Ne znam koliko statistički točno ljudi vremena provode s prijateljima na kavi, ali prema mojoj procjeni iz nekoliko šetnji centom grada u jutarnjim satima, možda i više nego što mislimo. Svi se žalimo kako imamo jako malo vremena za druženje u kafićima, ali mislim da je to više postao kliše koji izgovaramo ne bismo li opravdali produžene izlete za vrijeme "radnog vremena". U usporedbi s ostalim svijetom, reklo bi se da smo prilično druželjubivi. Ali zašto baš vani na "kavi"? I tako dolazimo do onoga o čemu sam htjela pisati.
Dobro društvo, ugodan ambijent i razgovor…sve što je potrebno za dobru "kavu". I tako se jednog dana mjesto radnje premjestilo u moj dnevni boravak, pred komp i upaljeni TV. Najnovije novine potpuno su zamijenile vijesti na televiziji za koje nije bio potreban prevelik napor jer ih nisam morala ni čitati ni gledati, i sve se svelo na usputno upijanje zvuka…
Razgovor s jednom ili dvije osobe pretvorio se u simultani razgovor sa svima preko chata na kompu. A kava? Uglavnom bi se potpuno ohladila jer su prsti bili prezauzeti tipkanjem. Prednost je bila u tome što sve možete obaviti s kauča u pidžami, ali u stvari ostajete uskraćeni za cijelo jedno iskustvo. Bilo da sam sama u kvartovskom bircu i listam novine, dok čekam društvo, vrti mi se po glavi toliko stvari koje im želim ispričati jer me veseli iznenađenje i reakcija na njihovim licima. Ili gledam studente koji u tišini sjede u kutu kafića udubljeni u skripte i broje minute do odlaska na ispit, pa pomislim: "Joj, moram početi učiti onaj ispit." Ili "Mogla bih pročitati onu knjigu koju stalno odgađam."
Vidim mladu mamu s djetetom koje je izluđuje i pomislim: "E, brzo bih ja to dovela u red." Da ne spominjem koliko se različitih likova nađe u istom trenutku na tome mjestu, i svaki vas na nešto podsjeti ili potakne na razmišljanje o nečemu. Bilo da morate frizeru, u kupnju novih cipela ili možda na pregled vida…Milijun inspiracija i podsjetnika oko vas. Baš to je bila središnja tema jedne kave s frendicama prije nekoliko dana, jer iz okoline koja vas okružuje imate beskrajan izvor tema za razgovor. Što ne mogu reći za svoj dnevni boravak, koji me redovito podsjeti na to da trebam usisati tepih, obrisati prašinu…A ni ove smrznute glave mojih prijatelja na slikama chata nisu baš uvjerljive. Faza nedizanja s kauča srećom nije potrajala previše, tu i tamo chat posluži za neke kratke i brze dogovore ili održavanje komunikacije s prijateljima koji su daleko…
Iako je chat postao moderna verzija "kave", daleko je od pravog druženja i iskustva koje dobijemo u stvarnom svijetu među drugim ljudima. Mislim da je to i glavni razlog zašto su ljudi vjerni tom običaju. Čak i u najgorem danu kava i razgovor s prijateljima uvijek su bolji nego soliranje pred televizijom ili kompom. Zato vas sad ostavljam i idem s frendicama na kavu, a vi svratite idući tjedan da doznate o čemu se ovaj put razglabalo.
Dobro društvo, ugodan ambijent i razgovor…sve što je potrebno za dobru "kavu". I tako se jednog dana mjesto radnje premjestilo u moj dnevni boravak, pred komp i upaljeni TV. Najnovije novine potpuno su zamijenile vijesti na televiziji za koje nije bio potreban prevelik napor jer ih nisam morala ni čitati ni gledati, i sve se svelo na usputno upijanje zvuka…
Razgovor s jednom ili dvije osobe pretvorio se u simultani razgovor sa svima preko chata na kompu. A kava? Uglavnom bi se potpuno ohladila jer su prsti bili prezauzeti tipkanjem. Prednost je bila u tome što sve možete obaviti s kauča u pidžami, ali u stvari ostajete uskraćeni za cijelo jedno iskustvo. Bilo da sam sama u kvartovskom bircu i listam novine, dok čekam društvo, vrti mi se po glavi toliko stvari koje im želim ispričati jer me veseli iznenađenje i reakcija na njihovim licima. Ili gledam studente koji u tišini sjede u kutu kafića udubljeni u skripte i broje minute do odlaska na ispit, pa pomislim: "Joj, moram početi učiti onaj ispit." Ili "Mogla bih pročitati onu knjigu koju stalno odgađam."
Vidim mladu mamu s djetetom koje je izluđuje i pomislim: "E, brzo bih ja to dovela u red." Da ne spominjem koliko se različitih likova nađe u istom trenutku na tome mjestu, i svaki vas na nešto podsjeti ili potakne na razmišljanje o nečemu. Bilo da morate frizeru, u kupnju novih cipela ili možda na pregled vida…Milijun inspiracija i podsjetnika oko vas. Baš to je bila središnja tema jedne kave s frendicama prije nekoliko dana, jer iz okoline koja vas okružuje imate beskrajan izvor tema za razgovor. Što ne mogu reći za svoj dnevni boravak, koji me redovito podsjeti na to da trebam usisati tepih, obrisati prašinu…A ni ove smrznute glave mojih prijatelja na slikama chata nisu baš uvjerljive. Faza nedizanja s kauča srećom nije potrajala previše, tu i tamo chat posluži za neke kratke i brze dogovore ili održavanje komunikacije s prijateljima koji su daleko…
Iako je chat postao moderna verzija "kave", daleko je od pravog druženja i iskustva koje dobijemo u stvarnom svijetu među drugim ljudima. Mislim da je to i glavni razlog zašto su ljudi vjerni tom običaju. Čak i u najgorem danu kava i razgovor s prijateljima uvijek su bolji nego soliranje pred televizijom ili kompom. Zato vas sad ostavljam i idem s frendicama na kavu, a vi svratite idući tjedan da doznate o čemu se ovaj put razglabalo.
In this article:cafe, chat, internet, ivana radovniković, kava, komunikacija
Written By
admin
Click to comment
You must be logged in to post a comment Login