Zbog čega mi je ponekad teško vjerovati kada ljudi kažu da sam blagoslovljena dvostrukim darom ili da je moja nedavna sudbina samo čudni put bradatog nam gospodara duše. Dvije teorije o nastanku čovjeka, kreacionistička i evolucijska, mogu se primijeniti i na nastanak moja dva čovjeka. Neki su zagovornici prve, dok sam ja nevoljko sklonija drugoj teoriji.
Nevoljko, kažem, jer ma koliko god je željela vjerovati da sam „izabrana“, ne mogu se oteti dojmu da su moje cure rezultat viška hormona preostalih nakon prestanka pijenja kontracepcijskih pilula.
Nemojte me krivo shvatiti, daleko od toga da ja nisam sretna ili zahvalna na darovima jer iskreno uživam u njima, no koji put mislim kako bi mi bilo lakše da je u paketu došao i poklon vjere, pa da na sve ovo gledam kao svoju misiju. Zavidim ponekad vjernicima koji u teškim trenucima mogu racionalizirati stvari „božjom voljom“, prebacujući odgovornost na nešto izvanjsko, više od njih samih. U tom bi me slučaju rečenica „bit ćeš dobra majka jer ti je Bog poslao odmah dvije“, koju sam primila u rodilištu, oslobodila odgovornosti, što ni u kom slučaju nije istina jer svakodnevno strepim i pitam se kakve će osobe, građani, majke, supruge, zaposlenice ispasti kad odrastu.
I da nakratko prihvatim teoriju o izabranosti, argumentiram je prorocima i božjim odabranicima koji su prošli kroz kušnje i nedaće da bi završili hepiendom, zaključila bih samo da sam u neku ruku sretna što ću nakon teškog perioda moći uživati u duplom zadovoljstvu.
Uistinu sam svjesna svoga blagoslova s obzirom na, u zadnje vrijeme, česte novinske natpise o umjetnoj oplodnji. I sama činjenica da postoji mogućnost ispravljanja božjeg propusta pri reprodukciji pojedinaca, navodi me da pripišem još jedan bod Darwinovu timu i znanosti. No, šteta što je država u tome pristrani, nepošteni sudac.
www.dvojceki.com
You must be logged in to post a comment Login