Često se operne pjevačice smatra osobama koje žive isključivo u svojemu glazbenom svijetu, starom barem koje stoljeće jer tako najviše sliče junakinjama koje utjelovljuju. Za Dubravku Šeparović Mušović to se ne bi moglo reći, svoje je likove dovela u suvremeni svijet, u prostor i vrijeme kojim suvereno vlada.
Mezzosopranistica iz Dubrovnika s adresom u Zagrebu i kovčezima spremnima za svjetske destinacije diplomirala je 1993. na Arhitektonskom fakultetu, a tek pet godina poslije toga na Glazbenoj akademiji.
– Roditelji nisu bili posebno oduševljeni mojim upisom na Muzičku akademiju, no nisu me sputavali. Iako sam pjevala od ranog djetinjstva, ipak nisam ni slutila da će mi to jednog dana biti profesija, životni poziv. Inače, studij arhitekture završila sam među prvima u svojoj generaciji, no ljubav prema operi bila je jača od moguće blistave karijere arhitektice.
Osvajanje glasom, stasom i dobrotom
Na radost ljubitelja opere, iznenađenja su moguća. I glasom i izgledom Dubravka Šeparović Mušović krenula je u osvajački pohod.
– Izgled je presudan u operi. Mnogi režiseri traže od pjevačice da izgleda kao manekenka, što se, uostalom, u mnogim produkcijama jasno i vidi. Podržavam takav stav i nastojim svakoj ulozi osim u pjevačkom smislu ozbiljno pristupiti i izgledom, posebno odijevanjem i šminkom. Međutim, nije dobro što starije kolegice zbog izgleda teže dobivaju posao pa se nerijetko podvrgavaju i plastičnim operacijama. Sveopća opterećenost vanjštinom dotakla je i operni svijet do te mjere da mi je čak žao što su krinoline i ostale široke haljine danas gotovo potpuno iščezle, a morate priznati, znaju biti zaista romantične!
A kako Dubravka, ali i ljudi koji je okružuju znaju prepoznati vrijednosti, ne iznenađuje njezina nedavna suradnja s Jurjem Zigmanom, modnim kreatorom čija djela u posljednje vrijeme uspješno osvajaju domaće poznate osobe.
– Zigman je izuzetno talentiran kreator. Postavio je svoju ljestvicu kvalitete vrlo visoko. Pred njim je velika karijera, čak i inozemna, ako sve kockice pažljivo poslaže. Njegov je nastup uvijek šokantan i tako treba nastaviti. Rado sam surađivala s njime i nadam se da će ponovo biti prilike.
Dobar izgled, naravno, nije samo odjeća, skupe i dobro skrojene krpice. I naša je sugovornica među onima koje su svjesne važnosti brige o vlastitome tijelu.
– Mnogi operni pjevači redovito treniraju i neki sport. Iako ne spadam u kategoriju „redovito“, brinem se o svom tijelu, i to ne samo zbog zdravlja nego i zbog održavanja težine u onoj mjeri koja mi ne smeta u pjevanju. Zdravo se hranim, na mom meniju nema kasne večere, grickalica i kolača, kao ni sladoleda. Ponosna sam što me cigareta kao porok ne zanima. Nastojim si priuštiti dovoljno sna, pogotovo nakon napornih priprema i predstava. Mi operni pjevači moramo misliti i na zdrav duh, tako da se mnogi od nas bave jogom ili nekom drugom meditacijom, što je već postalo posve normalno.
Među posljednjim humanitarnim projektima na koji se odazvala i Dubravka Šeparović Mušović jest i Cro-unitas, kojim se nastoji pomoći djeci s tjelesnom invalidnošću, odnosno njihovim roditeljima. Što znači moći pomoći nekome, osobito djeci?
– Uvijek sam se odazivala na pozive za sudjelovanje na svim vrstama humanitarnih koncerata; pogotovo na početku karijere, kada sam imala i više vremena. Danas je malo drugačije zbog zauzetosti karijerom, čestim odlascima iz zemlje… Uz sve što radimo u životu, važno je biti čovjeku drug i pomoći onima koji su u nevolji. I sama imam dvoje malodobne djece i zahvaljujem dragom Bogu da su zdrava i spokojna u odrastanju. Pomažući drugima i svojoj djeci utirem put humanosti i osjećaja za ljude.
Ne može se sve isplanirati
Naša sugovornica nedavno je imala koncert u Wroclawu koji je prenosio poljski radio, a na domjenku koji je uslijedio okupila se kulturna elita Poljske. Za dirigenta Jaceka Kasprzyka kaže kako ju je uveo u svijet Mahlera. Odlične dojmove s kojima se vratila jedino je malo pokvarilo hladno vrijeme koje ju je spriječilo u šetnji gradom.
A što očekuje, ne za mjesec ili dva, već za duži period? Gdje se vidi za deset godina?
– Kad sam upisala Muzičku akademiju, rasporedila sam život na petoljetke i zacrtala samoj sebi što trebam postići. Iz sadašnje perspektive vidim da je to bila ludost, nemoguće je živjeti prema savršenom planu. Želje od nekad i ova današnje nisu iste. U međuvremenu, naučila sam slijediti unutarnji glas i postizati rezultate dan po dan pa mi se tako čine temeljitijima i vrednijima. Čovjek s vremenom zaista odraste i shvati da je dio zajednice u kojoj mora sudjelovati kao punopravni član, čak i pod cijenu skretanja od prvobitnih ciljeva. Bitno mi je da su zadovoljni i ljudi oko mene, jer time će i moje zadovoljstvo biti veće.
Mezzosopranistica iz Dubrovnika s adresom u Zagrebu i kovčezima spremnima za svjetske destinacije diplomirala je 1993. na Arhitektonskom fakultetu, a tek pet godina poslije toga na Glazbenoj akademiji.
– Roditelji nisu bili posebno oduševljeni mojim upisom na Muzičku akademiju, no nisu me sputavali. Iako sam pjevala od ranog djetinjstva, ipak nisam ni slutila da će mi to jednog dana biti profesija, životni poziv. Inače, studij arhitekture završila sam među prvima u svojoj generaciji, no ljubav prema operi bila je jača od moguće blistave karijere arhitektice.
Osvajanje glasom, stasom i dobrotomNa radost ljubitelja opere, iznenađenja su moguća. I glasom i izgledom Dubravka Šeparović Mušović krenula je u osvajački pohod.
– Izgled je presudan u operi. Mnogi režiseri traže od pjevačice da izgleda kao manekenka, što se, uostalom, u mnogim produkcijama jasno i vidi. Podržavam takav stav i nastojim svakoj ulozi osim u pjevačkom smislu ozbiljno pristupiti i izgledom, posebno odijevanjem i šminkom. Međutim, nije dobro što starije kolegice zbog izgleda teže dobivaju posao pa se nerijetko podvrgavaju i plastičnim operacijama. Sveopća opterećenost vanjštinom dotakla je i operni svijet do te mjere da mi je čak žao što su krinoline i ostale široke haljine danas gotovo potpuno iščezle, a morate priznati, znaju biti zaista romantične!
A kako Dubravka, ali i ljudi koji je okružuju znaju prepoznati vrijednosti, ne iznenađuje njezina nedavna suradnja s Jurjem Zigmanom, modnim kreatorom čija djela u posljednje vrijeme uspješno osvajaju domaće poznate osobe.
– Zigman je izuzetno talentiran kreator. Postavio je svoju ljestvicu kvalitete vrlo visoko. Pred njim je velika karijera, čak i inozemna, ako sve kockice pažljivo poslaže. Njegov je nastup uvijek šokantan i tako treba nastaviti. Rado sam surađivala s njime i nadam se da će ponovo biti prilike.
Dobar izgled, naravno, nije samo odjeća, skupe i dobro skrojene krpice. I naša je sugovornica među onima koje su svjesne važnosti brige o vlastitome tijelu.
– Mnogi operni pjevači redovito treniraju i neki sport. Iako ne spadam u kategoriju „redovito“, brinem se o svom tijelu, i to ne samo zbog zdravlja nego i zbog održavanja težine u onoj mjeri koja mi ne smeta u pjevanju. Zdravo se hranim, na mom meniju nema kasne večere, grickalica i kolača, kao ni sladoleda. Ponosna sam što me cigareta kao porok ne zanima. Nastojim si priuštiti dovoljno sna, pogotovo nakon napornih priprema i predstava. Mi operni pjevači moramo misliti i na zdrav duh, tako da se mnogi od nas bave jogom ili nekom drugom meditacijom, što je već postalo posve normalno.
.jpg)
Među posljednjim humanitarnim projektima na koji se odazvala i Dubravka Šeparović Mušović jest i Cro-unitas, kojim se nastoji pomoći djeci s tjelesnom invalidnošću, odnosno njihovim roditeljima. Što znači moći pomoći nekome, osobito djeci?– Uvijek sam se odazivala na pozive za sudjelovanje na svim vrstama humanitarnih koncerata; pogotovo na početku karijere, kada sam imala i više vremena. Danas je malo drugačije zbog zauzetosti karijerom, čestim odlascima iz zemlje… Uz sve što radimo u životu, važno je biti čovjeku drug i pomoći onima koji su u nevolji. I sama imam dvoje malodobne djece i zahvaljujem dragom Bogu da su zdrava i spokojna u odrastanju. Pomažući drugima i svojoj djeci utirem put humanosti i osjećaja za ljude.
Ne može se sve isplanirati
Naša sugovornica nedavno je imala koncert u Wroclawu koji je prenosio poljski radio, a na domjenku koji je uslijedio okupila se kulturna elita Poljske. Za dirigenta Jaceka Kasprzyka kaže kako ju je uveo u svijet Mahlera. Odlične dojmove s kojima se vratila jedino je malo pokvarilo hladno vrijeme koje ju je spriječilo u šetnji gradom.
A što očekuje, ne za mjesec ili dva, već za duži period? Gdje se vidi za deset godina?
– Kad sam upisala Muzičku akademiju, rasporedila sam život na petoljetke i zacrtala samoj sebi što trebam postići. Iz sadašnje perspektive vidim da je to bila ludost, nemoguće je živjeti prema savršenom planu. Želje od nekad i ova današnje nisu iste. U međuvremenu, naučila sam slijediti unutarnji glas i postizati rezultate dan po dan pa mi se tako čine temeljitijima i vrednijima. Čovjek s vremenom zaista odraste i shvati da je dio zajednice u kojoj mora sudjelovati kao punopravni član, čak i pod cijenu skretanja od prvobitnih ciljeva. Bitno mi je da su zadovoljni i ljudi oko mene, jer time će i moje zadovoljstvo biti veće.
You must be logged in to post a comment Login