Jučer sam gledala sjajan dokumentarac o tri posebne, ali baš posebne žene. Sve tri imaju više od osamdeset godina, no žive svoje živote punim plućima. Jedna od njih, 90 joj je godina, drži edukacije o modi mladim modelima i glumcima. Sve tri povremeno sudjeluju u kampanjama, dvije je angažirala poznata francuska kozmetička kuća Lanvin za promociju svojih proizvoda, a jako vole nositi modne revije. Čvrsto stoje na zemlji i napominju da ne mogu potpisivati dugoročne ugovore, jer u njihovoj dobi ne zna se što donosi sutra. Doduše, dokumentarac je sniman u Americi, nisam sigurna kako bi to kod nas prošlo, jer ipak smo mi konzervativna sredina, u kojoj se očekuje da bake čuvaju unuke i peku kolače. Da, te žene imaju jako puno bora, smežuranu kožu, no svaka od tih bora pripovijeda svoju prekrasnu priču.
Vjerujem da smo svi svjesni koliko možemo naučiti iz njihovog životnog iskustva pa zašto je onda bauk kod nas, i ne samo kod nas, zapošljavati osobe srednje i starije dobi? Forsira se kult mladosti, no zaboravljamo da mladi, iako prate trendove i često iz njih izvire kreativa, nemaju životno i radno iskustvo. Pa tako srećete managere od 22 godine. Pitam se kakvo oni znanje posjeduju, osim teorijskog? Koliko su puta morali rješavati neku kriznu situaciju, otpustiti kolegu ili slično? Mudre kompanije zapošljavaju starije kao savjetnike i što je dobitna kombinacija. Mladost i iskustvo u sinergiji mogu donositi optimalne rezultate.
Što bi rekao Mark Zuckerberg?
Dobna diskriminacija posebno je vidljiva u IT industriji. Nedavno sam pročitala da većina tih kompanija, koje su iznimno profitabilne, pruža razne benefite djelatnicima kao što su vrtići, veselo uređeni uredi, besplatna hrana, prostori za gaming, čime se forsira fenomen pripadanja i networkinga, a zapravo je sofisticirana manipulacija. Mark Zuckerberg jednom je izjavio kako stariji (mislio je na starije od 30 godina) ne pripadaju u tech. Baš me zanima što misli danas, jer nije on baš više mlađahan. Ironična je činjenica da svu tehnologiju nisu izmislili današnji dvadesetogodišnjaci, nego osobe koje su danas četrdesetogodišnjaci ili pedesetogodišnjaci.
Film Pripravnik u kojem Robert De Niro glumi penzića koji je odlučio ponovno se vratiti u radno okruženje, iako karikiran, ostavlja prostora za razmišljanje koliko stariji zaposlenici zapravo mogu biti benefit za mlađe kolege.
Što se događa kad na vodeću poziciju stigne mladi nabrijani drčni manager? U početku je to sve high, jer on ima ideje, radi cijele dane, no kod prvih ozbiljnijih odluka nastupaju problemi. Nedostatak iskustva plazi mu jezik i kreće donošenje pogrešnih poslovnih odluka, a tenzije rastu. Obično se tada vlasnici tvrtki sjete da bi ipak bilo pametno zaposliti nekog seniora.
Otac jedne poznanice radio je godinama kao vrsni inženjer u velikoj hrvatskoj kompaniji. Puno je vremena provodio na terenu podučavajući i supervizirajući mlade inženjere u predstavništvima diljem svijeta. Poslali su ga u mirovinu s točno navršenih 65 godina i nekoliko mjeseci kasnije vratili na posao. Pitate se zašto? Pa on je taj posao radio tridesetak godina i jedini je zapravo bio sposoban riješiti probleme. Mogao je nekoga educirati zar ne? Mogao je, ali ponovno se vraćamo na radno iskustvo, koje ne može uliti u glavu nekom mladcu zar ne?
Što je ageism?
Dobna diskriminacija se polako uvukla u naše živote. Novija istraživanja pokazuju da je ona već široko rasprostranjena, a počinje se javljati već u pedesetim godinama. Američko Psihološko Društvo navodi da je dobna diskriminacija (ageism) ozbiljan problem, jednak spolnoj i seksualnoj diskriminaciji. Treba svakako imati na umu da je populacija sve starija i trebalo bi pronaći način kako ovaj problem minimalizirati, osobito ako smo svjesni da ljudi sve dulje i kvalitetnije žive.
Jeste li znali da će se skupina ljudi iz dobne skupine 60+ udvostručiti na čak 2 milijarde u sljedećih 30 godina? A ljudi iz ove dobne skupine susreću se s još nekoliko problema: ne mogu napredovati na poslu, s njima se više ne razgovara o razvoju karijere, nema više povišica plaće, više ne dobivaju nove izazove, ne poziva ih se na sastanke kod klijenata.
Prema rezultatima istraživanja, dobna diskriminacija je najprisutnija u tvrtkama kojima je primarna djelatnost bankarstvo – čak 68% ispitanika iz bankarske djelatnosti smatra da njihov poslodavac dobno diskriminira.
Slijede proizvodnja i prerada prehrambenih proizvoda (67%) te trgovina – distribucija (60%). Najmanje su dobno diskriminirani posloprimci koji rade u zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi (27%), poslovnom savjetovanju i ispitivanju tržišta (28%) te u izdavačkoj djelatnosti (25%).
Kad se prethodnim rezultatima doda i faktor spola, dolazi se do sljedećeg zaključka: do 40. godine, diskriminacija po spolu je prisutnija. Nakon 40. godine, spol prestaje biti toliko bitan i u odnosu na dob, postaje skoro zanemariv faktor prilikom zaposlenja
Javno se šuti da kompanije ovise o iskusnim zaposlenicima i da neke čak zapošljavaju ljude starije od 50 godina. Ali glasno čujemo da su ljudi u pedesetima prestari za tržište rada.
Tvrdnja, da si s pedeset prestar za tržište rada, potiče s prijelaza u novi milenij. Naime, tada je u europskoj populaciji zaposlenih, broj pedeset-plus-godišnjaka bio oko 50%. Danas radi otprilike 75% ljudi u dobi 55-59 godina. U dobnoj skupini 60-64 godišnjaka danas radi svaki drugi, a pred dvadeset godina radno aktivno bilo ih je jedva 20%. Jasan je trend značajnog smanjenja mogućnosti ranog umirovljenja. Razlog je demografske naravi, ali i visoka potreba za iskusnim profesionalcima, osobito specijalistima.
Dobnu diskriminaciju, uz neobjektivne kriterije radnog učinka, nikako ne bi trebalo tolerirati, a nažalost ovoj se diskriminaciji najviše gleda kroz prste – više nego seksizmu i rasizmu. U SAD-u zakon štiti zaposlenike starije od 40 godina od šikaniranja i diskriminacije u svim aspektima rada, kao što su zapošljavanje, otpuštanje, trening i promocije, no sve je to jako teško dokazati.
Jesu li stariji kandidati stvarno neupotrebljivi i bezvrijedni?
Ljudi u pedesetima, imaju što za ponuditi. Iskusni manageri znaju vještine leadershipa, ne trebaju učiti po principu pokušaja i pogrešaka. Suradnicima rado dodjeljuju odgovornosti i naučeni su raditi u timu, a krene li nešto po zlu sposobni su riješiti problem. Da ne zaboravimo još jedan benefit zaposlenika zrelije dobi, a to je stabilnost. Oni, za razliku od mladih nemaju potrebno stalno mijenjati poslove, a spremni su raditi i na pola radnog vremena.
Zato sljedeći put kad pred sobom imate zrelu osobu s puno iskustva dva puta razmislite prije no što ju odbijete zbog dobi, mogla bi vas iznenaditi.
