Lovor je jedan od najsvestranijih začina. Može se koristiti u mnogim jelima – dodaje se juhama, mesnim jelima poput gulaša, variva i pečenja, u ribljim i mesnim marinadama, u rižotima, umacima od primjerice rajčica uz tjestenine i u ribljim jelima. Oni koji vole eksperimentirati, iskoristit će ga i u desertima. Naći ćete ga i među sušenim smokvama, u listove lovora bit će ‘umotan’ smokvenjak, jer pojačava arome tog tradicionalnog slatkiša, ali ima i snažno antimikrobno djelovanje. Dodaje se i u kupus koji se kiseli, nezaobilazan je u pripravi peka… Zbog svog mirisa i arome pristaje mnogim jelima, a kao začin pomaže i boljoj probavi.
Laurus nobilis = hvaljen i plemenit
Tradicionalan za Mediteran, pa time i mediteransku kuhinju, lovor je višegodišnja biljka s prekrasnim latinskim imenom – Laurus nobilis. Značenje imena je hvaljen i plemenit (laurus = hvaljen & nobilis = plemenit), simbolika koja seže još u antička vremena. Lovorove grančice darivale su se pobjednicima i pjesnicima u antičkoj Grčkoj, dok je u antičkom Rimu lovorov vijenac bio simbol pobjede i znak najveće počasti. Navodno je i vidovnjačke sposobnosti starogrčka proročica Delphi zahvaljivala zapaljenim listovima lovora.
Dugo se smatralo kako lovorovo stablo koje propada nagoviješta veliku nesreću. U srednjem vijeku, lovor se počinje koristiti u medicinske svrhe zbog svojih antibakterijskih svojstava, ali i zbog činjenice da kao sredstvo protiv nadutosti poboljšava probavu. Konačno, u vrijeme renesanse, njegova se upotreba širi i na kulinarstvo gdje se dodaje jelima zbog arome i okusa.
Kada brati, kako sušiti i gdje skladištiti lovor?
Iako je najbolji kad iz vrta ili tegle stigne u lonac, može se koristiti i sušeni. Kod većine začinskog bilja osušeni listovi imaju jaču aromu, međutim, kod lovora to nije slučaj. Svježe lišće lovora ima jaču aromu od sušenog, pa ga koristite pažljivije. Ako recept navodi sušeni lovor, a vi imate svježi, prepolovite njegovu količinu.
Velika je prednost lovora što se njegovi listovi za sušenje mogu skupljati tijekom cijele godine, neovisno o vegetacijskom razdoblju biljke. Ipak, najbolje je razdoblje u ljetnim mjesecima, u prijepodnevnim satima dok su eterična ulja u punoj snazi. Biraju se najljepši, mirisni, zeleni, cijeli i neoštećeni listovi, pa se suše se na mračnom i prozračnom mjestu kako bi se što bolje sačuvale arome i boja.
Ovako osušeni listovi čuvaju se u čvrsto zatvorenim staklenkama na tamnom mjestu. Kad počnu gubiti boju, te postanu krhki i lomljivi, listove je najbolje baciti. S vremenom sušeni listovi gube svoj prepoznatljiv gorkasti okus, pa je sušeni lovor najbolje iskoristiti u roku godine dana. Dužim stajanjem i njegova aromatska svojstva slabe.
Kako koristiti lovorov list u kuhinji?
Okus lovora je suptilan i lagano gorak i fino će pristajati varivima, gulašima i juhama. Svježi lovor pažljivo koristite kako ne bi potpuno preuzeo okus jela. Dovoljna su tek dva listića koji će otpustiti svoje arome. Lovor se najčešće koristi u jelima koja se kuhaju dugo i polako, a u lonac se dodaje na samom početku kako bi imao vremena otpustiti svoje arome. Ne zaboravite ga izvaditi iz posude prije posluživanja hrane.
Lovorov list u marinadi omekšat će meso, zahvaljujući njegovoj laganoj gorčini teški gulaši i variva djelovat će lakšima, a zbog svog karminativnog svojstva, smanjit će nadutost, plinove i grčeve u želucu, te pospješiti probavu. Kako ima i antimikrobna svojstva, pomoći će u smanjenju infekcija u probavnom traktu, a može i potaknuti apetit.
Osim kao začin, lovor je zanimljiv i kao čaj, jer će zbog antioksidansa, vitamina C i vitamina A, doprinijeti jačanju imunološkog sustava. Primjenjuje se kod tegoba respiratornog sustava, poput kroničnog bronhitisa, prehlada, gripa i virusnih infekcija. Redovitim konzumiranjem može se povećati otpornost organizma na infekcije i bolesti. Međutim, kao i sa svakom ljekovitom biljkom, važno je ne pretjerivati kako lijek ne bi postao toksičan.
