Nekada davno, dok sam još imao nadu u hrvatski sportski duh, vjerovao sam da živimo u “sportskoj naciji”. U mojoj glavi svi su se bavili sportom jer sam se i ja bavio sportom. Vidio sam ljude kako trče, voze bicikle ili barem izvode neki složeni ples s loptom. U medijima su dominirale medalje iz rukometa, nogometa i vaterpola, pa sam – poput svih – bio ponosan na te uspjehe.
Godinama kasnije, realnost me sustigla. Shvatio sam da ti uspjesi nisu bili ogledalo nacije, već rezultat rada i talenta pojedinaca. Hrvatska – zemlja koja je iznjedrila sportske zvijezde – postala je nacija koja se više ne bavi sportom, nego ga gleda.
Profesionalni navijači i kauč-analitičari
“Sportske teme” kod nas uglavnom žive u kafićima i dnevnim boravcima, gdje se svi pretvaramo u profesionalne analitičare. S pivom u jednoj ruci i daljinskim u drugoj, raspravljamo o taktici i formaciji, ali rijetko tko od nas zapravo potrči – osim možda do frižidera.
Sjećanja na dane kad smo i sami trenirali blijede, a izgovori rastu. Svi sve znaju, ali pitanje ostaje: gdje je nestao onaj aktivni narod koji bi trebao pratiti svoje heroje i njihov primjer?
Nacija na dijeti (svaki drugi vikend)
Kad pogledam oko sebe, češće vidim ljude na dijeti nego one koji trče.
I to samo do vikenda. Ako vidiš nekoga da trči, velika je šansa da je Slovenac na odmoru.
Da, Slovenija je danas sportska nacija, dok smo mi postali TV nacija. Tamo bicikliraju, trče, planinare — i to s osmijehom. Kod nas – komentiramo tko je pao, a ne tko se popeo.
Generacija kauča i pametnih telefona
Danas čak i djeca više gledaju nego da se kreću. Fizička aktivnost svela se na par minuta tjelesnog i scrollanje po ekranu.
Pretilost raste, a uz nju i broj roditelja koji će prije kliknuti na “stream” nego otići na šetnju.
Ne krivim nikoga, ali vrijeme je da priznamo – zdravlje se ne dobiva uz daljinski.
Vrijeme je da se pokrenemo
Možda je pravo pitanje: koliko nas zaista odlazi u teretanu, trči, ili barem hoda više od par minuta dnevno?
Vrijeme je da prestanemo “igrati utakmicu u glavi” i da se stvarno pokrenemo.
Ne zbog medalja, nego zbog sebe.
Da dokažemo da hrvatski sportski duh nije samo sjećanje s TV-a, nego da još živi u nama.
AKTIvan