22:24 – to je baš pravo vrijeme za krevet. Ako ne odem sada proći će me fjaka pa ću ostati budna do kasno. Sinoć sam loše spavala, budila sam se svakih dva sata, sanjala čudne snove, bila rastrgana između sna i jave.
Subotu sam nakon dugo vremena provela sa Burazom, Sugar i dugogodišnjim prijateljem Dariom. Razmijenili smo barem osam mailova kako bi napravili neki okvirni plan za večer i na kraju ga naravno nismo imali. Cilj je bio druženje uz neku klopu. E sad, kad se četvero različitih ljudi sastalo, od fraze "svima je svejedno", došli smo na laganu deračinu na mostu Branitelja u Rijeci. Naš žamor i nekoliko zapaljenih lampaša. Tužno.
Kompromis smo postigli na način da smo svi ušutjeli i hodali prema restoranu. Meksičkom. Ništa nije bilo dobro. Tri puta smo se selili s mjesta na mjesto. Nismo znali što ćemo jesti. Ni piti. Odlučili smo se za Mojito. Prefin Mojito.
Uz nastavak borbe, naručili smo si klopu bez nekih većih problema. Isto kao što smo ju slistili. Ogromne porcije me uvijek izbace iz takta jer djeluju loše na moju psihu. Veliki tanjur, s dvije velike tortilje i još brdo graha i riže za prilog. Mislim da je moja porcija čak bila najveća pa sam imala i viška za društvo za stolom. Odvažniji su se odlučili za desert u obliku čokoladne kinky banane i klasik crne palačinke. Fino, ali malčice previše na svu tu hranu, Mojito+Erdinger. Osjećala sam se tijesno i pomalo nervozno, a mislim da se tako osjećala i moja haljina.
Na sreću, ovaj put je preživjela ali sljedeći put kada je odjenem, bolje da budem malo gladna. Kasnije smo se uputili u Cukar i kafe. Lijepo nam je tamo, već sam i pisala o tom plejsu. Kovali smo planove za ljeto, koje bi rejvove bilo šteta propustiti. Ja sam još uvijek nekako uvjerena da ću pohitati u Beograd na koncert od Amy i skroz sam si uzbuđena zbog toga. Sve u svemu, večer nam je bila baš zabavna, ovaj put sam ja bila šofer tako da sam se poštedjela s alkoholom.
Bez obzira na to, u nedjelju me oprala takva viroza da sam osjetila onaj mrtvački znoj na sebi (ja barem mislim da je takav mrtvački znoj jer je užasno nelagodan). Uf, noge su mi se odsjekle i ostatak dana sam provela u krevetu. Prije toga sam doduše samljela rižoto od gljiva i novi ledo sladoled i kasnije mi se sve to malo zgadilo. Užasan dan. Slabinu sam iskoristila da pogledam zaostatke serije Cougar Town. A kada sam počela učiti sam naravno, zaspala.
Nagomilalo se obaveza na faksu, ajme nikad kraja, već mi totalno dosađuje, a i motivacija mi je ravna nuli. Danas smo na predavanju dva sata zujali, bilo je tako toplo I nepodnošljivo da je bijeg na kavu bio neminovan. Nas tri smo smlatile dvije čokolade taj čas. Nešto nam pada šećer na predavanjima. Ubijaju nas, te seminari, te izlaganja te nismo dovoljni zainteresirani za kolegij, bla bla. Sutra nas opet to čeka. Izgleda da smo razmažene.
Zadnji put kada smo se našli na ispitu, kolegica je cijelo vrijeme cmoljila da je nepravedno da se Kate udaje za princa a da mi pišemo ispit I molimo dragog Boga da asistent bude dobar. Rekla sam joj da se fino bogato uda I ostavi školu, na što je odgovorila: “Veronika, to nije bogato se udaj to je udaja za princa”. Pa no? Što sam ja krivo rekla? Već kad imaš princa, bogata si, dušo. 23:11.
Ginger Blurbs
Subotu sam nakon dugo vremena provela sa Burazom, Sugar i dugogodišnjim prijateljem Dariom. Razmijenili smo barem osam mailova kako bi napravili neki okvirni plan za večer i na kraju ga naravno nismo imali. Cilj je bio druženje uz neku klopu. E sad, kad se četvero različitih ljudi sastalo, od fraze "svima je svejedno", došli smo na laganu deračinu na mostu Branitelja u Rijeci. Naš žamor i nekoliko zapaljenih lampaša. Tužno.
Kompromis smo postigli na način da smo svi ušutjeli i hodali prema restoranu. Meksičkom. Ništa nije bilo dobro. Tri puta smo se selili s mjesta na mjesto. Nismo znali što ćemo jesti. Ni piti. Odlučili smo se za Mojito. Prefin Mojito.
Uz nastavak borbe, naručili smo si klopu bez nekih većih problema. Isto kao što smo ju slistili. Ogromne porcije me uvijek izbace iz takta jer djeluju loše na moju psihu. Veliki tanjur, s dvije velike tortilje i još brdo graha i riže za prilog. Mislim da je moja porcija čak bila najveća pa sam imala i viška za društvo za stolom. Odvažniji su se odlučili za desert u obliku čokoladne kinky banane i klasik crne palačinke. Fino, ali malčice previše na svu tu hranu, Mojito+Erdinger. Osjećala sam se tijesno i pomalo nervozno, a mislim da se tako osjećala i moja haljina.
Na sreću, ovaj put je preživjela ali sljedeći put kada je odjenem, bolje da budem malo gladna. Kasnije smo se uputili u Cukar i kafe. Lijepo nam je tamo, već sam i pisala o tom plejsu. Kovali smo planove za ljeto, koje bi rejvove bilo šteta propustiti. Ja sam još uvijek nekako uvjerena da ću pohitati u Beograd na koncert od Amy i skroz sam si uzbuđena zbog toga. Sve u svemu, večer nam je bila baš zabavna, ovaj put sam ja bila šofer tako da sam se poštedjela s alkoholom.
Bez obzira na to, u nedjelju me oprala takva viroza da sam osjetila onaj mrtvački znoj na sebi (ja barem mislim da je takav mrtvački znoj jer je užasno nelagodan). Uf, noge su mi se odsjekle i ostatak dana sam provela u krevetu. Prije toga sam doduše samljela rižoto od gljiva i novi ledo sladoled i kasnije mi se sve to malo zgadilo. Užasan dan. Slabinu sam iskoristila da pogledam zaostatke serije Cougar Town. A kada sam počela učiti sam naravno, zaspala.
Nagomilalo se obaveza na faksu, ajme nikad kraja, već mi totalno dosađuje, a i motivacija mi je ravna nuli. Danas smo na predavanju dva sata zujali, bilo je tako toplo I nepodnošljivo da je bijeg na kavu bio neminovan. Nas tri smo smlatile dvije čokolade taj čas. Nešto nam pada šećer na predavanjima. Ubijaju nas, te seminari, te izlaganja te nismo dovoljni zainteresirani za kolegij, bla bla. Sutra nas opet to čeka. Izgleda da smo razmažene.
Zadnji put kada smo se našli na ispitu, kolegica je cijelo vrijeme cmoljila da je nepravedno da se Kate udaje za princa a da mi pišemo ispit I molimo dragog Boga da asistent bude dobar. Rekla sam joj da se fino bogato uda I ostavi školu, na što je odgovorila: “Veronika, to nije bogato se udaj to je udaja za princa”. Pa no? Što sam ja krivo rekla? Već kad imaš princa, bogata si, dušo. 23:11.
Ginger Blurbs
You must be logged in to post a comment Login