Splićanka Ana Vrsalović mlada je i obrazovana osoba koja je prije mjesec dana napustila Hrvatsku i odletjela 'preko bare'. Ne, nije otišla trbuhom za kruhom u Kanadu kao svaki treći mladi Hrvat, već moglo bi se reći, kruhom za trbuhom u vruću Guatemalu.
U želji da posjeti Latinsku Ameriku, Ana se odlučila da će tamo umjesto turistički, otići volonterski. A volonterskih poslova u Južnoj i Srednjoj Americi ne nedostaje, kako glasi ona stara poslovica 'što južnije, to tužnije'. Ima tu svega; od čuvanja djece, ili orhideja do bavljenja kornjačama i izrađivanja tepiha.
'Najviše me privuklo što je to područje dobre volje; objektivno gledajući ljudi imaju puno manje nego mi, manje novca, manje mogućnosti, manje sadržaja, ali puno su zadovoljniji i sretniji svojom svakodnevicom, malim stvarima koje život znače.', kaže Ana, koja je na kraju izabrala nešto ipak bliže njezinoj društvenoj struci.
Idućih trinaest mjeseci mlada Splićanka podučavat će engleski jezik u domu za nezbrinutu djecu u guatemalskom selu Parramos, gdje se za oko 350 djece brine 150 zaposlenika i 24 volontera iz cijeloga svijeta. Iako nije završila engleski, već sociologiju i filozofiju, prihvatila je izazov i već sada usrećila mnogu djecu.
Škola u kojoj Ana radi. Nju pohađaju djeca iz sirotišta, ali i ona siromašnih obitelji Parramosa i okolnih sela.
'Nisu sramežljivi, odmah su se bacili na ispitivanje, grljenje i proučavanje. U pet minuta promatranja pitali su me nosim li kontaktne leće, farbam li kosu… Gdje je točno Hrvatska, većina nije znala, osim nekolicine dječice koja su ponosno izjavljivala da je to negdje u Europi.', opisala je Ana prvi susret sa svojim učenicima. Posljednjih mjesec dana pokušava zapamtiti imena svih svojih učenika (jer su žalosni kada ih se ne može sjetiti) i polako istražuje Guatemalu.
Radni dan započinje u 7, a završava u 16 sati. Popodneva su slobodna za planiranje satova, kao i vikendi koje koristi za putovanja po Guatemali, a imat će i četiri tjedna godišnjeg odmora koji namjerava iskoristiti za putovanja po susjednim zemljama. Organizacija joj osigurava smještaj, hranu, zdravstveno osiguranje i mjesečni džeparac od 50 dolara. Možda se čini malo za naše pojmove, ali tamo, kaže Ana, sasvim dovoljno za pristojan život.
'Na tržnici sam kupila šest banana, pet mandarina i ananas za otprilike 12 kuna, sve se kupuje u komadima.', kaže Ana koja otkriva i kako su za naše pojmove i noćni izlasci prava bagatela. Pivo je manje od tri kune, a kokteli poput Cube libre samo dvije.
Ručak za 2 eura.
Iako nam se čini kako je tamo sve jeftino, ljudi žive u teškom siromaštvu. U gradovima na svakom koraku stoje zaštitari s puškama, čuvaju čak i gajbe Coca-Cole. Na selu je situacija malo bolja, no kad je došla isto tako joj se preporučilo da se uokolo, noću ne kreće sama.
'Ovdje svaka osoba starija od 25 godina može posjedovati vatreno oružje bez ikakvog razloga pa me prizor dvojice muškaraca koji se voze okolo na motoru s puškom uopće nije začudio. Odmah sam dobila natuknice kuda i na koji način se kretati po glavnom gradu, ako me put tamo nanese. A hoće, kad-tad ću trebati otići u nekakav šoping.', otkriva Ana, koja je na to sve bila spremna, jer je o Guatemali prije dolaska puno istraživala.
Plaža u El Paredonu
Spremna je bila i na potrese i erupcije vulkana, koje su česte prirodne pojave, jer se simpatično selo Parramos se nalazi na 1800 metara nadmorske visine i okruženo je vulkanima. Tako da je nedavni potres koji je za naše pojmove jak i 'sigurno bi završio u novinama', kako kaže Ana, nije previše uznemirio, kao ni ostale.
Plaža u Monterricu
Unatoč jadnom životu ljudi uživaju u glazbi i plesu, na dugim plažama, u prirodnim ljepotama, ispijajući kokosove orahe na slamku i puno se smiju. Ako i do sada nije znala, a u to sumnjamo, Ana će od njih sigurno naučiti kako uživati u životu! Mi joj želimo svu sreću i da se vrati ispunjena novim iskustvom, a do tada pratit ćemo je na njezinom blogu.
U želji da posjeti Latinsku Ameriku, Ana se odlučila da će tamo umjesto turistički, otići volonterski. A volonterskih poslova u Južnoj i Srednjoj Americi ne nedostaje, kako glasi ona stara poslovica 'što južnije, to tužnije'. Ima tu svega; od čuvanja djece, ili orhideja do bavljenja kornjačama i izrađivanja tepiha.
'Najviše me privuklo što je to područje dobre volje; objektivno gledajući ljudi imaju puno manje nego mi, manje novca, manje mogućnosti, manje sadržaja, ali puno su zadovoljniji i sretniji svojom svakodnevicom, malim stvarima koje život znače.', kaže Ana, koja je na kraju izabrala nešto ipak bliže njezinoj društvenoj struci.
Idućih trinaest mjeseci mlada Splićanka podučavat će engleski jezik u domu za nezbrinutu djecu u guatemalskom selu Parramos, gdje se za oko 350 djece brine 150 zaposlenika i 24 volontera iz cijeloga svijeta. Iako nije završila engleski, već sociologiju i filozofiju, prihvatila je izazov i već sada usrećila mnogu djecu.
Škola u kojoj Ana radi. Nju pohađaju djeca iz sirotišta, ali i ona siromašnih obitelji Parramosa i okolnih sela.
'Nisu sramežljivi, odmah su se bacili na ispitivanje, grljenje i proučavanje. U pet minuta promatranja pitali su me nosim li kontaktne leće, farbam li kosu… Gdje je točno Hrvatska, većina nije znala, osim nekolicine dječice koja su ponosno izjavljivala da je to negdje u Europi.', opisala je Ana prvi susret sa svojim učenicima. Posljednjih mjesec dana pokušava zapamtiti imena svih svojih učenika (jer su žalosni kada ih se ne može sjetiti) i polako istražuje Guatemalu.
Radni dan započinje u 7, a završava u 16 sati. Popodneva su slobodna za planiranje satova, kao i vikendi koje koristi za putovanja po Guatemali, a imat će i četiri tjedna godišnjeg odmora koji namjerava iskoristiti za putovanja po susjednim zemljama. Organizacija joj osigurava smještaj, hranu, zdravstveno osiguranje i mjesečni džeparac od 50 dolara. Možda se čini malo za naše pojmove, ali tamo, kaže Ana, sasvim dovoljno za pristojan život.
'Na tržnici sam kupila šest banana, pet mandarina i ananas za otprilike 12 kuna, sve se kupuje u komadima.', kaže Ana koja otkriva i kako su za naše pojmove i noćni izlasci prava bagatela. Pivo je manje od tri kune, a kokteli poput Cube libre samo dvije.
Ručak za 2 eura.
Iako nam se čini kako je tamo sve jeftino, ljudi žive u teškom siromaštvu. U gradovima na svakom koraku stoje zaštitari s puškama, čuvaju čak i gajbe Coca-Cole. Na selu je situacija malo bolja, no kad je došla isto tako joj se preporučilo da se uokolo, noću ne kreće sama.
'Ovdje svaka osoba starija od 25 godina može posjedovati vatreno oružje bez ikakvog razloga pa me prizor dvojice muškaraca koji se voze okolo na motoru s puškom uopće nije začudio. Odmah sam dobila natuknice kuda i na koji način se kretati po glavnom gradu, ako me put tamo nanese. A hoće, kad-tad ću trebati otići u nekakav šoping.', otkriva Ana, koja je na to sve bila spremna, jer je o Guatemali prije dolaska puno istraživala.
Plaža u El Paredonu
Spremna je bila i na potrese i erupcije vulkana, koje su česte prirodne pojave, jer se simpatično selo Parramos se nalazi na 1800 metara nadmorske visine i okruženo je vulkanima. Tako da je nedavni potres koji je za naše pojmove jak i 'sigurno bi završio u novinama', kako kaže Ana, nije previše uznemirio, kao ni ostale.
Plaža u Monterricu
Unatoč jadnom životu ljudi uživaju u glazbi i plesu, na dugim plažama, u prirodnim ljepotama, ispijajući kokosove orahe na slamku i puno se smiju. Ako i do sada nije znala, a u to sumnjamo, Ana će od njih sigurno naučiti kako uživati u životu! Mi joj želimo svu sreću i da se vrati ispunjena novim iskustvom, a do tada pratit ćemo je na njezinom blogu.
You must be logged in to post a comment Login