Ne znam da li sam ovakav naslov već imala, mislim da nisam. Prošli tjedan sam si sama bez pitanja uzela godišnji, nitko mi nije prigovorio pa sam se izvukla. Bila sam toliko strgana kada sam se vratila iz Beograda da jednostavno nisam mogla doći k sebi nekoliko dana. Izgleda da me zima iscrpila i cijeli tjedan sam kljucala. Naravno da me prehlada i grlobolja uhvatila taman za vrijeme puta tamo tako da sam se nagutala pastila i popila čaja kao nikad, a plan je bio posve drugačiji.
No dobro, super smo se proveli tamo nekoliko dana i jedini bed je bio opasan minus u zraku. Nemoguće je bilo odjenuti se tako da ti bude toplo, jer mi primorci slabo smo naučeni na minuse. Adekvatna obuća ne postoji u našoj garderobi tako da sam jedno sto puta opsovala potiho moju tvrdoglavost kada je trebalo kupiti buce ili neku sličnu toplu obuću. Što će mi buce na moru? Zbog dva tri dana snijega godišnje? A tako su užasne. Ali da sam ih imala nosila bih ih pa makar i u smeđoj boji koju najviše ne volim. Snalazila sam se s nekoliko pari čarapa i dokoljenki, oblačila sam ih dokle god sam mogla trpati u čizmu. OK, prekrdašila sam, bilo je zima i bok.
Brzo se zaboravilo, ali što kada je to povezalo i naše razgledavanje grada koji je bio tako tmuran i siv, a gacanje po snijegu na tvrđavi nije bilo nimalo romantično. Ako zanemarimo sve loše, bilo je super. Klopa, pive, izlasci, doček Nove godine, zezancija u stanu. Većinu smo vremena proveli cerekajući se i opušteno baljezgajući o svemu i svačemu. Stan je bio u centru, stara gradnja, divan, uređen pomalo kičasto ali dovoljno ekstravagantno da tamo odsjednemo. Svega nekoliko koraka udaljen od Knez Mihajlove ulice. Krasno. Ljudi tako ugodni i prijazni da se začudiš. Mentalitet takav. Mi smo zapravo grozni ljudi. Kod nas konobari kovitlaju očima kada uzimaju narudžbu (OK, ne svi), taksisti su super živčani uvijek i ne dao bog da bi ti pozvali kolegu taksista ako su oni slučajnu zauzeti ili slično. A u Beogradu neobavezno čavrljanje u dućanu ili na kiosku, ma super, opušteno i baš po mojem guštu. Imali smo nekoliko ludih anegdota s taksistima, oni su uvijek priča za sebe. Pogledajte film "Night On earth" od Jim Jarmuscha, jer baš mi ja tamo pao na pamet.
A sada? Di smo sada? Hm. 2011. se ušuljala i moš ga frigat. Treba donijeti novogodišnje odluke, haha, ove odine ću biti bolji, ići ću u crkvu, biti dobar mami i tati i posuđivati ću lutke susjedima. Ili autiće. Ne donosim nikakve odluke sada, kada ih donosim cijelu godinu. I ne želim zacrtavati neke visoke ciljeve i stvarati presinge jer me to prošle godine koštalo. Puno. Rezultati su bili savršeni ali uz overdose.
Jedna od stvari koje znam je ta da ću još uvijek pisati ovdje za vas i prolijevati svoje srce dušu i misli. 🙂 Ovdje se osjećam stvarno ugodno i baš mi je lijepo. Bez obzira što sam koji put zakasnila ili nisam napisala tekst, uvijek me grickala savjest negdje sa strane zbog toga i osjećala sam se dužnom da se opravdam. Danas sam čitala u Jutarnjem da kolumne Jelene Veljače više ne izlaze na netu. Samo u tiskanom izdanju. I ona se nešto malo buni. Iako mislim da više vrijedi tiskani papir nego virtualni, jer, novine ti uvijek ostanu u ladici, ako netko zločest ugasi internet zauvijek – gotova sam! 😀 A nisam si arhivirala niti jedan tekst. Dragi moj She.hr vrijeme je da počnete tiskati magazin. Vjerujem da bi bio savršen. <3 Želim Vam još puno dobrih stvari, kao i vama dragi čitatelji.
A Beograd s početka priče? Vraćamo se na proljeće.
Ljubim <3
Gingerblurbs
No dobro, super smo se proveli tamo nekoliko dana i jedini bed je bio opasan minus u zraku. Nemoguće je bilo odjenuti se tako da ti bude toplo, jer mi primorci slabo smo naučeni na minuse. Adekvatna obuća ne postoji u našoj garderobi tako da sam jedno sto puta opsovala potiho moju tvrdoglavost kada je trebalo kupiti buce ili neku sličnu toplu obuću. Što će mi buce na moru? Zbog dva tri dana snijega godišnje? A tako su užasne. Ali da sam ih imala nosila bih ih pa makar i u smeđoj boji koju najviše ne volim. Snalazila sam se s nekoliko pari čarapa i dokoljenki, oblačila sam ih dokle god sam mogla trpati u čizmu. OK, prekrdašila sam, bilo je zima i bok.
Brzo se zaboravilo, ali što kada je to povezalo i naše razgledavanje grada koji je bio tako tmuran i siv, a gacanje po snijegu na tvrđavi nije bilo nimalo romantično. Ako zanemarimo sve loše, bilo je super. Klopa, pive, izlasci, doček Nove godine, zezancija u stanu. Većinu smo vremena proveli cerekajući se i opušteno baljezgajući o svemu i svačemu. Stan je bio u centru, stara gradnja, divan, uređen pomalo kičasto ali dovoljno ekstravagantno da tamo odsjednemo. Svega nekoliko koraka udaljen od Knez Mihajlove ulice. Krasno. Ljudi tako ugodni i prijazni da se začudiš. Mentalitet takav. Mi smo zapravo grozni ljudi. Kod nas konobari kovitlaju očima kada uzimaju narudžbu (OK, ne svi), taksisti su super živčani uvijek i ne dao bog da bi ti pozvali kolegu taksista ako su oni slučajnu zauzeti ili slično. A u Beogradu neobavezno čavrljanje u dućanu ili na kiosku, ma super, opušteno i baš po mojem guštu. Imali smo nekoliko ludih anegdota s taksistima, oni su uvijek priča za sebe. Pogledajte film "Night On earth" od Jim Jarmuscha, jer baš mi ja tamo pao na pamet.
A sada? Di smo sada? Hm. 2011. se ušuljala i moš ga frigat. Treba donijeti novogodišnje odluke, haha, ove odine ću biti bolji, ići ću u crkvu, biti dobar mami i tati i posuđivati ću lutke susjedima. Ili autiće. Ne donosim nikakve odluke sada, kada ih donosim cijelu godinu. I ne želim zacrtavati neke visoke ciljeve i stvarati presinge jer me to prošle godine koštalo. Puno. Rezultati su bili savršeni ali uz overdose.
Jedna od stvari koje znam je ta da ću još uvijek pisati ovdje za vas i prolijevati svoje srce dušu i misli. 🙂 Ovdje se osjećam stvarno ugodno i baš mi je lijepo. Bez obzira što sam koji put zakasnila ili nisam napisala tekst, uvijek me grickala savjest negdje sa strane zbog toga i osjećala sam se dužnom da se opravdam. Danas sam čitala u Jutarnjem da kolumne Jelene Veljače više ne izlaze na netu. Samo u tiskanom izdanju. I ona se nešto malo buni. Iako mislim da više vrijedi tiskani papir nego virtualni, jer, novine ti uvijek ostanu u ladici, ako netko zločest ugasi internet zauvijek – gotova sam! 😀 A nisam si arhivirala niti jedan tekst. Dragi moj She.hr vrijeme je da počnete tiskati magazin. Vjerujem da bi bio savršen. <3 Želim Vam još puno dobrih stvari, kao i vama dragi čitatelji.
A Beograd s početka priče? Vraćamo se na proljeće.
Ljubim <3
Gingerblurbs
You must be logged in to post a comment Login