Jovanka Broz – od glamura do zaborava

Jovanka Broz, nekadašnja prva dama jednog od najmoćnijih svjetskih vođa prošlog stoljeća, preminula je jučer u prijepodnevnim satima od zatajenja srca uslijed teške bolesti. Nekad uvijek nasmiješena i glamurozna ‘kraljica Jugoslavije’ posljednje je godine provela u potpunoj izolaciji, u vili na Dedinju, u jadu i bijedi, daleko od očiju javnosti i medijske pozornosti. Ipak danas su se svi mediji prisjetili žene koje su svojevremeno, s obzirom na stil, uspoređivali s Jackie Kennedy i sličnim ikonama stila kada je riječ o prvim damama.

Rođena u Lici, Jovanka Budisavljević se kao sedamnaestogodišnja medicinska sestra pridružila Savezu komunističke omladine Jugoslavije. Susret s čovjekom koji ju je učinio svjetski poznatom dogodio se 1942. godine u Bihaću, zbližili su se 1947. kada ga je njegovala poslije operacije bruha, nakon čega je postala Titova osobna tajnica, a 1952. postala i njegova supruga.

Tito je u svoj tada treći brak ušao sa svojih 60 godina, dok je Jovanka imala tek 28. No razlika od 32 godine nije joj smetala jer je ‘Maršal’ bio ‘pun energije’.

Mlada Jovanka brzo je shvatila što je sve potrebno kako bi postala dostojna titule ‘prve dame Jugoslavije’. Nakon svadbe poslana je u Rim na naobrazbu iz lijepog ponašanja i izgrađivanja protokolarnih manira i držanja.

‘Komunistička Pepeljuga’, kako su je neki mediji prozvali, uz svoj široki osmijeh uskoro je postala obožavana kao i Tito. Za razliku od njezinih istočnih kolegica u sivim, strogim i nemaštovitim kostimima, Jovanka se u javnosti pojavljivala u toaletama zapadnjačkog dizajna. Za nju je dizajnirala mađarska dizajnerica Klara Rothschild, te modne kuće Dior i Lanvin.

Kostime i toalete šivala joj je i Žuži Jelinek, u pismima koje je poznata spisateljica i krojačica prije par godina izložila moglo se vidjeti kako je od nje iz Švicarske naručivala pamučnu čipku za dugu večernju haljinu te joj je pisala kako je ‘uvijek zainteresirana za udobnu, lijepu i modernu cipelu’.

Mediji su često Jovanku optuživali za rastrošan i glamurozan život koji su vodile samo dame zapadnjačkih velesila. No, prije svega slavni supružnici držali su do protokola, pa su odjeću pažljivo birali u skladu s običajima zemlje koju su posjećivali. Tako za Japan nije smjela spakirati nijednu ljubičastu haljinu jer se tamo ta boja smatra carskom i nosi je samo carica. U posjet kraljici Elizabeti Tito je išao noseći cilindar na glavi, a Churchillu u fraku okićenom odlikovanjima.

Gospođa Broz bila je perfekcionist i željela je biti savršena prva dama, a brzo je postala važan dio Titovog političkog imidža. Pažljivo se i stilski planirao svaki susret s vodećim svjetskim političarima i poznatim ličnostima iz svijeta zabave bilo to formalno druženje s Hruščovim, Gamalom Abdelom Naserom, Hailejem Selasijem ili ono neformalno sa Sofijom Loren ili Elizabeth Taylor.

Svoj jednostavan i elegantan stil upotpunjavala je diskretnim nakitom i nezaobilaznom punđom, kojom je odavala uređen i dominantan izgled. Od ‘ukrasa’ na početku, Jovanka je navodno postala aktivna u kreiranju politike socijalističkog vođe. Tako postoje oprečna mišljenja o tome koliko je zapravo utjecala na Titove političke odluke.

Brak Jovanke i Tita, Srpkinje i Hrvata bio je simbol bivše federacije čije je po mnogima Jovanka Broz bila pravo utjelovljenje – nekadašnji sjaj i glamur pretvorio se u napaćenost, jad i bijedu.

Posljednja želja Jovanke Broz bit će ipak ispunjena – sahranit će je u beogradskoj Kući cvijeća, u prostoriji uz Titov grob.