaciju
Za usvajanje novih znanja i vještina radnici su izuzetno zainteresirani. Potvrđuje to i podatak da je većina njih spremna zamijeniti dio bonusa na plaću edukacijom. Također, skoro svaki treći snosio bi čak polovicu troškova kada bi ostatak podmirio poslodavac. Cjeloživotno učenje, koje je kao pojam "lifelong learning" godinama poznato u zapadnim zemljama, očito ulazi u modu.
Financijska izdvajanja za edukacije zbog krize smanjilo je 39 posto poslodavaca, a 23 posto potpuno ih je zamrznulo. Što to znači, primjerice, na poslovima gdje se tehnologije mijenjaju velikom brzinom? Vrhunski stručnjaci u čije je obrazovanje za vrijeme redovnog školovanja mnogo uloženo za nekoliko godina mogu biti dovedeni u situaciju da ih vrijeme, ali i nove generacije pregaze.
Stoga se svi nadaju da teška vremena neće dugo potrajati ili da će barem zajednički prebroditi probleme.
You must be logged in to post a comment Login