Kada se zapravo brak može smatrati uspjelim? Oslanjati se u odgovoru na to pitanje isključivo na ono što ljudi kažu, pa čak i na broj godina koje su proživjeli zajedno, može biti nepouzdano (ljudi su skloni varati i sebe i druge) – iako je to često i jedini kriterij.
Istraživanja pokazuju da najviše šanse da uspije ima brak sklopljen u kasnijim dvadesetim. Šanse su još veće ako mladenka nije (već) trudna ili (već) ima dijete, ako su partneri dovršili svoje školovanje, ako u brak nisu stupili naglo, te ako i sami ne potječu iz razvedenih brakova.
Dakako da zadovoljstvo u braku dijelom ovisi i o mnogim drugim faktorima. Razmotrit ćemo ovdje neke od njih – one za koje postoje dokumentirani podaci istraživanja.
Prihodi i zaposlenost
Ovo je dakako topla voda. Ako ljudi nemaju posao ni novac i njihovo bračno zadovoljstvo je na niskim granama. Osobito se to odnosi na muškarce – vjerojatno zato što manjak prihoda u obitelji izravno povezuju sa sobom. Međutim, za zadovoljstvo u braku ponekad nije dobar ni prevelik poslovni uspjeh muškarca. Naime, on je često praćen prekovremenim radom tj. stalnim izbivanjem iz kuće. Najveći problemi nastaju ako u tom slučaju žena nije zaposlena, jer kao, on dovoljno zarađuje. Uglavnom, prije ili kasnije to joj dosadi i počne piliti muža da ju zanemaruje i slično.
S druge strane, nema podataka koji bi potvrđivali pretpostavku kako ženino zaposlenje van kuće dovodi do raspada obitelji ili tako neke druge grozne stvari. Čak što više, u brakovima gdje je i žena zaposlena (i izvan kuće) ustanovljena je bolja komunikacija među partnerima. Razlog je svakako u boljem razumijevanju partnerovih nevolja i nervoza, a ne treba zanemariti ni dodatne prihode (nije svaki muž tajkun). Problema nema ni onda kad je žena ta koja zarađuje više.
Ženino zaposlenje ne utječe negativno ni na dobrobit djece. Ono što se u svemu pokazalo važnim je zadovoljstvo žene s njezinom ulogom (ulogama) bez obzira na filmove u kojima ih igra.
Tako istraživanja pokazuju da najviše problema imaju djeca onih majki koje ne rade a željele bi raditi i onih koje rade a to ne žele. S druge strane, najmanje problema imaju djeca onih majki koje rade i žele to, ili ne rade i to im se sviđa. Dakle, nije bitno radi li majka ili ne, nego je li zadovoljna svojom situacijom. I tako je psihologija otkrila ono što ljudi već odavno znaju – nezadovoljni roditelji ne mogu “proizvesti” zadovoljnu djecu.
Djeca
Većina ljudi, osobito roditelja, vjeruje kako su djeca ljepilo odnosa. Mnogi čak i imaju djecu u nadi kako će ona popraviti njihov do tada loš brak. To je zabluda. Rođenje djeteta kod većine mladih parova unese više negativnih nego pozitivnih promjena u njihovom samopoštovanju, međusobnom komuniciranju i konfliktima. Što su roditelji mlađi to problemi mogu biti veći. Također, što su odnosi prije rođenja djeteta bili lošiji, to će nakon rođenja djeteta biti još gori. Parovi što su dobro funkcionirali prije, dobro će se snaći i u ulozi roditelja.
U svakom slučaju, dobro bi bilo da partneri prije nego što dobiju djecu rasprave sve moguće prednosti i nedostatke te odluke (kao što, primjerice, čine kad odlučuju hoće li za kupnju novog auta zatražiti kredit), spremnost za podjelu odgovornosti oko podizanja i odgoja djeteta itd.
Potrebe i očekivanja roditelja pod utjecajem su brojnih mitova o roditeljstvu.
Mitovi o roditeljstvu:
- Rođenje djeteta spriječit će bračni brodolom.
- Kao produženi dio svojih roditelja dijete će misliti, osjećati i ponašati se onako kao su to činili njegovi roditelji u svojemu djetinjstvu.
- Djeca će se brinuti o roditeljima kad oni ostare.
- Roditelji od svoje djece trebaju uvijek očekivati poštovanje i poslušnost.
- Imati dijete za roditelje znači imati nekoga tko će ih uvijek voljeti i tko će im uvijek biti najboljim prijateljem.
- Dijete za roditelje predstavlja “drugu šansu” da u životu postignu ono što su propustili.
- Nauče li roditelji prave metode, mogu odgojiti dijete da bude onakvo kakvo žele.
- Ne uspije li dijete, to je neuspjeh roditelja.
- Majke su po svojoj prirodi bolji roditelji od očeva.
- Djecu se odgaja instinktivno; za to ne treba nikakvo znanje.
Ništa od ovog nije točno. Sjetite se svog djetinjstva, razmislite o svojoj djeci, pogledajte pažljivije ljude oko sebe – i vidjet ćete zašto.
Velika većina ljudi vjeruje kako svi bračni parovi trebaju imati djecu (ako to mogu). No, postoje i oni koji se dobrovoljno odlučuju na život bez djece. U SAD je danas 5 – 7 % takvih brakova.
Takvu odluku donose iz različitih razloga:
- posao im je vrlo važan i svo vrijeme i energiju troše na njega
- dovoljni su im kontakti s tuđom djecom i nemaju želju odgajati vlastitu
- ugodnije se osjećaju s odraslima
- misle da neće biti dobri roditelji
- žele očuvati međusobnu bliskost i biti slobodni od emocionalnih zahtjeva koje postavlja roditeljstvo
- procjenjuju da nemaju dovoljno financijskih sredstava
- žele stil života koji im omogućava veliku slobodu
Istraživanja pokazuju da su bračni parovi koji imaju djecu jer to žele i oni koji ih nemaju jer to ne žele – podjednako zadovoljni u braku. Ono u čemu se razlikuju je način međusobne komunikacije. Bračni parovi bez djece imaju manje tradicionalne stavove prema ženama i više stvari rade zajedno. Parovi s djecom ne moraju toliko toga raditi zajedno pa čak ni toliko razgovarati, jer odnos s djecom zadovoljava mnoge od tih potreba.
Dakle, i ovdje je situacija slična kao i kod zaposlenih majki. Nije samo po sebi bitno imamo li djecu ili ne i koliko ih imamo – nego živimo li onako kako želimo.
Seks
Sretni parovi zadovoljniji su seksom i češće se njime bave nego oni manje sretni. No, ponovno se može postaviti pitanje uzroka i posljedica: jesu li oni sretni pa uživaju i u seksu ili pak dobar seks, zbog obilatog međusobnog nagrađivanja, povećava bračnu sreću? Točnog odgovora nema. Nije da se to ne istražuje, no rezultati koji se dobivaju nisu jednoznačni.
Masters i Johnsonova vjeruju kako seksualni problemi često proizlaze iz bijedne opće komunikacije među partnerima. Dakako, ne znaju li si oni priopćiti što im smeta u načinu kako partner pere posuđe, teško da će biti uspješniji u izmjeni informacija treće vrste. Zato Masters i Johnsonova u svom programu tretiranja seksualnih problema imaju i opća poboljšanja odnosa. Neki su drugi autori krenuli obratnim putem. Oni su kreirali poseban program za poboljšanje seksualnog funkcioniranja bračnih parova. Nakon diplome, povećalo se i opće zadovoljstvo odnosom.
Sve u svemu, čini se da u nekim slučajevima jadan seks uzrokuje opće bračno nezadovoljstvo, u nekim drugim bračno nezadovoljstvo rezultira seksualnim problemima, u nekim trećim i opće bračno i posebno seksualno nezadovoljstvo pod utjecajem su drugih stvari (npr. nezaposlenosti ili pretjerane zaposlenosti), a u nekim četvrtima to sve skupa nema nikakve veze. Ima naime parova koji su zadovoljni sa seksom i to je jedino s čime su u braku zadovoljni; ima onih što su i bez seksa sasvim zadovoljni, a i onih što su u prvim godinama braka bili zadovoljni sa seksom, a onda nastavili biti zadovoljni bez seksa. (Da, sve lagane probleme bog je doista dao fizičarima, kao što netko reče. Dovoljno gurneš stvar i ona se pokrene. A ne ovo: može na šesnaest različitih načina i podnačina, a uz svaki još i tri ali…)
Bolest
Bolest jednog od partnera može brak dovesti u krizu. No i ta, kao i svaka druga kriza, može biti prigoda da se međusobni odnosi ili učvrste ili pokvare. Primjerice, nakon što muž doživi infarkt, manji se dio brakova pokvari, neki se i poboljšaju (muž počinje više slušati?), a u većini se stanje ne mijenja. I ovdje, kao i u slučaju s djecom, ako su odnosi prije bolesti bili u redu, bit će i u bolesti. Osobno žrtvovanje zdravog partnera u njegovanju onog bolesnog učvrstit će brak ako onaj bolesni vjeruje da to ovaj radi iz ljubavi, ne iz obveze. A ako su odnosi i prije bili puni ljubavi, onda je i takvu žrtvu lakše objasniti ljubavlju.
Način komunikacije
Uspjeh u braku izrazito je povezan s načinom na koji partneri komuniciraju, donose odluke i rješavaju konflikte. Jedno je istraživanje izbacilo na površinu prilično određenu shemu po kojoj se još prije braka može predvidjeti u kojem će pravcu brak krenuti. Cmizdrenje, obrambeno ponašanje, tvrdoglavost i povlačenje (odbijanje razgovora ili odlazak s poprišta borbe) sigurni su znaci problema. No, to ste sigurno i sami znali pa nije iznenađujuće.
Ono što jest iznenađujuće jest da su svađa i pokazivanje ljutnje čini se pozitivni nagovještaji za dobar brak. Naime, probleme se ne isplati potiskivati nego ih treba riješavati. Mnogi ulaze u brak zatvarajući oči pred problemima, nadajući se da će oni sami od sebe nestati nakon što kažu sudbonosno “da”. Nažalost, nije tako, i ma koliko mi zatvarali oči problemi nas kad tad dočekaju – što kasnije, to gore.
No postavlja se pitanje koliko svađe i ljutnje je dobar znak, a koliko nam pokazuje da osoba s kojom smo u vezi baš i nije za nas. To je tako široko područje da vam ovdje ne možemo pomoći osim savjetom da pročitate neku knjigu u konstruktivnom razrješavanju konflikata.
Osobine ličnosti bračnih partnera
Koje osobine ličnosti pridonose neuspješnom braku? Sudeći po istraživanjima to su najčešće sljedeće:
- neurotičnost
- nisko samopoštovanje
- impulsivnost
- sramežljivost
Dakle, što su partneri psihološki zdraviji i prilagođeniji to je veća vjerojatnost da će njihov brak biti uspješan. Vrlo je važno i to u kojoj mjeri smo spremni na bliske odnose i imamo povjerenja u partnera. Istraživanja pokazuju da je za žene najbolje ako nađu partnera koji se ne boji bliskosti, dok je za muškarce najlošiji odnos sa ženama koje se boje da nisu dovoljno voljene. Naime, muškarcima više nego ženama smeta posesivnost i oganičavanje njihove slobode, a tome su najsklonije one žene koje sumnjaju u to da ih partenr voli. S druge strane, ženama više no muškarcima smeta nedostatak komunikacije i bliskosti.
Sve u svemu, dobar bračni partner ima razvijene socijalne i komunikacijske vještine – kako u odnosu s vama tako i u odnosu s drugima. Emocionalno je zreo, zna kontrolirati svoje emocije. Tolerantan je, pokazuje toplinu, poštuje vas i spreman je na ravnopravnost u odnosima. Ima slične stavove i vrijednosti kao i vi, odgovoran je i sposoban zaraditi za život, uspješno rješava probleme i konflikte.
I ne zaboravite da idealnog partnera – nema! To što vaš suprug ili supruga ne odgovaraju u potpunosti gornjem opisu ne znači da vaš brak ne valja.
I još jedna napomena. Ljudi kažu da je za svađu potrebno dvoje, ali za loš brak je dovoljna jedna osoba. Možete biti sasvim zdrava i dobro prilagođena osoba a da budete nesretni u braku i ljubavi – ako je vaš partner loše prilagođen, ako imate različite stavove i vrijednosti ili stilove života koji se ne podudaraju.
Iz knjige: Srce moje i tvoje u ljubavi stoje
Autor(i): Dubravka Miljković, Majda Rijavec