Od razgovora za posao pa sve do finalnog sklapanja dogovora komunikacijske vještine često odigraju važnu, a katkada i presudnu ulogu. Dok se verbalna komunikacija odnosi na stvarne riječi koje se koriste pri razgovoru, neverbalna komunikacija se sastoji od mnoštva znakova kojima podsvjesno možemo potvrditi, negirati ili naglasiti rečeno.
Upravo je neverbalna komunikacije segment koji sami najčešće nismo sposobni razvijati pa i ne čudi podatak da se najveće greške u komunikaciji događaju zbog nedovoljne informiranosti. U neverbalnu komunikaciju spada kontakt očima, izraz lica, tjelesni kontakt, osobni prostor, međusoban položaj sugovornika, kretnje, kao i naš fizički izgled (tu se osobito naglašavaju indikatori osobne higijene, društvenog položaja, životnog stila i sl.).
Neka istraživanja pokazuju da riječi našeg sugovornika čini samo samo 7 posto konačnog dojm. Glas – njegov ton, boja, intenzitet, brzina, glasnoća, izgovor, pauze u govoru – čine 38 posto, a mimika, geste i okolina čak 55 posto. Postoje brojni savjeti za produktivniju neverbalnu komunikaciju, mi ćemo Vam navesti tek nekoliko najvažnijih, no često zaboravljanih ključnih faktora.
Kako uspješnije komunicirati?
Prije svega nužno je u komunikaciji primijeniti tehniku aktivnog slušanja tj. aktivno se reflektiranjem, parafraziranjem te potpitanjima uključiti u komunikaciju sa sugovornikom te svojim ponašanjem pokazati određenu dozu poštovanja. Također, bitno je gledati osobu s kojom komuniciramo u lice i eventualno se (ovisno o situaciji) smiješiti. Dobro je i lagano klimati glavom u znak afirmacije dok osoba govori.
Izbjegavajte radnje kao što su gledanje na sat, trljanje oka, nosa, ušiju, no dopušteno je povremeno doticati lice, čak je poželjno povremeno lupkati prstima po bradi kao znak interesa za sugovornika. Prekrižene noge i ruke tumače se kao obrambeni pa čak i hostilan stav prema sugovorniku.
Poželjno je pokazivati otvorene dlanove te se u toku razgovora približiti drugoj osobi. Izbjegavanje gledanja u oči povezuje se s nesigurnim ponašanjem, što upućuje na prepredenost pa čak i nepoštenje. Stoga valja gledati sugovornika u oči izbjegavati pretjerano treptanje. Po potrebi lagano isturiti bradu.
Da bismo pokazali samopouzdanje potrebno je držati ruke podalje od lica, izbjegavati nagle pokrete i nepotrebna savijanja te pokušati uspravno stajati. Da bi ostavili dojam pažljivog slušača potrebno je također ne činiti radnje kao što su lupkanje nogama ili prstima već pokušati blago nakriviti glavu na jednu stranu, po potrebi držati ruku na obrazu ili se lagano nasloniti kada slušate.
Sve navedene savjete treba koristiti samo ako nam to situacija dopušta i to na suptilan i primjeren način.
Komunikacija i samopoštovanje
Iako se na prvi pogled možda ne čini tako, samopoštovanje igra bitnu ulogu u načinu na koji komuniciramo u poslovnom i privatnom životu.
Za početak je korisno diferencirati komunikaciju ljudi s niskim i visokim samopoštovanjem. Ljudi visokog samopoštovanja uglavnom govore uvjerljivo, bez mnogo oklijevanja, a obično imaju i impresivan vokabular. Osim što najčešće vode računa o neverbalnoj komunikaciji, kroz svoje rečenice i izbor riječi, pokazuju poštovanje i brigu prema sugovorniku. Prihvaćaju svoju odgovornost i spremni su priznati pogreške, a također su sposobni dostojanstveno podnijeti neuspjeh i kritiku.
Ljudi niskog samopoštovanja komuniciraju defenzivno. Često imaju prilično mlitav stav tijela, prekrižene ruke i noge te nedostatak živosti. Bojažljivi su, o sebi često govore podcjenjivački, a drugima zavide. Skloni su oklijevati u govoru, koriste fraze koje su u njihovoj okolini društveno prihvaćene, često koriste poštapalice, obično se teško uklapaju i često ostaju po strani. Poraditi na samopoštovanju nije u takvim slučajevima na odmet.
Upravo je neverbalna komunikacije segment koji sami najčešće nismo sposobni razvijati pa i ne čudi podatak da se najveće greške u komunikaciji događaju zbog nedovoljne informiranosti. U neverbalnu komunikaciju spada kontakt očima, izraz lica, tjelesni kontakt, osobni prostor, međusoban položaj sugovornika, kretnje, kao i naš fizički izgled (tu se osobito naglašavaju indikatori osobne higijene, društvenog položaja, životnog stila i sl.).
Neka istraživanja pokazuju da riječi našeg sugovornika čini samo samo 7 posto konačnog dojm. Glas – njegov ton, boja, intenzitet, brzina, glasnoća, izgovor, pauze u govoru – čine 38 posto, a mimika, geste i okolina čak 55 posto. Postoje brojni savjeti za produktivniju neverbalnu komunikaciju, mi ćemo Vam navesti tek nekoliko najvažnijih, no često zaboravljanih ključnih faktora.
Kako uspješnije komunicirati?
Prije svega nužno je u komunikaciji primijeniti tehniku aktivnog slušanja tj. aktivno se reflektiranjem, parafraziranjem te potpitanjima uključiti u komunikaciju sa sugovornikom te svojim ponašanjem pokazati određenu dozu poštovanja. Također, bitno je gledati osobu s kojom komuniciramo u lice i eventualno se (ovisno o situaciji) smiješiti. Dobro je i lagano klimati glavom u znak afirmacije dok osoba govori.
Izbjegavajte radnje kao što su gledanje na sat, trljanje oka, nosa, ušiju, no dopušteno je povremeno doticati lice, čak je poželjno povremeno lupkati prstima po bradi kao znak interesa za sugovornika. Prekrižene noge i ruke tumače se kao obrambeni pa čak i hostilan stav prema sugovorniku.
Poželjno je pokazivati otvorene dlanove te se u toku razgovora približiti drugoj osobi. Izbjegavanje gledanja u oči povezuje se s nesigurnim ponašanjem, što upućuje na prepredenost pa čak i nepoštenje. Stoga valja gledati sugovornika u oči izbjegavati pretjerano treptanje. Po potrebi lagano isturiti bradu.Da bismo pokazali samopouzdanje potrebno je držati ruke podalje od lica, izbjegavati nagle pokrete i nepotrebna savijanja te pokušati uspravno stajati. Da bi ostavili dojam pažljivog slušača potrebno je također ne činiti radnje kao što su lupkanje nogama ili prstima već pokušati blago nakriviti glavu na jednu stranu, po potrebi držati ruku na obrazu ili se lagano nasloniti kada slušate.
Sve navedene savjete treba koristiti samo ako nam to situacija dopušta i to na suptilan i primjeren način.
Komunikacija i samopoštovanje
Iako se na prvi pogled možda ne čini tako, samopoštovanje igra bitnu ulogu u načinu na koji komuniciramo u poslovnom i privatnom životu.
Za početak je korisno diferencirati komunikaciju ljudi s niskim i visokim samopoštovanjem. Ljudi visokog samopoštovanja uglavnom govore uvjerljivo, bez mnogo oklijevanja, a obično imaju i impresivan vokabular. Osim što najčešće vode računa o neverbalnoj komunikaciji, kroz svoje rečenice i izbor riječi, pokazuju poštovanje i brigu prema sugovorniku. Prihvaćaju svoju odgovornost i spremni su priznati pogreške, a također su sposobni dostojanstveno podnijeti neuspjeh i kritiku.
Ljudi niskog samopoštovanja komuniciraju defenzivno. Često imaju prilično mlitav stav tijela, prekrižene ruke i noge te nedostatak živosti. Bojažljivi su, o sebi često govore podcjenjivački, a drugima zavide. Skloni su oklijevati u govoru, koriste fraze koje su u njihovoj okolini društveno prihvaćene, često koriste poštapalice, obično se teško uklapaju i često ostaju po strani. Poraditi na samopoštovanju nije u takvim slučajevima na odmet.
You must be logged in to post a comment Login