Iako većina ljudi misli da je smrt stvar jednog trenutka, to ipak nije tako. Istraživanje medicinskog centra Weill Cornell pokazalo je da smrt traje mnogo duže od trenutka. Umiranje, naime, počinje kad se srce zaustavi, ali u tom se trenutku još ne može reći da je čovjek mrtav.
Smrt se tradicionalno definira pomoću tri biološka parametra: srce ne kuca, čovjek ne diše a mozak ne pokazuje nikakvu aktivnost. Nekoliko sekundi nakon što se srce zaustavi, nastupaju svi znakovi toga da se čovjek proglasi mrtvim, a trenutak kad su prisutna sva tri parametra definira se kao vrijeme smrti.
No, ako liječnici uspiju ‘natjerati’ srce da ponovno proradi, čovjek se može oživjeti. Zato je smrt proces koji počinje kad srce prestane kucati a nastavlja se oštećenjem tjelesnih stanica jer ne dobivamo dovoljno kisika.
Znanstvenike još uvijek najviše zanimaju odgovori na pitanja: Gubimo li tom trenutku svijest, ili je ona ipak prisutna? Gubimo li psihičke sposobnosti odmah nakon što srce prestane kucati? Ili sve to traje nekoliko minuta, ili čak sati? I na kraju – treba li se smrt proglasiti kad srce prestane kucati ili tek kad je nepovratno uništena određena količina moždanih stanica?
U studiji koja treba objasniti što se s čovjekom događa u trenutku kad umire sudjelovali su ljudi koji su se našli blizu smrti ali su ih liječnici uspjeli oživjeti.
– Najmanje deset do dvadeset posto ljudi koji su se vratili u život kažu da su bili pri svijesti te da su mogli pratiti liječnike kako ih operiraju i to s pogledom odozgo. Kad srce prestane kucati krv više ne ide u mozak. Kad do toga dođe, tijekom deset sekundi aktivnost mozga počinje padati. No, ljudi koji su se našli u tom stanju i potom bili oživljeni, tvrde da su i tada ostali pri svijesti – kaže Sam Parnia, jedan od autora studije.
Liječnici ipak jasno definiraju vrijeme smrti, ali mnogo teže je odrediti što se događa s mozgom nakon što se zaustavi srce i stanice počnu odumirati. Ni danas nitko sa sigurnošću ne može tvrditi je li zbilja moguće da se tijekom kliničke smrti čovjek ‘odvoji’ od svoga tijela i pritom bude svjestan svega što se događa.
Novo istraživanje promatra ovu pojavu s dva aspekta. Jedan je stav znanstvenika a drugi je eksperiment. U prvom slučaju liječnici mjere količinu kisika koji se stalno nalazi u krvotoku i u trenutku smrti, tj. kad se srce pacijenta zaustavi.
U eksperimentu se na policu iznad postelje pacijenta stavi mala fotografija, ali tako da se ne može vidjeti iz kreveta, već samo pogledom odozgo, a sve s ciljem da se utvrdi može li oživljeni pacijent nakon što je vraćen u život opisati fotografiju.
U studiji sudjeluje 25 velikih medicinskih centara iz Europe, Kanade i SAD-a. Stručnjaci su se usredotočili na 1500 pacijenata koji su preživjeli zastoj srca, a rezultati bi trebali biti poznati za nekoliko mjeseci.
(www.metro-portal.hr)
Smrt se tradicionalno definira pomoću tri biološka parametra: srce ne kuca, čovjek ne diše a mozak ne pokazuje nikakvu aktivnost. Nekoliko sekundi nakon što se srce zaustavi, nastupaju svi znakovi toga da se čovjek proglasi mrtvim, a trenutak kad su prisutna sva tri parametra definira se kao vrijeme smrti.
No, ako liječnici uspiju ‘natjerati’ srce da ponovno proradi, čovjek se može oživjeti. Zato je smrt proces koji počinje kad srce prestane kucati a nastavlja se oštećenjem tjelesnih stanica jer ne dobivamo dovoljno kisika.
Znanstvenike još uvijek najviše zanimaju odgovori na pitanja: Gubimo li tom trenutku svijest, ili je ona ipak prisutna? Gubimo li psihičke sposobnosti odmah nakon što srce prestane kucati? Ili sve to traje nekoliko minuta, ili čak sati? I na kraju – treba li se smrt proglasiti kad srce prestane kucati ili tek kad je nepovratno uništena određena količina moždanih stanica?
U studiji koja treba objasniti što se s čovjekom događa u trenutku kad umire sudjelovali su ljudi koji su se našli blizu smrti ali su ih liječnici uspjeli oživjeti.
– Najmanje deset do dvadeset posto ljudi koji su se vratili u život kažu da su bili pri svijesti te da su mogli pratiti liječnike kako ih operiraju i to s pogledom odozgo. Kad srce prestane kucati krv više ne ide u mozak. Kad do toga dođe, tijekom deset sekundi aktivnost mozga počinje padati. No, ljudi koji su se našli u tom stanju i potom bili oživljeni, tvrde da su i tada ostali pri svijesti – kaže Sam Parnia, jedan od autora studije.
Liječnici ipak jasno definiraju vrijeme smrti, ali mnogo teže je odrediti što se događa s mozgom nakon što se zaustavi srce i stanice počnu odumirati. Ni danas nitko sa sigurnošću ne može tvrditi je li zbilja moguće da se tijekom kliničke smrti čovjek ‘odvoji’ od svoga tijela i pritom bude svjestan svega što se događa.
Novo istraživanje promatra ovu pojavu s dva aspekta. Jedan je stav znanstvenika a drugi je eksperiment. U prvom slučaju liječnici mjere količinu kisika koji se stalno nalazi u krvotoku i u trenutku smrti, tj. kad se srce pacijenta zaustavi.
U eksperimentu se na policu iznad postelje pacijenta stavi mala fotografija, ali tako da se ne može vidjeti iz kreveta, već samo pogledom odozgo, a sve s ciljem da se utvrdi može li oživljeni pacijent nakon što je vraćen u život opisati fotografiju.
U studiji sudjeluje 25 velikih medicinskih centara iz Europe, Kanade i SAD-a. Stručnjaci su se usredotočili na 1500 pacijenata koji su preživjeli zastoj srca, a rezultati bi trebali biti poznati za nekoliko mjeseci.
(www.metro-portal.hr)
You must be logged in to post a comment Login