Isplativost plina u automobilu

Nedavno se činilo da je ugradnja plina u automobil jedino logično rješenje za borbu protiv visokih cijena naftnih derivata.

Do prije nekoliko mjeseci, cijena barela nafte doslovno je podivljala i svakodnevno podizala ljestvicu do nezapamćenih visina. Međutim, nakon vala panike koja je zavladala na tržištu nafte, cijena spustila čak više od očekivanog.

Kome se ugradnja isplati?

Ugradnja plina kao alternativnog goriva u automobil, tema je oko koje se sukobljavaju mišljenja već dugi niz godina. Ugraditi ga ili ne, kome se isplati i koliko treba da vratimo ulaganje za ugradnju instalacija?

– Za ugradnju plina odlučio sam se zbog velike godišnje kilometraže. Često sam na putu, na otvorenoj cesti i u takvim uvjetima vožnje ušteda se osjeti i ulaganje je isplativo. Za isključivo gradsku vožnju plin i nije baš neka investicija,- tvrdi Filip Horvat koji se na ugradnju plina odlučio prije tri godine.

Računica je najvažnija prije nego što se odlučite na korištenje ovog alternativnog derivata. Trebate staviti na papir broj kilometara koji godišnje prelazite i pogledati nakon koliko će vam se početno ulaganje početi vraćati. Prilikom računanja, svoju sadašnju potrošnju goriva u slučaju plina morate povećati 15 posto.

Skupo početno ulaganje

Naprimjer, najjeftinija varijanta ugradnje plinskog sustava u automobil stoji oko 6000 kuna za „jednostavnije“ motore, pa za veće i složenije premašuje 12.000 kuna. Ako računamo po sadašnjim cijenama benzina i plina, minimalan period za isplativost je preko 25.000 kilometara, što mnogi vozači ne naprave u dvije godine.

Treba računati i na najavu iz Ine da bi se cijena litre plina bez problema mogla popeti na 5 kuna, a cijena litre benzina stabilizirati na oko 7 kuna, a to rok otplate još više produžuje.

Naravno, ne smijemo zaboraviti da ste se ugradnjom plina “riješili“ velike svote novca odjedanput, što ponekad može jače utjecati na kućni proračun nego usporenim tempom.

„Ilegalna“ ugradnja

Osim ugradnje, novac ćete morati izdvojiti i za druge stvari poput spremnika za plin (oko 500 kuna) te za atestiranje uređaja što će vas koštati oko 1000 kuna. Međutim, ima i onih koji ne žele platiti atest sustava.

Unatoč činjenici da će manje novca trošiti prilikom odlaska na benzinsku postaju, nekoliko je „negativnih stvari“ koje nikako ne treba smetnuti s uma:

1) veliko početno ulaganje koje u slučaju prodaje vozila nakon nekoliko godina ne podiže cijenu samog automobila, a vama ne vraća uloženi novac;

2) automobili koje pokreće plin ne smiju ulaziti u javne garaže i zatvorene prostore;

3) ugradnjom plina sada se na automobilu nalazi još jedna stvar koja se može pokvariti, a čija cijena popravka i održavanja nije mala;

4) mali broj benzinskih crpki koje pružaju mogućnost punjenja plina u vaš vozni red donose još jednu stavku, a to je planiranje točenja goriva (u Zagrebu se crpke mogu prebrojati na prste jedne ruke);

5) bez obzira što ste ugradili plin, ne smijete automobil voziti cijelo vrijeme na tu vrstu goriva, već se ponekad morate prebaciti i na benzin;

6) plin smanjuje performanse automobila što se najviše osjeti na „prosječnom“ automobilu na našim cestama;

7) nikako ne možemo zanemariti činjenicu da je u slučaju plina očito riječ o „preskočenoj“ tehnologiji, jer već postoje novije ideje, a tijekom tog razvoja plinu se nije davala prevelika pažnja.