Kad se s druge strane kamere nalazi Sante D’Orazio, poznate osobe spremne su na najluđe poze i neobično ponašanje. Slavni fotograf slikao je gotovo sve zvijezde, od Angeline Jolie do Pamele Anderson, a nerijetko mu se pred objektivom nađu i muške osobe poput Jay-Z-ja i Keitha Richardsa.
U knjizi "Barely Private", D’Orazio je na jednom mjestu objavio sve svoje najdraže fotografije snimljene u proteklih deset godina. Za Metro World News je otkrio kako mami osmijeh na lica poznatih ličnosti i koga bi slino želio fotografirati.
Kako postižete da zvijezde pred kamerama rade ono što želite?
Improviziram. Jedino što unaprijed imam spremno su lokacija i osvjetljenje. Sve ostalo je spontano. Pokušavam maksimalno opustiti ljude, pričekati da potpuno skinu sram i ukočenost i tek tada ih počinjem fotografirati.
Slavni su stalno na meti fotografa. Kako iz svojih fotografija izvlačite nešto novo?
Proučavao sam likovnu umjetnost cijeli život i to je svakako nešto što unosim u svoj rad. Andy Warhol mi je dao prvi posao u New Yorku i od njega sam naučio da je sve što radimo zapravo autoportret.
Zašto se ljudi rijetko smiju na modnim fotografijama?
Zato što sami sebe shvaćaju previše ozbiljno, jer su previše vremena proveli promatrajući se u ogledalu. Postoje ljudi koji dođu na snimanje i kažu "snimajte me samo s ove strane". Ja im tada ispričam nešto smiješno, oni se nasmiju i eto meni moje fotografije. Ispada da su jedinstveni upravo oni trenuci od kojih to najmanje očekuješ.
Jesu li supermodeli pred kamerom drugačiji od glumaca?
Da, jako se razlikuju. Glumci su navikli igrati ulogu pa je najgore što im možete reći nešto poput: "Budi svoj!". Manekenke su pak navikle na fotografe koji puno pričaju i svjesne su poza u kojima najbolje izgledaju. Moj posao je da ih malo zbunim i prikažem na drugačiji način.
Koje snimanje vam se najdublje urezalo u pamćenje?
Prvo snimanje s Keithom Richardsom. Bio sam jako nervozan pa mi je ponudio piće prije nego što smo počeli. On je nakon toga bio spreman, a ja toliko pijan da se nisam uspio pomaknuti sa stolice.
Postoji li profesija čije pripadnike najradije fotografirate?
Jednom sam snimao svećenike, odnosno umjetnike poput Damiena Hirsta i Jeffa Koonsa koji su bili odjeveni u svećeničke odore. Nakon toga sam shvatio da bih volio otići u Vatikan poslikati kardinale.
Kako svi mi možemo ispasti dobro na slici?
Sve što vam treba je dobar fotograf.
www.metro-portal.hr
U knjizi "Barely Private", D’Orazio je na jednom mjestu objavio sve svoje najdraže fotografije snimljene u proteklih deset godina. Za Metro World News je otkrio kako mami osmijeh na lica poznatih ličnosti i koga bi slino želio fotografirati.Kako postižete da zvijezde pred kamerama rade ono što želite?
Improviziram. Jedino što unaprijed imam spremno su lokacija i osvjetljenje. Sve ostalo je spontano. Pokušavam maksimalno opustiti ljude, pričekati da potpuno skinu sram i ukočenost i tek tada ih počinjem fotografirati.
Slavni su stalno na meti fotografa. Kako iz svojih fotografija izvlačite nešto novo?
Proučavao sam likovnu umjetnost cijeli život i to je svakako nešto što unosim u svoj rad. Andy Warhol mi je dao prvi posao u New Yorku i od njega sam naučio da je sve što radimo zapravo autoportret.
Zašto se ljudi rijetko smiju na modnim fotografijama?
Zato što sami sebe shvaćaju previše ozbiljno, jer su previše vremena proveli promatrajući se u ogledalu. Postoje ljudi koji dođu na snimanje i kažu "snimajte me samo s ove strane". Ja im tada ispričam nešto smiješno, oni se nasmiju i eto meni moje fotografije. Ispada da su jedinstveni upravo oni trenuci od kojih to najmanje očekuješ.
Jesu li supermodeli pred kamerom drugačiji od glumaca?
Da, jako se razlikuju. Glumci su navikli igrati ulogu pa je najgore što im možete reći nešto poput: "Budi svoj!". Manekenke su pak navikle na fotografe koji puno pričaju i svjesne su poza u kojima najbolje izgledaju. Moj posao je da ih malo zbunim i prikažem na drugačiji način.
Koje snimanje vam se najdublje urezalo u pamćenje?
Prvo snimanje s Keithom Richardsom. Bio sam jako nervozan pa mi je ponudio piće prije nego što smo počeli. On je nakon toga bio spreman, a ja toliko pijan da se nisam uspio pomaknuti sa stolice.
Postoji li profesija čije pripadnike najradije fotografirate?
Jednom sam snimao svećenike, odnosno umjetnike poput Damiena Hirsta i Jeffa Koonsa koji su bili odjeveni u svećeničke odore. Nakon toga sam shvatio da bih volio otići u Vatikan poslikati kardinale.
Kako svi mi možemo ispasti dobro na slici?
Sve što vam treba je dobar fotograf.
www.metro-portal.hr
You must be logged in to post a comment Login