Bez neke patetike i preuveličavanja, uistinu držim da je odgovornost prvi postulat roditeljstva. To je prije svega briga za sebe, a za dobrobit djece, žrtva naših potreba, poroka ako je potrebno, kako bi osigurali ono najbolje i najduže za njih – sebe. Svoju ljubav i brigu.
Zato ne mogu prijeći preko nedavnih medijskih napisa o majci koja je umrla kako bi djetetu dala život. Prikazana kao priča o plemenitosti i hrabrosti, kao mnoge, dirnula me. I zgrozila. Umjesto čovjekoljubivosti za mene je primjer sebičnosti i neodgovornosti. Jer svjesno ostaviti dvoje djece polu-siročadi, lišiti ih majčinske ljubavi i oslonca, ne može se nazvati drugačije.

Nisam neki romantik, ne vjerujem u ljubav koja ruši sve granice, pa ni u onu koja ostavlja za sobom nevine žrtve. Ma, nije ništa vredniji život male djevojčice za koji je trebalo umrijeti od onog već unesrećenog djeteta bez roditelja kome bi tolika silna ljubav dobrodošla. Na kraju krajeva, ishod je isti.
Kvaliteta iznad kvantitete, uvijek sam se zalagala. Ne želim osuđivati, o mrtvima sve najbolje, no poznato je da za iskrenu sreću treba balansirati između želja i mogućnosti, ali i prihvaćati stvari koje već imamo i biti zahvalni na njima. Doživjeti majčinstvo nekim ženama samo je neostvariv san. I blagoslov. Čiji je cilj promicanje sreće i napretka te zaštita i očuvanje. Zašto ga umanjivati tražeći više?

Ne treba ići daleko da biste našli neku obitelj koja se nepravedno, ne svojom krivnjom, našla u egzistencijalnim iskušenjima. Često ih veže zajedništvo u borbi za život i neizrecive žrtve koje jedni rade za druge.
Financijska pomoć potrebna je i njima, no ponekad je veća potreba za majčinskom ljubavi, svetom potkom zdravog odrastanja. Ljubavi bez granica.
Dvojčeki.com
Zato ne mogu prijeći preko nedavnih medijskih napisa o majci koja je umrla kako bi djetetu dala život. Prikazana kao priča o plemenitosti i hrabrosti, kao mnoge, dirnula me. I zgrozila. Umjesto čovjekoljubivosti za mene je primjer sebičnosti i neodgovornosti. Jer svjesno ostaviti dvoje djece polu-siročadi, lišiti ih majčinske ljubavi i oslonca, ne može se nazvati drugačije.

Nisam neki romantik, ne vjerujem u ljubav koja ruši sve granice, pa ni u onu koja ostavlja za sobom nevine žrtve. Ma, nije ništa vredniji život male djevojčice za koji je trebalo umrijeti od onog već unesrećenog djeteta bez roditelja kome bi tolika silna ljubav dobrodošla. Na kraju krajeva, ishod je isti.
Kvaliteta iznad kvantitete, uvijek sam se zalagala. Ne želim osuđivati, o mrtvima sve najbolje, no poznato je da za iskrenu sreću treba balansirati između želja i mogućnosti, ali i prihvaćati stvari koje već imamo i biti zahvalni na njima. Doživjeti majčinstvo nekim ženama samo je neostvariv san. I blagoslov. Čiji je cilj promicanje sreće i napretka te zaštita i očuvanje. Zašto ga umanjivati tražeći više?

Ne treba ići daleko da biste našli neku obitelj koja se nepravedno, ne svojom krivnjom, našla u egzistencijalnim iskušenjima. Često ih veže zajedništvo u borbi za život i neizrecive žrtve koje jedni rade za druge.
Financijska pomoć potrebna je i njima, no ponekad je veća potreba za majčinskom ljubavi, svetom potkom zdravog odrastanja. Ljubavi bez granica.
Dvojčeki.com
In this article:double trouble, dvojčeki, kolumna, majčinstvo, marta alić
Written By
admin

Click to comment
You must be logged in to post a comment Login