“Nemoguće je imati stila ako nemate samopouzdanja”, rekla je jednom prilikom Jane Birkin, britanska glumica i pjevačica koja je 16. srpnja preminula u 77. godini u svome domu u Parizu, u svojoj drugoj domovini, Francuskoj.
Opraštajući se od Britanke koja je Parižankama diktirala modu i postala ikona francuskog chica, predsjednik zemlje vina, sira, šansona te besprijekorno odjevenih muškaraca i žena, Emmanuel Macron izjavio je: “Zato što je utjelovila slobodu, najljepše riječi našeg jezika pretvorila u pjesmu, Jane Birkin bila je francuska ikona”.
Jane Mallory Birkin rođena je 14. prosinca 1946. u Londonu gdje je po prvi put zakoračila na pozornicu, krenuvši stopama svoje mame, kazališne glumice Judy Campbell i udarivši temelj karijeri koja će trajati sedam desetljeća, a obilježit će je bezvremenski stil, jedna pjesma i jedna torba. I pjesma i torba ući će u legendu, a stil prožeti ulice Pariza i odrediti svjetsku modu.
Torba je postala kultna, statusni simbol i predmet želja trendseterica dubokog džepa, a pjesma jedna od najljepših ljubavnih, uglazbljena strast koja će, bez iznimke, baš svaki put kada ju čujete, učiniti da vam se od slatke nelagode zarumene obrazi.
Žena jedinstvenog stila
Kako joj je raslo samopouzdanje (zahvaljujući jednom muškarcu o kojem ćemo kasnije) tako je Jane sve više nametala trendove, utirući put pariškom chicu i stvarajući svoj anglo-francuski stil obilježen ležernošću i nepretencioznošću, a opet s dozom formalnog. Što god je odjenula na sebe pa i naopako (jednom je otišla na crveni tepih u haljini koju je namjerno obukla naopako), postajalo je pariški modni imperativ.
Mala crna haljina
Jane Birkin stala je na kraj francuskoj hiper ženstvenoj modi i pokazala da čak i muške, rebraste pamučne potkošulje mogu biti seksi, ako ih žena zna nositi. Ona je jednu takvu proglasila svojom verzijom male crne haljine. Uska, muška potkošulja na Janeinom vitkom tijelu i dugim nogama izgledala je nevjerojatno atraktivno.
Gola haljina
Na premijeri filma” Slogan” 1969. pojavila se u goloj haljini. Takvima se nazivaju one koje ocrtavaju svaki centimetar tijela, a nekada su i prozirne, poput haljine koju je nosila Birkin. “Nisam znala da je haljina baš toliko transparentna. To je zbog blica fotoaparata. Da sam znala, ne bih odjenula gaćice”, komentirala je tom prilikom glumica. Uz haljinu je nosila svoj zaštitni znak, pletenu košaru. Još jedan modni detalj koji naglašava njezinu ležernost i neopterećenost odjećom.
Famoznu portugalsku košaricu kupila je na jednoj londonskoj tržnici i navodno su joj iz nje ispale stvari na letu iz Pariza u London, na kojem će se roditi ideja za kultnu Hermesovu torbicu.
Birkinica
1981. Jane Birkin letjela je iz Pariza za London, a slučaj je htio da kraj nje u avionu sjedne Jean Louis Dumas, izvršni direktor Hermesa. U jednom trenutku navodno su se glumici iz pretrpane slamnate torbe rasule stvari po avionu, a gentleman Dumas pomogao joj ih je pokupiti i vratiti u ceker. Jane se požalila da ne može pronaći torbu u koju bi stale sve stvari koje trebaju jednoj mladoj majci, što je ona u tom trenutku bila, a on se ponudio da će upravo takvu napraviti za nju.
Na tom letu nastala je prva skice jedne od najpopularnijih i najskupljih ženskih torbi ikada (cijena joj varira od 10.000 do pola milijuna dolara) koje će nositi ime po slavnoj glumici, a prva birkinica svijetu je predstavljena 1984. godine. Zanimljivo je da se Jane prema svojim birkinicama odnosila nonšalantno, što u potpunosti odgovara njezinom ležernom stilu. Kao da nosi vrećicu iz dućana, a ne predmet želje žena diljem svijeta.
40-te su najbolje
“Kad vidim svoje fotografije iz 1968., moje velike lutkaste oči podvučene olovkom za oči, prenaglašena usta, šiške, to mi je užasno. Meni je bilo najzanimljivije u četrdesetoj. Počela sam nositi škotske pamučne muške potkošulje, muške košulje, oversized hlače s tankim crvenim kožnim remenom i tenisice bez vezica. Predimenzionirana muška odjeća dobra je kad krenemo stariti. U njoj izgledamo krhko. U jednom trenutku morate odustati od damskih haljina. Zbog njih izgledate starije. To je kao šminka, u određenim godinama prestanite se igrati s umjetnim trepavicama. U suprotnom, to izgleda zastrašujuće”, iskreno je jednom komentirala za Vogue svoj stil. Jane je u to vrijeme nosila i bijeli T-shirt koji je kombinirala s trapericama.
Šiške
Još jedan zaštitni znak Jane Birkin bile su šiške, guste, ovlaš ošišane kuhinjskim škarama, postale su obilježje mladosti ’60-ih i ’70-ih godina, a nose se i danas.
Svoj jedinstveni stil izgradila je nakon što je zavoljela svoje tijelo, a to se dogodilo kada je upoznala muškarca koji će joj obilježiti život. Tu na red dolazi i spomenuta pjesma.
“Je T’Aime…Moi Non Plus”
U njoj Jane, osim što pjeva u senzualnom, točnije erotskom duetu sa Sergeom Gainsbourgom, kontroverznim francuskim glazbenikom, stenje i simulira orgazam, što je bilo i više nego dovoljno da ovu nestašnu pjesmu zabrani BBC, brojne druge radijske postaje i Vatikan. Jane je rekla da je, puštajući je svojim roditeljima, na strateški mjestima podizala gramofonsku iglu kako ne bi čuli njezino stenjanje. Pošto nisu razumjeli francuski, nisu u pjesmi vidjeli ništa škakljivo. Dok im je u cijelosti nije pustio Janein brat.
No, upravo zahvaljujući restrikcijama, “Je T’Aime…Moi Non Plus” je doživjela golemu popularnost te postala prva zabranjena pjesma u Velikoj Britaniji koja je zasjela na sam vrh glazbenih ljestvica. Bilo je to 1969. godine.
Jane Birkin imala je tada 22 godine, iza sebe propali brak s 13 godina starijim Johnom Barryjem, britanskim autorom filmske glazbe (među ostalim skladao je i za filmove o Jamesu Bondu) kojeg je upoznala kad joj je bilo samo 17 godina, na tulumu kod redatelja Romana Polanskog i s kojim je u 19 godini dobila prvo dijete, kćer Kate.
U svom dnevniku, koji je vodila od djetinjstva pa sve do tragičnog događaja koji će joj obilježiti život, a o kojem ćemo kasnije, o svom prvom mužu ovako je zapisala: “Imam 19 godina i osjećam se tako staro. Prštim energijom koju on nema. Jadnik.. Govori mi da budem tiha. Plačem i osjećam se glupo. Samo da jednom vodimo ljubav ljubavi učinilo bi me tako sretnom, ali on nema vremena“.
Odlazak u Francusku
Narušenog samopouzdanja, nesigurna u sebe i etiketirana od strane okoline jer se u svom drugom filmu “Povećanje” 1966. u inat svom tadašnjem mužu pojavila naga, Jane odlučuje s kćeri odseliti u Francusku.
“Bary me ostavio i otišao u SAD. Ja sam se s bebom vratila k roditeljima. Sve oko mene se srušilo. Nisam htjela sjediti kod kuće i čekati da se nešto dogodi. Bih li se usudila popeti na pozornicu svjesna da je moja majka Judy Campbell bila najljepša žena u Engleskoj i velika zvijezda? Bih li uz strogu očevu stranu obitelji (otac joj je bio tajni agent u Drugom svjetskom ratu) imala toliko slobode koliko imam u Francuskoj? Sve to bilo je nezamislivo”, izjavila je jednom prilikom za Vogue, govoreći o svojim razlozima odlaska u Francusku u kojoj će ostati živjeti 56 godina, do smrti.
Serge Gainsbourg
U Parizu se javlja na audiciju za film “Slogan” iako ne zna ni riječi francuskog i upoznaje 40-godišnjeg muškarca koji će joj promijeniti život i učiniti da zavoli svoje malene grudi zbog i konačno se počne osjećati ženstveno.
“Puno sam patila zbog tjelesne građe, osobito dok sam bila u internatu. Govorili su mi da sam napola dječak, napola djevojčica. Nisam imala grudi. Imala sam sreće kada sam upoznala Sergea. Kao student na Akademiji likovnih umjetnosti u Parizu, nacrtao je djevojku koja je izgledala poput dječaka, osim što je imala grudi poput mojih. Odveo me u Louvre i pokazao mi Cranachove slike te mi priznao da ga zastrašuju velike grudi. Upravo je izašao iz veze s Brigitte Bardot, no preferirao je Cranachov tip ženske ljepote. Nakon bijede internata i mog prvog braka, bilo je nevjerojatno upoznat nekoga tko me smatrao lijepom i iznimno erotičnom. Zbog njega sam zavoljela sebe. Kada te muškarac voli, to mijenja sve”, rekla je za Vogue.
Bio je to Serge Gainsbourg, za kojeg se udala 1968. godine, a 1969. otpjevat će zajedno spomenutu pjesmu (prvotno napisanu za njegovu bivšu ljubavnicu Brigitte Bardot) koja će postati evergreen, a njih dvoje jedan od najpopularnijih parova ’70-ih godina u Francuskoj.
Noću su tulumarili, danju se posvećivali roditeljstvu i poslu. Zajedno su snimili tri filma te brojne albume. Jane je ostala drugi put trudna 1970., dok su ona i Serge u Hrvatskoj snimali film “Romansa konjokradice” Romana Polanskog. Pristali su sudjelovati i u snimanju partizanskog filma Milutina Kosovca “Devetnaest djevojaka i jedan mornar” koji je sniman u blizini Slanog.
Kći Charlotte Gainsbourg, francusko-britanska glumica i pjevačica, rođena je u srpnju 1971. godine. No, brak sa Sergeom bio je daleko od idealnog. Iako su se voljeli, često su se svađali. U jeku jedne takve svađe u noćnom klubu bacila mu je pitu u lice, a zatim izišla i bacila se u Sienu, a on skočio za njom.
Na kraju ga je, 1980., ostavila zbog njegove nagle naravi i alkoholizma te se udala za dvije godine starijeg redatelja Jacquesa Doillona i postala mama još jedne djevojčice, Lou Doillon koja se rodila 1982. S Doillonom je ostala 13 godina i taj period smatrala je najproduktivnijim u karijeri
Najteži trenutak u životu
Jane i Gainsbourg nastavili su surađivati te ostali bliski prijatelji, što svjedoči i činjenica da je upravo on bio krsni kum njezinoj trećoj kćeri. Kada je umro, u lijes mu je stavila svog vjernog pratioca, plišanog majmunčića Munkeya, kojeg je kao djevojčica dobila od ujaka te se upravo njemu obraćala u dnevnicima koje će pisati od 11. godine pa do smrti svoje najstarije kćeri Kate, modne fotografkinje.
To se dogodilo 11. prosinca 2013. Kate si je oduzela život, skočivši s četvrtog kata zgrade u kojoj je živjela. U mladosti je imala problema s narkoticima, a cijeli život patila je od depresije. “Kada je umrla Kate, izgubila sam u potpunosti majčinsko samopouzdanje. Nisam znala što napraviti, ali znala sam da više ne mogu pisati”, rekla je Jane. Svoje je dnevnike objavila u dvije knjige “Munkey Diaries” i “Post-scriptum” i otkrila nam sve svoje tajne, a 2007. u Sarajevu je premijerno prikazan njezin autobiografski film “Kutije”. Za života glumila je u više od 65 filmova i izdala najmanje 20 albuma.
Humanitarni rad i aktivizam
Nakon razvoda od trećeg supruga povukla sa scene i posvetila humanitarnom radu. U to vrijeme, 1994. posjetit će i ratno Sarajevo. 2002. dijagnosticirana joj je leukemija, no pobijedit će je. U godinama koje slijede posvetit će se unucima i aktivizmu, osobito će se glasno zalagati za prava žena i za zaštitu životinja.
U razgovoru za CNN 2020. godine, svog je tada 17-godišnjeg unuka navela kao primjer kako se odnos muškarca prema ženi može promijeniti. “Način na koji je školovan, da pita djevojke što misle, da ima svoje mišljenje, da radi stvari samo ako djevojka to želi – cijeli taj način razmišljanja, koji je prilično ne-macho, način je na koji bismo trebali odgajati dječake. Mislim da će to promijeniti stvari… stav mladih muškaraca i činjenicu da se žene mogu osjećati zaštićenima na svom radnom mjestu. Stvari više nikada neće biti iste – a to je revolucija”.
“Jane by Charlotte”
Na jednom od svojih posljednjih javnih pojavljivanja, na dodjeli nagrada Cesar u veljači 2023., Jane Birkin je crvenim tepihom prošetala s kćeri Charlotte i unukom Alice Attal. Charlottein film o majci, “Jane by Charlotte”, bio je nominiran za najbolji dokumentarac Cesar, a redateljica je tom prilikom izjavila za IndieWire: “Nisam htjela raditi film o ženi koju ljudi poznaju iz ’70-ih i ’80-ih. Htjela sam prikazati ženu prožetu patnjom kroz koju je prošla, ali i pokazati njezin humor. Također prikazati ženu koju nije zasjenio moj otac Serge”.
Naslovna fotografija: https://www.hermes.com/us/en/content/106191-birkin/
