Internetski biznis čudan je biznis. Stvar sreće, ponajprije. Kad se sjetim koliko je pametnih, genijalnih čak projekata propalo, a koliko je idiotarija uspjelo – dođe mi da ga usporedim s kockanjem. U kojem nitko zapravo ne zna kakav će krajnji ishod biti.
Primjerice, godine 2005. anonimni student ekonomije Alex Tew iz Wiltshirea u Engleskoj pokrenuo je stranicu The Million Dollar Homepage. Sastojala se od ploče sastavljene od milijun točkica. Cilj kreatora stranice bio je da za samo jedan dolar proda točkicu svima koji je kao logo žele staviti na svoju stranicu. Nakon što je prve točkice prodao braći i prijateljima te tako zaradio tisuću dolara Alex je poslovanje raširio internetom. Uskoro su oglašivači sa svih strana – kockarnice, novine, agenti za prodaju nekretnina – počeli kupovati njegove točkice kao linkove za svoju stranicu, napravivši od njih svojevrsni modni trend u tradicionalnom internetskom oglašavanju.
Epilog je bio da je Alex od 26. kolovoza 2005. do 1. siječnja 2006. godine zaradio 1,037.100 dolara bruto, što znači da je za nešto više od četiri mjeseca postao milijunaš. A nije dilao drogu niti je prodavao porniće. Nije radio ništa ilegalno, prodavao je piksel po piksel. To su dakako poslije mnogi kopirali, no ideja je bila uspješna samo prvi put.
Direktor pak Yahooa Terry Semel imao je 2006. godine priliku donijeti poslovnu odluku koja bi ga poslije lansirala u zvijezde, kada je Facebooku poslao ponudu za preuzimanje vrijednu milijardu dolara. Facebookovi direktori ponudu su međutim odbili savjetujući Marku Zuckerbergu da zatraži 1,1 milijardu dolara. Semel nije uvidio da će tada još globalno nepoznat Facebook danas vrijediti više od najvećih svjetskih kompanija poput Nokije, Boeinga, Starbucksa… pa nije pristao na povećanje cijene. Pet godina nakon toga Yahoo ponovno planira ulagati u Facebook. Ali sada su pregovaračke pozicije znatno drugačije, za samo četiri posto Facebooka Yahoo će morati izdvojiti gotovo dvije milijarde dolara! Trebamo li se zbog toga smijati Semelu? Mislim da ne. U ono vrijeme nije vladala tolika pomama za društvenim umrežavanjem, a uvijek je lako biti general poslije bitke.
Mogao bih još spomenuti zilijun primjera: Zyngu i njezine "browser-based" igre od Farmvillea do Café Worlda, za kojima je doslovce poludio cijeli svijet, mnoštvo portala koji veze s vezom nemaju – a uspješni su (i obrnuto), razne poslovne koncepte koji su mnogo obećavali a malo toga ispunili… No držim da nema potrebe, svatko tko posjeduje računalo s pristupom internetu vidio je dovoljno i jednih i drugih.
I koji je zaključak? Da je internet Sodoma i Gomora, Eldorado, ali i Las Vegas? To je, čini mi se, (p)ostalo neupitno.
Primjerice, godine 2005. anonimni student ekonomije Alex Tew iz Wiltshirea u Engleskoj pokrenuo je stranicu The Million Dollar Homepage. Sastojala se od ploče sastavljene od milijun točkica. Cilj kreatora stranice bio je da za samo jedan dolar proda točkicu svima koji je kao logo žele staviti na svoju stranicu. Nakon što je prve točkice prodao braći i prijateljima te tako zaradio tisuću dolara Alex je poslovanje raširio internetom. Uskoro su oglašivači sa svih strana – kockarnice, novine, agenti za prodaju nekretnina – počeli kupovati njegove točkice kao linkove za svoju stranicu, napravivši od njih svojevrsni modni trend u tradicionalnom internetskom oglašavanju.
Epilog je bio da je Alex od 26. kolovoza 2005. do 1. siječnja 2006. godine zaradio 1,037.100 dolara bruto, što znači da je za nešto više od četiri mjeseca postao milijunaš. A nije dilao drogu niti je prodavao porniće. Nije radio ništa ilegalno, prodavao je piksel po piksel. To su dakako poslije mnogi kopirali, no ideja je bila uspješna samo prvi put.
Direktor pak Yahooa Terry Semel imao je 2006. godine priliku donijeti poslovnu odluku koja bi ga poslije lansirala u zvijezde, kada je Facebooku poslao ponudu za preuzimanje vrijednu milijardu dolara. Facebookovi direktori ponudu su međutim odbili savjetujući Marku Zuckerbergu da zatraži 1,1 milijardu dolara. Semel nije uvidio da će tada još globalno nepoznat Facebook danas vrijediti više od najvećih svjetskih kompanija poput Nokije, Boeinga, Starbucksa… pa nije pristao na povećanje cijene. Pet godina nakon toga Yahoo ponovno planira ulagati u Facebook. Ali sada su pregovaračke pozicije znatno drugačije, za samo četiri posto Facebooka Yahoo će morati izdvojiti gotovo dvije milijarde dolara! Trebamo li se zbog toga smijati Semelu? Mislim da ne. U ono vrijeme nije vladala tolika pomama za društvenim umrežavanjem, a uvijek je lako biti general poslije bitke.
Mogao bih još spomenuti zilijun primjera: Zyngu i njezine "browser-based" igre od Farmvillea do Café Worlda, za kojima je doslovce poludio cijeli svijet, mnoštvo portala koji veze s vezom nemaju – a uspješni su (i obrnuto), razne poslovne koncepte koji su mnogo obećavali a malo toga ispunili… No držim da nema potrebe, svatko tko posjeduje računalo s pristupom internetu vidio je dovoljno i jednih i drugih.
I koji je zaključak? Da je internet Sodoma i Gomora, Eldorado, ali i Las Vegas? To je, čini mi se, (p)ostalo neupitno.
You must be logged in to post a comment Login