Poznata hrvatska teatrologinja i ravnateljica hrvatskih kazališta Mani Gotovac napisala je autobiografiju intrigantna naslova – 'Fališ mi'. U knjizi ona govori o velikim ljubavima, bračnim lomovima, burnim prijateljstvima s glumcima, redateljima, piscima i ostalim sudionicima javnog života.
Mani je široko umjetnički obrazovana, velika poznavateljica suvremenoga svjetskoga kazališta, ali ona je i žena snažnih strasti, u kojoj se nikad nije utrnuo duh djevojčice, što ćete shvatiti pročitate li njenu
autobiografiju.
Radi se o prvoj knjizi autobiografskih zapisa strukturiranih u poglavljima nazvanim po godišnjim dobima. Knjiga se zasniva na autobiografskim činjenicama, ali autorica se, da bi zaštitila identitete pojedinaca, ponekad koristi mimikrijskim postupcima, prepuštajući čitatelju da sam odgonetne što je u knjizi fikcija, a što stvarnost.
Ova knjiga stoga nije samo još jedno memoarsko svjedočanstvo o proteklom vremenu, već svojevrsni autobiografski roman o jednoj dramatičnoj ženskoj sudbini.
Autorica nam je odgovorila na nekoliko pitanja ne bi li se lakše uvukli u njenu živopisnu priču prije nego li se bacimo na čitanje njene autobiografije.
She.hr: Kako to da ste se odlučili na pisanje autobiografije?
Mani: Sakupljala sam svoje najnovije kazališne eseje i razmišljala o objavljivanju još jedne teatrološke knjige , kada me nazvao Velimir Visković i upitao "Što misliš o pisanju autobiografije?". Ta mi je riječ pukla po glavi. Odmah sam znala da ne znam i ne mogu i ne zanima me pisati autobiografiju s informacijama o mom kritičarskom i intendantskom radu. Rado bih istraživala što se događalo iza tog vanjskog izgleda i pogleda, iza funkcija i fasada. Kadgod su me novinari nazivali "željeznom lady kazališta" smijala sam se i tvrdila kako je sa mnom sve puno gore i puno teže. "Bojim se da sam od krvi i mesa, a ne od željeza, i da je u tome cijeli moj problem", odgovarala sam. E, pa doprijeti u rečenici do djelićka sebe, to je bio jedan od onih izazova u mom životu koje nisam mogla odbiti. Ali teško je bilo i na njega pristati. Znala sam naravno da sve može imati vrlo nepovoljne posljedice. Osobito u kontekstu naše konzervativne sredine. A onda, mučilo me ono najvažnije pitanje – "hoću li ja to umjeti?" Kako će zvučati rečenica koju pišem o sebi, a ne o drugima, kao što sam to radila do sada. Probdjela sam cijelu noć. Sutradan, u posve pospanom stanju, nazvala sam Velimira Viskovića i rekla mu da počinjem pisati autobiografiju. Bilo je to prije dvije godine.
She.hr: Kako je išao proces pisanja?
Mani: Sporo. Dugo. S neumornim brisanjem i pisanjem… I s osjećanjem silnog užitka. Usudila sam se govoriti u prvom licu, i to o ljubavi u vremenu svog životnog proljeća, dakle u cvijetu mladosti, ali i u vremenu svoje životne zime, dakle u cvijetu starosti. Osjećala sam se donekle subverzivno… Urednik mi je govorio: "Pa barem si sada u svom elementu.", i bilo je točno. Sve što je ispunjavalo taj bijeli papir istodobno me plašilo i privlačilo. Prepuštala sam se različitim čuvstvima od onih burnih, do suočavanja sa smiješnostima istih situacija, od obnavljanja u sjećanju svojih ljubavnih zanosa do razočaranja, od skrovitih strogo osobnih doživljaja do oštre kritike društva i politike, dakle od pianissima do fortissima, sfumata, spinta, allegra… do , rekla bih – krkljata. Ali i u "krkljatu" sam uživala, pisanje je postajalo mojim malim oružjem protiv umiranja u tišini. Znala sam da iskazujem previše žara za jednu staru damu ali i da sam u svojoj domeni intimnog revolta. Shvatila sam i kako sam često u životu nešto sanjala, nadala se nečemu mome, nečemu što mi je bilo važno, a onda se ispostavilo da život nema namjeru igrati moju igru, raskrinka san i u jednom trenutku sve se raspadne. I sada mi se to može dogoditi, mislila sam. I smijala sam se svemu tome. Puno puta sam, pišući, požalila što sam tek tada, tako kasno, uspjela razumjeti neke pojave u svom životu. Sve je to postajalo tom malom knjižicom, kojoj tada još nisam znala naslov. Obzirom na moja čitalačka i kazališna iskustva, uskoro mi je bilo jasno kako ne pišem autobiografiju nego upadam u konglomerat žanrova, kako taj žanr nema imena. Onda je Visković rukopis nazvao: autobiografskim romanom. Mislim da je imao pravo . Shvatila sam i to da su mi se između svih autora i autorica koje sam čitala ili radila s njihovim tekstovima u kazalištu, najdublje usjekle u podsvijest stranice "Ljubavnika" Marguerite Duras i "Dobar dan tugo" Fransoa Sagan te da se one neminovno uvlače u moje pismo. Ali sve me to nije osobito brinulo. Jednostavno, postajala sam ovisnicom o pisanju…..
She.hr: Od kuda ideja da se knjiga strukturira prema godišnjim dobima?
Mani: Iz biologije. Naš život biološki nalikuje godišnjim dobima , ja sam im samo izmijenila redoslijed. I to tek kada sam uočila kako kod mene postoje neke neobične podudarnosti između zime i proljeća, te opet neke između jeseni i ljeta. Pretpostavila sam da bi to mogle biti dvije knjige pod istim naslovom. Uz to naravno, cijeli život me već odnekuda prisluškuje ili prati glazba, osobito ona "Godišnja doba" crvenokosog Vivaldija.
She.hr: Jeste li se samo zbog toga odlučili izdati dvije knjige, povezane u nastavcima i kada možemo očekivati nastavak?
Mani: Mislila sam da nemam kapacitet za knjigu od preko 500 stranica. Tako sam dala tiskati prva dva poglavlja: zimu i jesen. Trenutno radim na idućim poglavljima i nadam se da ću završiti do kraja godine. To je doduše teško reći, s obzirom na moju sporost koja je slična pužu. Ali i na mom uživanju upravo u toj sporosti u pisanju, kao uostalom i u svemu u životu.
She.hr: Da li nam možete otkriti koje se od javnih osoba spominju u knjizi?
Mani: Pa nemam što otkrivati. Spominju se u knjizi imenom i prezimenom, primjerice Luko Paljetak, Paolo Magelli, Oliver Frljić, Nina Violić, Dražen Lalić, Severina, Pascal Bruckner, Arsen Dedić, ali i Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Božo Biškupić i mnogi, mnogi drugi. Spominju se i osobe koje su biološki mrtve ali simbolično vrlo žive kao što su to Petar Brečić, Kosta Spaić, Jak Brel, Maria Callas, Ivan Slamnig, Miko Tripalo, Ivan Šibl, Savka Dapčević-Kućar. Ako Vas međutim zanima nešto drugo, ako želite znati tko su ona, rekla bih "štipajuća lica", ona koja mnoge privlače jer se točno ne zna tko su i što stvarno stoji iza njih stoji, ako vas dakle zanima tko se krije iza moja dva glavna lika, iza mojih ljubavi, iza: Jilla i Gorkog, onda Vam moram reći da se kriju – Jill i Gorki. Oduševljava me ta mogućnost i fikcije i fakcije, to igranje između snoviđenja i zbilje. Na njihovoj izmiješanosti, pa nemogućnosti da se otkrije gdje počinje jedno, a završava drugo, temelji se cijela moja knjiga. Uostalom, to danas ni sama ne mogu više razlučiti.
She.hr: Koji vam je najdirljiviji dio knjige?
Mani: Možda drugi susret s Gorkim u Lepoglavi, ili naš rastanak nakon filma "Posljednji tango u Parizu", ili … Ah, ma gledajte, taj dio upravo sada pišem.
She.hr: Kako biste u jednoj rečenici opisali svoj život? Od čega se sastoji Vaš život?
Od čežnji, žudnji, želja, i istodobno odgovornosti, rada, gubitaka.
She.hr: Kako biste ljudima preporučili knjigu?
Mani: Samo je moji čitatelji mogu preporučiti drugim čitateljima. Čini mi se na temelju anketa, mailova koje primam kao i telefonskih poziva kako se upravo tako nešto sada i događa. E, to brujanje, ti tuđi razlozi , njihov plus i minus , njihov za i protiv, to osluškivanje čitatelja kao Drugoga, to me trenutno jako raduje.
She.hr: Zašto naslov 'Fališ mi'?
Pa dok nam netko fali, dotle smo valjda živi. Mislim da je Emil Cioran negdje zapisao kako je teško čovjeku koji više nema koga oplakivati, dakle kojemu nitko više ne fali. Kada mi nitko više ne bude nedostajao, znat ću da sam na ovaj ili onaj način umrla , da je moje vrijeme definitivno isteklo. Zato bih možda mogla reći: Fališ mi, dakle živa sam. Živa sam jer me boli.
OSVOJI KNJIGU
Profil i She.hr poklanjaju vam 3 primjerka knjige "Fališ mi", velike dame hrvatskog teatra, Mani Gotovac.
Ako želite osvojiti autobiografiju velike žene snažnih strasti ali i duha djevojčice, pošaljite nam mail na adresu [email protected] s naslovom MANI, te navedite točan odgovor na postavljeno pitanje, svoje ime i prezime, korisničko ime i broj mobitela, i ova knjiga možda postane vaša!
Kako se zovu glavni likovi knjige "Fališ mi"?
Vaše prijave primamo do 06. rujna, nakon čega ćemo objaviti i dobitnike!
Vaš She.hr
Drage naše,
dobitnice knjige 'Fališ mi' Mani Gotovac su: Bernarda Sinovčić, Tanja Košić i Marina Pavić.
Čestitamo! Informaciju o preuzimanju knjige primiti će na mail.
Vaš She.hr
Mani je široko umjetnički obrazovana, velika poznavateljica suvremenoga svjetskoga kazališta, ali ona je i žena snažnih strasti, u kojoj se nikad nije utrnuo duh djevojčice, što ćete shvatiti pročitate li njenu
autobiografiju.Radi se o prvoj knjizi autobiografskih zapisa strukturiranih u poglavljima nazvanim po godišnjim dobima. Knjiga se zasniva na autobiografskim činjenicama, ali autorica se, da bi zaštitila identitete pojedinaca, ponekad koristi mimikrijskim postupcima, prepuštajući čitatelju da sam odgonetne što je u knjizi fikcija, a što stvarnost.
Ova knjiga stoga nije samo još jedno memoarsko svjedočanstvo o proteklom vremenu, već svojevrsni autobiografski roman o jednoj dramatičnoj ženskoj sudbini.
Autorica nam je odgovorila na nekoliko pitanja ne bi li se lakše uvukli u njenu živopisnu priču prije nego li se bacimo na čitanje njene autobiografije.
She.hr: Kako to da ste se odlučili na pisanje autobiografije?
Mani: Sakupljala sam svoje najnovije kazališne eseje i razmišljala o objavljivanju još jedne teatrološke knjige , kada me nazvao Velimir Visković i upitao "Što misliš o pisanju autobiografije?". Ta mi je riječ pukla po glavi. Odmah sam znala da ne znam i ne mogu i ne zanima me pisati autobiografiju s informacijama o mom kritičarskom i intendantskom radu. Rado bih istraživala što se događalo iza tog vanjskog izgleda i pogleda, iza funkcija i fasada. Kadgod su me novinari nazivali "željeznom lady kazališta" smijala sam se i tvrdila kako je sa mnom sve puno gore i puno teže. "Bojim se da sam od krvi i mesa, a ne od željeza, i da je u tome cijeli moj problem", odgovarala sam. E, pa doprijeti u rečenici do djelićka sebe, to je bio jedan od onih izazova u mom životu koje nisam mogla odbiti. Ali teško je bilo i na njega pristati. Znala sam naravno da sve može imati vrlo nepovoljne posljedice. Osobito u kontekstu naše konzervativne sredine. A onda, mučilo me ono najvažnije pitanje – "hoću li ja to umjeti?" Kako će zvučati rečenica koju pišem o sebi, a ne o drugima, kao što sam to radila do sada. Probdjela sam cijelu noć. Sutradan, u posve pospanom stanju, nazvala sam Velimira Viskovića i rekla mu da počinjem pisati autobiografiju. Bilo je to prije dvije godine.
She.hr: Kako je išao proces pisanja?
Mani: Sporo. Dugo. S neumornim brisanjem i pisanjem… I s osjećanjem silnog užitka. Usudila sam se govoriti u prvom licu, i to o ljubavi u vremenu svog životnog proljeća, dakle u cvijetu mladosti, ali i u vremenu svoje životne zime, dakle u cvijetu starosti. Osjećala sam se donekle subverzivno… Urednik mi je govorio: "Pa barem si sada u svom elementu.", i bilo je točno. Sve što je ispunjavalo taj bijeli papir istodobno me plašilo i privlačilo. Prepuštala sam se različitim čuvstvima od onih burnih, do suočavanja sa smiješnostima istih situacija, od obnavljanja u sjećanju svojih ljubavnih zanosa do razočaranja, od skrovitih strogo osobnih doživljaja do oštre kritike društva i politike, dakle od pianissima do fortissima, sfumata, spinta, allegra… do , rekla bih – krkljata. Ali i u "krkljatu" sam uživala, pisanje je postajalo mojim malim oružjem protiv umiranja u tišini. Znala sam da iskazujem previše žara za jednu staru damu ali i da sam u svojoj domeni intimnog revolta. Shvatila sam i kako sam često u životu nešto sanjala, nadala se nečemu mome, nečemu što mi je bilo važno, a onda se ispostavilo da život nema namjeru igrati moju igru, raskrinka san i u jednom trenutku sve se raspadne. I sada mi se to može dogoditi, mislila sam. I smijala sam se svemu tome. Puno puta sam, pišući, požalila što sam tek tada, tako kasno, uspjela razumjeti neke pojave u svom životu. Sve je to postajalo tom malom knjižicom, kojoj tada još nisam znala naslov. Obzirom na moja čitalačka i kazališna iskustva, uskoro mi je bilo jasno kako ne pišem autobiografiju nego upadam u konglomerat žanrova, kako taj žanr nema imena. Onda je Visković rukopis nazvao: autobiografskim romanom. Mislim da je imao pravo . Shvatila sam i to da su mi se između svih autora i autorica koje sam čitala ili radila s njihovim tekstovima u kazalištu, najdublje usjekle u podsvijest stranice "Ljubavnika" Marguerite Duras i "Dobar dan tugo" Fransoa Sagan te da se one neminovno uvlače u moje pismo. Ali sve me to nije osobito brinulo. Jednostavno, postajala sam ovisnicom o pisanju…..
She.hr: Od kuda ideja da se knjiga strukturira prema godišnjim dobima?
Mani: Iz biologije. Naš život biološki nalikuje godišnjim dobima , ja sam im samo izmijenila redoslijed. I to tek kada sam uočila kako kod mene postoje neke neobične podudarnosti između zime i proljeća, te opet neke između jeseni i ljeta. Pretpostavila sam da bi to mogle biti dvije knjige pod istim naslovom. Uz to naravno, cijeli život me već odnekuda prisluškuje ili prati glazba, osobito ona "Godišnja doba" crvenokosog Vivaldija.
She.hr: Jeste li se samo zbog toga odlučili izdati dvije knjige, povezane u nastavcima i kada možemo očekivati nastavak?
Mani: Mislila sam da nemam kapacitet za knjigu od preko 500 stranica. Tako sam dala tiskati prva dva poglavlja: zimu i jesen. Trenutno radim na idućim poglavljima i nadam se da ću završiti do kraja godine. To je doduše teško reći, s obzirom na moju sporost koja je slična pužu. Ali i na mom uživanju upravo u toj sporosti u pisanju, kao uostalom i u svemu u životu.
She.hr: Da li nam možete otkriti koje se od javnih osoba spominju u knjizi?
Mani: Pa nemam što otkrivati. Spominju se u knjizi imenom i prezimenom, primjerice Luko Paljetak, Paolo Magelli, Oliver Frljić, Nina Violić, Dražen Lalić, Severina, Pascal Bruckner, Arsen Dedić, ali i Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Božo Biškupić i mnogi, mnogi drugi. Spominju se i osobe koje su biološki mrtve ali simbolično vrlo žive kao što su to Petar Brečić, Kosta Spaić, Jak Brel, Maria Callas, Ivan Slamnig, Miko Tripalo, Ivan Šibl, Savka Dapčević-Kućar. Ako Vas međutim zanima nešto drugo, ako želite znati tko su ona, rekla bih "štipajuća lica", ona koja mnoge privlače jer se točno ne zna tko su i što stvarno stoji iza njih stoji, ako vas dakle zanima tko se krije iza moja dva glavna lika, iza mojih ljubavi, iza: Jilla i Gorkog, onda Vam moram reći da se kriju – Jill i Gorki. Oduševljava me ta mogućnost i fikcije i fakcije, to igranje između snoviđenja i zbilje. Na njihovoj izmiješanosti, pa nemogućnosti da se otkrije gdje počinje jedno, a završava drugo, temelji se cijela moja knjiga. Uostalom, to danas ni sama ne mogu više razlučiti.
She.hr: Koji vam je najdirljiviji dio knjige?
Mani: Možda drugi susret s Gorkim u Lepoglavi, ili naš rastanak nakon filma "Posljednji tango u Parizu", ili … Ah, ma gledajte, taj dio upravo sada pišem.
She.hr: Kako biste u jednoj rečenici opisali svoj život? Od čega se sastoji Vaš život?
Od čežnji, žudnji, želja, i istodobno odgovornosti, rada, gubitaka.
She.hr: Kako biste ljudima preporučili knjigu?
Mani: Samo je moji čitatelji mogu preporučiti drugim čitateljima. Čini mi se na temelju anketa, mailova koje primam kao i telefonskih poziva kako se upravo tako nešto sada i događa. E, to brujanje, ti tuđi razlozi , njihov plus i minus , njihov za i protiv, to osluškivanje čitatelja kao Drugoga, to me trenutno jako raduje.
She.hr: Zašto naslov 'Fališ mi'?
Pa dok nam netko fali, dotle smo valjda živi. Mislim da je Emil Cioran negdje zapisao kako je teško čovjeku koji više nema koga oplakivati, dakle kojemu nitko više ne fali. Kada mi nitko više ne bude nedostajao, znat ću da sam na ovaj ili onaj način umrla , da je moje vrijeme definitivno isteklo. Zato bih možda mogla reći: Fališ mi, dakle živa sam. Živa sam jer me boli.
OSVOJI KNJIGU
Profil i She.hr poklanjaju vam 3 primjerka knjige "Fališ mi", velike dame hrvatskog teatra, Mani Gotovac.
Ako želite osvojiti autobiografiju velike žene snažnih strasti ali i duha djevojčice, pošaljite nam mail na adresu [email protected] s naslovom MANI, te navedite točan odgovor na postavljeno pitanje, svoje ime i prezime, korisničko ime i broj mobitela, i ova knjiga možda postane vaša!
Kako se zovu glavni likovi knjige "Fališ mi"?
Vaše prijave primamo do 06. rujna, nakon čega ćemo objaviti i dobitnike!
Vaš She.hr
Drage naše,
dobitnice knjige 'Fališ mi' Mani Gotovac su: Bernarda Sinovčić, Tanja Košić i Marina Pavić.
Čestitamo! Informaciju o preuzimanju knjige primiti će na mail.
Vaš She.hr
You must be logged in to post a comment Login