Sarajevo je kao stvoreno za zimu. Da hladno je, ali u to doba godine ima posebnu čar. A i hladnoća vam je dobro opravdanje da svako malo sjednete negdje na kavu ili zalogajčić te na taj način otkrijete sve divote koje vam nudi njihova gastro scena.
Ćevapi su “must”
Grijeh je otići u Sarajevo i ne pojesti ćevape. Mi smo jeli kod Želje i bili su odlični. Konobari su izuzetno uigrani, dočekuju i smještaju svakog gosta, a ako primijete da vadiš mobitel ili fotić, ljubazno se ponude da te oni fotkaju. Željo ima 3 svoja lokala u krugu od doslovno 10 metara i u svakom je gužva, s pravom. Još su poznati i ćevapi kod Ferhatovića i Hodžića, no mi smo se odlučili za Želju jer su nam njega najviše preporučivali s raznih strana.
Najbolji burek, ne samo u Sarajevu već u cijelom životu, probala sam u malenoj buregdžinici SAĆ, u krugu Baščaršije. Vrući burek, sirnica i zeljanica zalivene pavlakom, uz veliku čašu jogurta, razlog su zbog kojeg se nismo pojavljivali na doručcima u hotelu. Ljubazne tete koje tamo rade, doduše, imaju tendenciju odrezati ti ogroman komad bureka (oko 400 g), što je super ako želite da vas sitost drži narednih 6 sati. No ako vam je to previše, slobodno ih zamolite za manji komad, jer vam ionako jelo naplaćuju po gramaži.
Od tradicionalnih bosanskih restorana mi smo odabrali Pod Lipom, gdje je svojedobno jeo Bill Clinton, pa što ne bi i mi. Domaćin srdačan, hrana korektna, no ništa što bi balkanca oborilo s nogu. Vjerujem kako ovakva mjesta više oduševljavaju turiste kojima je bosanska kuhinja egzotika, nego nas koji smo odrasli uz uštipke, sarmice i kajmak. Interijer nije mijenjan vjerojatno od otvaranja prije kojih 30-ak godina, što mu čak pomalo i daje na šarmu.
Sarajevo i njegova baklava
Osim Baklava shopa, koji u malenom ali ugodnom ambijentu nudi baklavice s bademom, pistacijom i čokoladom, nisam naišla ni na koju drugu slastičarnu koja bi me oduševila. U jednoj je tulumba sasvim dobro upila ustajalo ulje (užas užas), u drugoj slastičarnici moj je dečko našao dlaku u biskivitu, u trećoj smo pak pojeli prilično nezanimljiv čokoladni kolač. Možda sam otišla na kriva mjesta, ali osim spomenutog Baklava shopa, slastičarne na Baščaršiji su samo zamka za turiste i neupućene.
Kafići su uglavnom mali, no simpatično uređeni, u istočnjačkom stilu. Gotovo svi imaju Wi-Fi, nargilu možete također pušiti u gotovo svakom. Jedino mi se nije svidjela atmosfera u poznatom kafiću Ayna (šetnica Saraći). Kafić je uređen kao spoj moderog i istočnjačkog, no prostor je malen, a konobari se ne libe premještati goste (kako bi oslobodili mjesto za nove turiste) i stavljati ih za stol sa sasvim nepoznatim ljudima. Klasičan “tourist trap” na dobroj lokaciji. Svaki sljedeći kafić u koji smo ušli bio je puno ugodniji.
Baščaršija vrvi suvenirnicama, imajte na umu da su ponuda i cijene svuda identične. Ukoliko kupujete više suvenira, savjetujem da budete pametniji od mene i sve kupite na jednom mjestu, jer ćete tako dobiti (veći) popust. Probajte se malo, ali pristojno cjenkati, popust na količinu gotovo sigurno ćete dobiti.
Dok ste u Sarajevu, nikako nemojte propustiti prošetati se glavnom ulicom Saraći, koja vodi od poznate fontane na Baščaršiji do novog dijela grada, te posjetiti multimedijalnu izložbu Srebrenica. Obiđite također i vječnu vatru, gradsku vjećnicu, Inat kuću, Kuću Sevdaha. Sve je to moguće obići šetnjom, s malim predasima uz tursku kahvu.
Foto: Maja Špoljarec
You must be logged in to post a comment Login