„Sudbina je je htjela da se baš iz svemira, na ruku dečka običnoga spusti napravaaaa…“
Pjevaju u glas Principessa i Mišurka, vrte glavama, u zanosu hard-rockera, dok ja ispijam jutarnju kavicu. Subota je, i ovo je jedino vrijeme kada mogu u „miru“ guštati u omiljenoj aromi. Naučila sam, ili me sudbina primorala, oguglati na sve vanjske podražaje i uživati. Sjedim na balkonu, hvala Bogu da su mi susjedi dozvolili bar ovih 2 kvadrata, i potpuno nesvjesno, misli mi odlutaju u neku drugu dimenziju…zapravo dvije.
Ja u pink trikoiću, totalno trash, ali nema veze, mene veseli, 15 kila lakša, s dugom kosom, žarko crvene boje i ogromnim satom na ruci, koji me samo jednim pokretom transformira u super heroja doraslog situaciji. „Brzi“ za obavljanje svih dnevnih obaveza: posao, kuća, prometna gužva, kuhanje ručka, „Rukati“ za usisavanje, brisanje prašine, pranje poda slaganje prenatrpanih ormara i pranje prozora istovremeno, „Siva tvar“, moj najomiljeniji lik, za komplicirane akrobacije prebacivanja novaca s računa na račun, iz jednog minusa u drugi, kratica jedna, kartica druga, kredit 1, kredit 2…e sad bi bilo dosta nabrajanja,(a za sve ostalo tu je MasterCard, neprocjenjivo)…“Techno“ za isprobavanje traperica u premaloj kabini trgovačkog centra, gdje su ogledala uvijek nekako čudno izdužena, a neonska rasvjeta ukazuje na sve one nesavršenosti u odrazu koji gledam, “Žalac“ za rješavanje međuljudskih odnosa, (uvijek se prekasno sjetim što sam trebala reći), "Ralja" za rješavanje fobija (…ma koje zmije…), „Lava ili Vatreni“… mmm, On bi bio sretan.
Samo jednim dodirom sudbine, samo da su mi kockice drugačije pale, mogla bih na vrijeme stići obaviti sve dnevne obaveze, biti uzorna majka, supruga, domaćica, poslovna žena i još k tome dobro izgledati (15 kila je ipak 15 kila, a i dvije dimenzije nisu na odmet!). Umorna sam, dan mi traje u nedogled, kad napokon legnem, ne mogu zaspati, hibernacija mi se čini totalno primamljivom… tu uskače „Prikaza“ tu je, a nije tu, sad ga vidiš, sad ga ne vidiš, na dva mjesta može biti istovremeno (ili ipak ne može), nema veze, meni odgovara.
Maštarenje mi prekida Lola, nadobudna, mlada mješanka, trljajući mi se uz nogu. Kava mi se ohladila, (to je dobro za ten, kažu!) djeca skaču, urlaju…
„… zbog čije moći život mu se promjeni za tren, Ben 10“. Volim subotu.
Pjevaju u glas Principessa i Mišurka, vrte glavama, u zanosu hard-rockera, dok ja ispijam jutarnju kavicu. Subota je, i ovo je jedino vrijeme kada mogu u „miru“ guštati u omiljenoj aromi. Naučila sam, ili me sudbina primorala, oguglati na sve vanjske podražaje i uživati. Sjedim na balkonu, hvala Bogu da su mi susjedi dozvolili bar ovih 2 kvadrata, i potpuno nesvjesno, misli mi odlutaju u neku drugu dimenziju…zapravo dvije.
Ja u pink trikoiću, totalno trash, ali nema veze, mene veseli, 15 kila lakša, s dugom kosom, žarko crvene boje i ogromnim satom na ruci, koji me samo jednim pokretom transformira u super heroja doraslog situaciji. „Brzi“ za obavljanje svih dnevnih obaveza: posao, kuća, prometna gužva, kuhanje ručka, „Rukati“ za usisavanje, brisanje prašine, pranje poda slaganje prenatrpanih ormara i pranje prozora istovremeno, „Siva tvar“, moj najomiljeniji lik, za komplicirane akrobacije prebacivanja novaca s računa na račun, iz jednog minusa u drugi, kratica jedna, kartica druga, kredit 1, kredit 2…e sad bi bilo dosta nabrajanja,(a za sve ostalo tu je MasterCard, neprocjenjivo)…“Techno“ za isprobavanje traperica u premaloj kabini trgovačkog centra, gdje su ogledala uvijek nekako čudno izdužena, a neonska rasvjeta ukazuje na sve one nesavršenosti u odrazu koji gledam, “Žalac“ za rješavanje međuljudskih odnosa, (uvijek se prekasno sjetim što sam trebala reći), "Ralja" za rješavanje fobija (…ma koje zmije…), „Lava ili Vatreni“… mmm, On bi bio sretan. Samo jednim dodirom sudbine, samo da su mi kockice drugačije pale, mogla bih na vrijeme stići obaviti sve dnevne obaveze, biti uzorna majka, supruga, domaćica, poslovna žena i još k tome dobro izgledati (15 kila je ipak 15 kila, a i dvije dimenzije nisu na odmet!). Umorna sam, dan mi traje u nedogled, kad napokon legnem, ne mogu zaspati, hibernacija mi se čini totalno primamljivom… tu uskače „Prikaza“ tu je, a nije tu, sad ga vidiš, sad ga ne vidiš, na dva mjesta može biti istovremeno (ili ipak ne može), nema veze, meni odgovara.
Maštarenje mi prekida Lola, nadobudna, mlada mješanka, trljajući mi se uz nogu. Kava mi se ohladila, (to je dobro za ten, kažu!) djeca skaču, urlaju…
„… zbog čije moći život mu se promjeni za tren, Ben 10“. Volim subotu.
You must be logged in to post a comment Login