Polako stvari sjedaju na mjesto, navikli smo se i počeli istinski uživati u našim uratcima i roditeljstvu. Adrenalin koji nas je držao prvo vrijeme nestao je i sada vozimo na autopilot. Međutim, umorni smo oboje.
Čitao sam negdje da se parovi prve godine djetetova života učestalije svađaju, što mogu odgovorno potvrditi. No, ne mogu reći da bračna idila nestala, prije da se samo sakrila. Radimo puno, i ona i ja. Samo što ja idem po terenu, izlazim, a ona ostaje kod kuće i sve su učestaliji pozivi "Di si?“, "Pa, kad ćeš doći?“, koji me sve više nerviraju.
Ponekad uskoči i baka servis, pa je malo zamijeni, no na kraju dana uvijek se vraćam premorenoj ruini od žene, slabih živaca nagriženih cjelodnevnim dječjim tretmanom i često dođem k'o naručena boksačka vreća za pražnjenje. Tako sam preuzeo dužnosti psihologa, ali i pranja bočica, kupanja i pripremanja najboljih kašica za laku noć.
Da, život se stubokom promijenio. Vagabundi oboje, svoja lutanja malo smo smanjili jer je kojiput prekomplicirano pakiranje djece, uzimajući u obzir faktor "jesu jele", "kad trebaju jesti" i sl., dok smo prije samo sjeli u auto. Shvaćam da joj i zato teško pada ovo razdoblje kada mora biti kod kuće stalno.
Još sam prvih nekoliko mjeseci znao pronaći malo mira i tišine za računalom po noći, no sada pratim njihov ritam kako bi ulovio i nešto sna, a često i uspijem uspavljujući dijete laganim ljuljanjem i sam pasti pod utjecaj istoga.
Između posla, uspavljivanja, pelena i hranjenja, ostaje nam malo vremena za sebe, ali i za nas. Ukrademo ga s vremena na vrijeme, pa odemo na piće, razgovaramo… Ipak, večeri su mi najdraže. Njih čuvam samo za njih. Mazimo se, igramo i družimo, svi skupa. To mi je najljepša nagrada.
Tada znam da se sve isplatilo.
Tata
Dvojceki.com
Čitao sam negdje da se parovi prve godine djetetova života učestalije svađaju, što mogu odgovorno potvrditi. No, ne mogu reći da bračna idila nestala, prije da se samo sakrila. Radimo puno, i ona i ja. Samo što ja idem po terenu, izlazim, a ona ostaje kod kuće i sve su učestaliji pozivi "Di si?“, "Pa, kad ćeš doći?“, koji me sve više nerviraju.
Ponekad uskoči i baka servis, pa je malo zamijeni, no na kraju dana uvijek se vraćam premorenoj ruini od žene, slabih živaca nagriženih cjelodnevnim dječjim tretmanom i često dođem k'o naručena boksačka vreća za pražnjenje. Tako sam preuzeo dužnosti psihologa, ali i pranja bočica, kupanja i pripremanja najboljih kašica za laku noć.
Da, život se stubokom promijenio. Vagabundi oboje, svoja lutanja malo smo smanjili jer je kojiput prekomplicirano pakiranje djece, uzimajući u obzir faktor "jesu jele", "kad trebaju jesti" i sl., dok smo prije samo sjeli u auto. Shvaćam da joj i zato teško pada ovo razdoblje kada mora biti kod kuće stalno.
Još sam prvih nekoliko mjeseci znao pronaći malo mira i tišine za računalom po noći, no sada pratim njihov ritam kako bi ulovio i nešto sna, a često i uspijem uspavljujući dijete laganim ljuljanjem i sam pasti pod utjecaj istoga.
Između posla, uspavljivanja, pelena i hranjenja, ostaje nam malo vremena za sebe, ali i za nas. Ukrademo ga s vremena na vrijeme, pa odemo na piće, razgovaramo… Ipak, večeri su mi najdraže. Njih čuvam samo za njih. Mazimo se, igramo i družimo, svi skupa. To mi je najljepša nagrada.
Tada znam da se sve isplatilo.
Tata
Dvojceki.com
You must be logged in to post a comment Login