Mali ili veliki? Oštar ili tup? Nesputan ili ograničen? Zdrav ili bolestan? Miran ili lutajući? Otvoren ili zatvoren? Pouzdan sluga ili obijestan gospodar? Uvjetovan ili slobodan? Usredotočen ili zaigran? Možda je sve to? Kakav doista želimo i zašto je uopće važan? I gdje je upravo sad?
Govorimo o umu
Um podrazumijeva mentalni i emocionalni dio našeg bića. Obuhvaća sva naša uvjerenja, vjerovanja, mišljenja, stavove, predrasude, sudove, poimanja, a isto tako i sve osjećaje, bilo ugodne ili neugodne. Svi naši mentalni konstrukti, sva razmišljanja o drugim ljudima, način na koji doživljavamo svijet, prosuđujemo sebe, kompariramo druge ili analiziramo bilo koju stvar – sve dolazi iz našeg uma. Po tome vrlo razumno možemo zaključivati, intelektualizirati, spekulirati, analizirati ili osjećati emocije izazvane različitim podražajima ili emocije koje su reakcija na naše misli.
Naš um je vrlo pokretljiv i živahan te nas često odvodi na različita mjesta, konstruira različite događaje, oblikuje kojekakve dijaloge, monologe, putuje u prošlost, maštari i sanjari o budućnosti, pohranjuje traume i strahove, utemeljene ili neutemeljene… Katkad komplicira, katkad je neutješan, neumoran, naporan, čangrizav, preosjetljiv, sklon depresiji, melankoliji, neprijateljstvu, agresivnosti, osveti, krivnji, žaljenju…
Budući da je vrijeme u kojem živimo obilježeno intelektom i potencira snagu uma ("Mislim, dakle jesam.") prečesto se ulovimo u identificiranju s vlastitim mislima i emocijama. Govorimo da smo pametni, razboriti, dosjetljivi. Smatramo se vrlo inteligentima ili smo pak ranjivi, osjetljivi, senzibilni, tugaljivi, zaljubljivi.. U stvari govorimo o svojim mislima i emocijama.
Vezati se za svoje identifikacije i projekcije, za doživljavanje svijeta kroz promjenjivi dio sebe, bez znanja o prirodi uma – garancija je nestabilnosti, stresa i uneravnoteženog življenja. Nažalost, mi to prečesto radimo. Nismo niti svjesni razgovora koji se neprestano odvija u našoj glavi.
Evo, i sad dok čitate ovaj tekst, nešto u vama govori, ovo mi sviđa, ovo su vrijedne informacije, slažem se s tim, imate emociju ugode i znatiželje ili pak suprotno – smatrate da su ovo gluposti, ne slažete se s napisanim, želite nešto nadodati, htjeli biste debatirati… To je priroda našeg uma, ograničenog isječka nas samih pomoću kojeg doživljavamo svijet oko sebe i koji nosi u sebi sve naše utiske, ograničenja, indoktrinacije, kojeg je tako lako izmanipulirati, isprogramirati, reprogramirati, uvjeriti, zavarati, otrgnuti iz sadašnjeg trenutka, uvući u iluziju.
Toliko smo se u stanju se identifirirati s našim vjerovanjima, osjećajima i stavovima da smo u stanju samim fizičkim životom u stanju braniti svoje ideje,stremnjenja, a čitav životni vijek provesti u skladu s dominantnim emocijama i mentalnim konstruktom koji doživljavamo kao jedinu istinu.
Kvaliteta našeg života ovisi o našim doživljajima
Kako i na ovom primjeru primjećujemo, kvaliteta našeg života vrlo malo ovisi o izvanjskim okolnostima, iskušavanjima i događajima. Kvaliteta našeg života izravno ovisi o našim doživljajima, tj. o stanju našeg uma.
Priroda energije je da slijedi misao, energija slijedi um. Ako je naš um bez tenzija, opušten i rasterećen, ako su naše misli i osjećaji pozitivni, ako je naš energetski nivo visok (ako smo dobre volje) cijeli svijet izgleda kao raj na zemlji, divimo se danu, zapažamo boje, a život izgleda kao veliko igralište puno zabave koji mami naš kreativni potencijal.
Kad smo pak izmoreni od posla, zatrpani obiteljskim obvezama, shrvani emocionalnim tegobama, financijskim ili zdravstvenim problemima, kad smo pod stresom, naše misli i emocije su vrlo uzburkane, dolaze brzo, nemamo fokus, um je prepun pitanja i negativnosti, tjeskobe, anksioznosti, javljaju se reakcije na tjelesnom nivou kao grč, disfunkcije organa, a potom različita oboljenja, fizički i psihički disbalans. Tako kruti i nezadovoljni skloni smo konfliktnim situacijama, netolerantni smo, sužene slike svijeta, osjećamo se konstantno napadnuti i iz te pozicije straha napadamo druge.
Po sistemu "što zračiš to privlačiš" privlačimo druge ljude sličnih životnih okolnosti i iskustava i potvrđujemo svoju sliku o svijetu kao krajnje nesigurnom i nepoštenom mjestu. Naš stvaralački potencijal i kreativnost su na nuli, kajanje, žaljenje, zavist prema drugima koji nisu u takvoj situaciji toksicira cijeli naš sustav i postajemo generator negativnosti. Krug se zatvara i doživljavamo kolaps u životu, imamo problema s okolinom, sa zdravljem, sa samim sobom, nemamo elana, volje ni kreativnosti. Negativni osjećaji odnose nam svu životnu energiju iz sustava i osjećamo se iscrpljeno, ispijeno, pregaženo…bezvoljno… doživljvamo napade panike, bijesa…
Poznato? Pitamo se zašto se to događa meni? Kako sam se našla u toj situaciji? Zašto ja? Ponavljamo kao Kalimero da je to prava pravcata nepravda itd. Nakon svega vidimo da sve to nema smisla pa govorimo sebi da moramo biti optimistični, razmišljati pozitivno, ali to nam slabo ili nikako ne uspjeva pa frustracija i nezadovoljstvo još više raste…
Može li se mijenjati kvaliteta uma?
Naravno. Čovjek je kreativno biće, u njegovoj biti je kreiranje, stvaralaštvo. Razigran poput malog djeteta u sebi nosi potenciju moći kojom oblikuje svemir i upravlja i energijom i materijom. Nepregledna snaga čovjeka najveći je njegov tabu, a ujedno i strah. Čovjek se boji, ali i ne zna za prirodu stvarnosti i funkcioniranje iza postavljenih okvira. Na to ga nitko nije podsjetio pa njegova ogromna raspoloživa energija slijedi dosadašnji fond misli i osjećaja.
Ni to nije loše, ako je to svjestan izbor pojedinca. Još je bolja činjenica da čovjek znanjem o prirodi stvarnosti, o prirodi svog bića i uz pomoć disanja, opuštanja i usmjerene pažnje ili energije može mijenjati kvalitetu svog uma i svoj doživljaj svijeta. Nije li to divno?
Nešto više o tome pročitajte u kolumnama koje slijede…
Konstruktivni život
Govorimo o umu
Um podrazumijeva mentalni i emocionalni dio našeg bića. Obuhvaća sva naša uvjerenja, vjerovanja, mišljenja, stavove, predrasude, sudove, poimanja, a isto tako i sve osjećaje, bilo ugodne ili neugodne. Svi naši mentalni konstrukti, sva razmišljanja o drugim ljudima, način na koji doživljavamo svijet, prosuđujemo sebe, kompariramo druge ili analiziramo bilo koju stvar – sve dolazi iz našeg uma. Po tome vrlo razumno možemo zaključivati, intelektualizirati, spekulirati, analizirati ili osjećati emocije izazvane različitim podražajima ili emocije koje su reakcija na naše misli.
Naš um je vrlo pokretljiv i živahan te nas često odvodi na različita mjesta, konstruira različite događaje, oblikuje kojekakve dijaloge, monologe, putuje u prošlost, maštari i sanjari o budućnosti, pohranjuje traume i strahove, utemeljene ili neutemeljene… Katkad komplicira, katkad je neutješan, neumoran, naporan, čangrizav, preosjetljiv, sklon depresiji, melankoliji, neprijateljstvu, agresivnosti, osveti, krivnji, žaljenju…
Budući da je vrijeme u kojem živimo obilježeno intelektom i potencira snagu uma ("Mislim, dakle jesam.") prečesto se ulovimo u identificiranju s vlastitim mislima i emocijama. Govorimo da smo pametni, razboriti, dosjetljivi. Smatramo se vrlo inteligentima ili smo pak ranjivi, osjetljivi, senzibilni, tugaljivi, zaljubljivi.. U stvari govorimo o svojim mislima i emocijama.
Vezati se za svoje identifikacije i projekcije, za doživljavanje svijeta kroz promjenjivi dio sebe, bez znanja o prirodi uma – garancija je nestabilnosti, stresa i uneravnoteženog življenja. Nažalost, mi to prečesto radimo. Nismo niti svjesni razgovora koji se neprestano odvija u našoj glavi.
Evo, i sad dok čitate ovaj tekst, nešto u vama govori, ovo mi sviđa, ovo su vrijedne informacije, slažem se s tim, imate emociju ugode i znatiželje ili pak suprotno – smatrate da su ovo gluposti, ne slažete se s napisanim, želite nešto nadodati, htjeli biste debatirati… To je priroda našeg uma, ograničenog isječka nas samih pomoću kojeg doživljavamo svijet oko sebe i koji nosi u sebi sve naše utiske, ograničenja, indoktrinacije, kojeg je tako lako izmanipulirati, isprogramirati, reprogramirati, uvjeriti, zavarati, otrgnuti iz sadašnjeg trenutka, uvući u iluziju.
Toliko smo se u stanju se identifirirati s našim vjerovanjima, osjećajima i stavovima da smo u stanju samim fizičkim životom u stanju braniti svoje ideje,stremnjenja, a čitav životni vijek provesti u skladu s dominantnim emocijama i mentalnim konstruktom koji doživljavamo kao jedinu istinu.
Kvaliteta našeg života ovisi o našim doživljajima
Kako i na ovom primjeru primjećujemo, kvaliteta našeg života vrlo malo ovisi o izvanjskim okolnostima, iskušavanjima i događajima. Kvaliteta našeg života izravno ovisi o našim doživljajima, tj. o stanju našeg uma.
Priroda energije je da slijedi misao, energija slijedi um. Ako je naš um bez tenzija, opušten i rasterećen, ako su naše misli i osjećaji pozitivni, ako je naš energetski nivo visok (ako smo dobre volje) cijeli svijet izgleda kao raj na zemlji, divimo se danu, zapažamo boje, a život izgleda kao veliko igralište puno zabave koji mami naš kreativni potencijal.
Kad smo pak izmoreni od posla, zatrpani obiteljskim obvezama, shrvani emocionalnim tegobama, financijskim ili zdravstvenim problemima, kad smo pod stresom, naše misli i emocije su vrlo uzburkane, dolaze brzo, nemamo fokus, um je prepun pitanja i negativnosti, tjeskobe, anksioznosti, javljaju se reakcije na tjelesnom nivou kao grč, disfunkcije organa, a potom različita oboljenja, fizički i psihički disbalans. Tako kruti i nezadovoljni skloni smo konfliktnim situacijama, netolerantni smo, sužene slike svijeta, osjećamo se konstantno napadnuti i iz te pozicije straha napadamo druge.
Po sistemu "što zračiš to privlačiš" privlačimo druge ljude sličnih životnih okolnosti i iskustava i potvrđujemo svoju sliku o svijetu kao krajnje nesigurnom i nepoštenom mjestu. Naš stvaralački potencijal i kreativnost su na nuli, kajanje, žaljenje, zavist prema drugima koji nisu u takvoj situaciji toksicira cijeli naš sustav i postajemo generator negativnosti. Krug se zatvara i doživljavamo kolaps u životu, imamo problema s okolinom, sa zdravljem, sa samim sobom, nemamo elana, volje ni kreativnosti. Negativni osjećaji odnose nam svu životnu energiju iz sustava i osjećamo se iscrpljeno, ispijeno, pregaženo…bezvoljno… doživljvamo napade panike, bijesa…
Poznato? Pitamo se zašto se to događa meni? Kako sam se našla u toj situaciji? Zašto ja? Ponavljamo kao Kalimero da je to prava pravcata nepravda itd. Nakon svega vidimo da sve to nema smisla pa govorimo sebi da moramo biti optimistični, razmišljati pozitivno, ali to nam slabo ili nikako ne uspjeva pa frustracija i nezadovoljstvo još više raste…
Može li se mijenjati kvaliteta uma?
Naravno. Čovjek je kreativno biće, u njegovoj biti je kreiranje, stvaralaštvo. Razigran poput malog djeteta u sebi nosi potenciju moći kojom oblikuje svemir i upravlja i energijom i materijom. Nepregledna snaga čovjeka najveći je njegov tabu, a ujedno i strah. Čovjek se boji, ali i ne zna za prirodu stvarnosti i funkcioniranje iza postavljenih okvira. Na to ga nitko nije podsjetio pa njegova ogromna raspoloživa energija slijedi dosadašnji fond misli i osjećaja.
Ni to nije loše, ako je to svjestan izbor pojedinca. Još je bolja činjenica da čovjek znanjem o prirodi stvarnosti, o prirodi svog bića i uz pomoć disanja, opuštanja i usmjerene pažnje ili energije može mijenjati kvalitetu svog uma i svoj doživljaj svijeta. Nije li to divno?
Nešto više o tome pročitajte u kolumnama koje slijede…
Konstruktivni život
You must be logged in to post a comment Login