Liste čekanja u državnim domovima za starije i nemoćne su od osam pa čak do 12 godina, dok su za privatne domove, ipak, puno kraće.
– Problem je što je mjesta malo, a zahtjeva puno. Kod nas se primjerice smještaj u Martićevoj (uvjeti su "socijalni" – op. ur.) rješava vrlo brzo. Čeka se od nekoliko dana do više mjeseci, dok se na Iblerovom trgu za jednokrevetnu sobu čeka čak i do 12 godina. Što se pak tiče stacionara gdje je korisnicima nužna 24 satna njega, vrijeme čekanja je od tri do četiri godine. Inače, komisija za prijem i otpust korisnika temeljem pravilnika odlučuje tko se smješta u stacionar, a tko u stambeni dio,– rekla je Krasanka Glamuzina, dipl. socijalna radnica i ravnateljica Doma za starije i nemoćne „Medvešćak“.
Tako u stacionar idu osobe koje se ne mogu brinuti same za sebe ili nemaju nikoga tko bi im pomagao. To su nepokretne, inkontinentne, polupokretne osobe i osobe koje se iz drugih razloga ne mogu brinuti sami o sebi, niti to može činiti njihova rodbina. Ostali idu u stambeni dio, a najčešći razlozi za smještaj su potreba za druženjem i osobni komoditet u starijoj dobi. Ali, i osjećaj sigurnosti.
Stambeni dio ili 24-satna njega
Korisnici se smještaju u dom na temelju rješenja nadležnog područnog ureda Centra za socijalnu skrb ili na temelju ugovora o smještaju.
U sklopu stalnog smještaja dom pruža usluge: stanovanja, prehrane, održavanja osobne higijene, brigu o zdravlju, njegu, radne aktivnosti i korištenje slobodnog vremena.
Ovisno o stupnju samostalnosti u podmirivanju potreba za kretanjem, hranjenjem, odijevanjem, osobnom higijenom žive u stambenom dijelu ili na odjelu pojačane njege. U domu nude i usluge cjelodnevnog boravka.
– To je oblik institucionalne skrbi osnovan temeljem Zakona o socijalnoj skrbi i djeluje od ožujka 1997. godine. Kapacitet boravka predviđen je za 13 osoba, a namijenjen je onima koje zbog visoke životne ili promjena u psiho-fizičkom stanju (senilna demencija, početna faza Alzeheimerove demencije, moždani inzult i dr.) nisu sposobni brinuti se o sebi te im je neophodna pomoć drugih osoba,– ispričala je Glamuzina.
Prednost ovakvog smještaja starijeg člana obitelji u odnosu na stalni smještaj je u tome da ostaje u krugu obitelji i poznatom susjedstvu.
U privatne domove zbog kvalitete
Što se tiče privatnih domova za stare i nemoćne, na njih se također radi veliki pritisak i to većinom zbog kvalitete. A tamo dolaze pretežno oni koje više bolnice ne žele, ali i drugi koji su se osigurali i žele lijepo proživjeti zrelu dob.
– U našem domu ima dosta povratnika iz Njemačke kojima nije problem novac. Najbitnija im je kvalitetna usluga, a to znači da imaju ukusnu hranu, srdačno osoblje i dodatne sadržaje. Mnogi inzistiraju na miru pa bježe iz Zagreba u njegovu bližu okolicu u neki od 36 malih, privatnih domova. K tome, ne inzistiraju na jednokrevetnim sobama, nego vole biti još s nekim u sobi zbog druženja,– rekao je Jozo Tolić, ravnatelj privatnog Doma „Tolić“ u Ježdovcu.
Uskoro će otvoriti i novi dom u Bistri otvara sa 120 ležaja. Shvatili su veličinu problema pa Jozo Tolić ističe i da Zagreb i Hrvatska ne smiju zaboraviti ni 80. 000 starijih i oboljelih od Alzheimerove bolesti.
– Problem je što je mjesta malo, a zahtjeva puno. Kod nas se primjerice smještaj u Martićevoj (uvjeti su "socijalni" – op. ur.) rješava vrlo brzo. Čeka se od nekoliko dana do više mjeseci, dok se na Iblerovom trgu za jednokrevetnu sobu čeka čak i do 12 godina. Što se pak tiče stacionara gdje je korisnicima nužna 24 satna njega, vrijeme čekanja je od tri do četiri godine. Inače, komisija za prijem i otpust korisnika temeljem pravilnika odlučuje tko se smješta u stacionar, a tko u stambeni dio,– rekla je Krasanka Glamuzina, dipl. socijalna radnica i ravnateljica Doma za starije i nemoćne „Medvešćak“.
Tako u stacionar idu osobe koje se ne mogu brinuti same za sebe ili nemaju nikoga tko bi im pomagao. To su nepokretne, inkontinentne, polupokretne osobe i osobe koje se iz drugih razloga ne mogu brinuti sami o sebi, niti to može činiti njihova rodbina. Ostali idu u stambeni dio, a najčešći razlozi za smještaj su potreba za druženjem i osobni komoditet u starijoj dobi. Ali, i osjećaj sigurnosti.
Stambeni dio ili 24-satna njega
Korisnici se smještaju u dom na temelju rješenja nadležnog područnog ureda Centra za socijalnu skrb ili na temelju ugovora o smještaju.
U sklopu stalnog smještaja dom pruža usluge: stanovanja, prehrane, održavanja osobne higijene, brigu o zdravlju, njegu, radne aktivnosti i korištenje slobodnog vremena.
Ovisno o stupnju samostalnosti u podmirivanju potreba za kretanjem, hranjenjem, odijevanjem, osobnom higijenom žive u stambenom dijelu ili na odjelu pojačane njege. U domu nude i usluge cjelodnevnog boravka.
– To je oblik institucionalne skrbi osnovan temeljem Zakona o socijalnoj skrbi i djeluje od ožujka 1997. godine. Kapacitet boravka predviđen je za 13 osoba, a namijenjen je onima koje zbog visoke životne ili promjena u psiho-fizičkom stanju (senilna demencija, početna faza Alzeheimerove demencije, moždani inzult i dr.) nisu sposobni brinuti se o sebi te im je neophodna pomoć drugih osoba,– ispričala je Glamuzina.
Prednost ovakvog smještaja starijeg člana obitelji u odnosu na stalni smještaj je u tome da ostaje u krugu obitelji i poznatom susjedstvu.
U privatne domove zbog kvalitete
Što se tiče privatnih domova za stare i nemoćne, na njih se također radi veliki pritisak i to većinom zbog kvalitete. A tamo dolaze pretežno oni koje više bolnice ne žele, ali i drugi koji su se osigurali i žele lijepo proživjeti zrelu dob.
– U našem domu ima dosta povratnika iz Njemačke kojima nije problem novac. Najbitnija im je kvalitetna usluga, a to znači da imaju ukusnu hranu, srdačno osoblje i dodatne sadržaje. Mnogi inzistiraju na miru pa bježe iz Zagreba u njegovu bližu okolicu u neki od 36 malih, privatnih domova. K tome, ne inzistiraju na jednokrevetnim sobama, nego vole biti još s nekim u sobi zbog druženja,– rekao je Jozo Tolić, ravnatelj privatnog Doma „Tolić“ u Ježdovcu.
Uskoro će otvoriti i novi dom u Bistri otvara sa 120 ležaja. Shvatili su veličinu problema pa Jozo Tolić ističe i da Zagreb i Hrvatska ne smiju zaboraviti ni 80. 000 starijih i oboljelih od Alzheimerove bolesti.
You must be logged in to post a comment Login