Jeste li se ikada zapitali zašto su prekidi romantičnih veza bolni? Prema evolucijskim psiholozima, prekid romantične veze jedna je vrsta socijalnog isključivanja koje je kroz evolucijsku povijest smanjivalo šanse za preživljavanje. Ljudi su formirali grupe radi povlastica koje one donose, kao što su bolji uspjeh u lovu, gradnja skloništa, briga jednih za druge itd. Stoga je svako isključivanje iz grupe za prahistorijskog čovjeka značio gubitak relevantnih resursa.
U svrhu bolje prilagodbe, razvili su se psihološki mehanizmi koji čovjeka među ostalim, usmjeravaju grupi i socijalno isključivanje prate neugodnim emocijama. Unatoč tome što je danas fizički moguće preživjeti bez grupe koja nas čuva, evolucijski pritisci oblikovali su naš mozak na način da je izolacija i danas bolna.
Jedan od oblika socijalne ekskluzije je i romantično odbijanje. To je socijalna ekskluzija iz dijade u kojoj su postojale mnoge potencijalne dobiti za preživljavanje i daljnje prenošenje sebičnih gena, tj. reprodukciju. Romantični prekid predstavlja gubitak u socijalnoj i reproduktivnoj domeni.
Prema Davidu Bussu, ljubav je adaptacija koja je evoluirala radi rješavanja specifičnih izazova. Ti su izazovi: privući i zadržati partnera, razmnožavanje i osiguravanje roditeljskog ulaganje od partnera. Slično poimanje ljubavi ima i Helen Fisher, koja iz svojih istraživanja pomoću funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI), zaključuje kako je ljubav motivacijsko stanje orijentirano prema cilju, nasuprot jednostavnije definicije ljubavi samo kao emocije. U prilog evolucijskoj teoriji ljubavi ide i činjenica da je ljubav kroskulturalno univerzalan pojam, tj. da se pojavljuje u svim društvima.
Što se događa u mozgu ostavljenih?
Studije koje su koristile fMRI pružile su uvid u zanimljive spoznaje o tome što se događa u mozgu poslije prekida kod ostavljenih pojedinaca. Takvih studija nema mnogo, te je potrebno dalje istraživati ovaj kompleksni fenomen, ali ono što se zasad može zaključiti iz studije Najiba i suradnika koji su 9 ostavljenih pojedinaca skenirali fMRI-om, uz uputu da razmišljaju o svojim bivšim partnerima, je da su u njihovom mozgu bili aktivirani oni dijelovi koji se pojavljuju i kod nalaza depresije.
Rezultati su u skladu s ranijim istraživanjima. Na uzorku od 1.470 adolescenata pokazano je da prekid veze značajno korelira s pojavljivanjem prve epizode Velikog depresivnog poremećaja kod oba spola.
Drugo istraživanje fMRI-om u kojem su sudionici gledali fotografije partnera koji su ih ostavili, pokazuje da su aktivni oni dijelovi mozga koji su aktivni kada se osjeća fizička bol. Njihova meta-analiza pokazala je da su to upravo regije koje su bile aktivne kao kada su sudionici gledali fotografije voljenih.
Helen Fisher je za svoje istraživanje također koristila fMRI na 10 žena i 5 muškaraca, ostavljenih od partnera i još uvijek zaljubljenih. Pronašla je zanimljive rezultate koji se mogu sistematizirati u 4 kategorije:
1. Romantično odbijanje aktivira subkortikalni sustav motivacije i nagrađivanja, dijelove mozga aktivne kada smo sretno zaljubljeni. Dakle bez obzira na to jesmo li sretno ili nesretno zaljubljeni, u mozgu smo u oba slučaja jednako zaljubljeni.
2. Romantično odbijanje aktivira ona područja u mozgu povezana s ovisnosti o kokainu, posebice nukleus akumbens i prefrontalni korteks. To pomaže u boljem razumijevanju jačine opsesije kod zaljubljenosti. Tako su npr. sudionici ovog istraživanja izjavili da razmišljaju o bivšem partneru više od 85% vremena.
Također su izvijestili o nedostatku emocionalne kontrole nakon prekida kao i neprimjereno ponašanje, npr. upućivanje neprimjerenih poziva, e-mailova, molbi za pomirenje, opijanje, izljeve bijesa, očaja ili strastvene ljubavi.
Romantična ljubav pokazuje neke karakteristike kao i ovisnost i u pogledu intenzivno fokusirane pažnje na osobu (kod ovisnosti je to na predmet ovisnosti), promjene raspoloženja, žudnju, opsesije i kompulzije, emocionalnu ovisnost, distorziju realnosti, promjene osobnosti, poduzimanje rizika i gubitak samokontrole.
Prema Fisher, ljubav je konstruktivan oblik ovisnosti kad je uzvraćena, a destruktivan kad je neuzvraćena. Fisher također kaže da su moderne ovisnosti poput cigareta, droga, seksa i kockanja, jednostavno otele evoluirani put u mozgu koji služi za romantičnu ljubav.
3. Romantično odbijanje aktivira dijelove korteksa uključene u kognitivnu i emotivnu evaluaciju dobitka i gubitka, kao i procjenu teških emocionalnih situacija. Sudionici su pokušavali razumjeti i naučiti iz situacije, što je adaptivan odgovor na odbijanje.
4. Zadnji rezultat podudara se s prethodno navedenom studijom, a to je da romantično odbijanje aktivira regije mozga koje su povezane s autonomnim živčanim sustavom, povezanim s fiziološkom boli, tako nakon prekida zbog stresa mogu nastati fiziološke smetnje kao što su poteškoće u spavanju, tremor i abdominalna bol.
Fisher kaže da ako se želimo brže oporaviti od prekida, bolje je ne ruminirati o prošloj vezi kako se ne bi stvorio začarani krug sličan ovisnosti u kojem sudjeluju neurotransmiteri serotonin i dopamin. Niske razine serotonina povezane su s opsesivnim razmišljanjem i čežnjom za bivšim partnerom, a dopamin koji se poslije izlučuje, povezan je s ugodom i nagrađuje to opsesivno razmišljanje. Stoga se tuga produžuje i u nekim slučajevima nalikuje opsesivno-kompulzivnom poremećaju.
Konstruktivnije je dakle procijeniti što smo naučili iz odnosa. Naravno, što više vremena prođe od prekida, manje je aktivnosti u mozgu povezanih s prekidom. Prema Fisher, prekid treba tretirati kao ovisnost. Ona kaže da "kao što ne postoji nešto što se zove 'jedna cigareta dnevno', tako se ne može niti ostati prijatelj s bivšim. I to barem ne tri godine poslije prekida".
Biologija.com.hr
U svrhu bolje prilagodbe, razvili su se psihološki mehanizmi koji čovjeka među ostalim, usmjeravaju grupi i socijalno isključivanje prate neugodnim emocijama. Unatoč tome što je danas fizički moguće preživjeti bez grupe koja nas čuva, evolucijski pritisci oblikovali su naš mozak na način da je izolacija i danas bolna.
Jedan od oblika socijalne ekskluzije je i romantično odbijanje. To je socijalna ekskluzija iz dijade u kojoj su postojale mnoge potencijalne dobiti za preživljavanje i daljnje prenošenje sebičnih gena, tj. reprodukciju. Romantični prekid predstavlja gubitak u socijalnoj i reproduktivnoj domeni.
Prema Davidu Bussu, ljubav je adaptacija koja je evoluirala radi rješavanja specifičnih izazova. Ti su izazovi: privući i zadržati partnera, razmnožavanje i osiguravanje roditeljskog ulaganje od partnera. Slično poimanje ljubavi ima i Helen Fisher, koja iz svojih istraživanja pomoću funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI), zaključuje kako je ljubav motivacijsko stanje orijentirano prema cilju, nasuprot jednostavnije definicije ljubavi samo kao emocije. U prilog evolucijskoj teoriji ljubavi ide i činjenica da je ljubav kroskulturalno univerzalan pojam, tj. da se pojavljuje u svim društvima.
Što se događa u mozgu ostavljenih?
Studije koje su koristile fMRI pružile su uvid u zanimljive spoznaje o tome što se događa u mozgu poslije prekida kod ostavljenih pojedinaca. Takvih studija nema mnogo, te je potrebno dalje istraživati ovaj kompleksni fenomen, ali ono što se zasad može zaključiti iz studije Najiba i suradnika koji su 9 ostavljenih pojedinaca skenirali fMRI-om, uz uputu da razmišljaju o svojim bivšim partnerima, je da su u njihovom mozgu bili aktivirani oni dijelovi koji se pojavljuju i kod nalaza depresije.
Rezultati su u skladu s ranijim istraživanjima. Na uzorku od 1.470 adolescenata pokazano je da prekid veze značajno korelira s pojavljivanjem prve epizode Velikog depresivnog poremećaja kod oba spola.
Drugo istraživanje fMRI-om u kojem su sudionici gledali fotografije partnera koji su ih ostavili, pokazuje da su aktivni oni dijelovi mozga koji su aktivni kada se osjeća fizička bol. Njihova meta-analiza pokazala je da su to upravo regije koje su bile aktivne kao kada su sudionici gledali fotografije voljenih.
Helen Fisher je za svoje istraživanje također koristila fMRI na 10 žena i 5 muškaraca, ostavljenih od partnera i još uvijek zaljubljenih. Pronašla je zanimljive rezultate koji se mogu sistematizirati u 4 kategorije:
1. Romantično odbijanje aktivira subkortikalni sustav motivacije i nagrađivanja, dijelove mozga aktivne kada smo sretno zaljubljeni. Dakle bez obzira na to jesmo li sretno ili nesretno zaljubljeni, u mozgu smo u oba slučaja jednako zaljubljeni.
2. Romantično odbijanje aktivira ona područja u mozgu povezana s ovisnosti o kokainu, posebice nukleus akumbens i prefrontalni korteks. To pomaže u boljem razumijevanju jačine opsesije kod zaljubljenosti. Tako su npr. sudionici ovog istraživanja izjavili da razmišljaju o bivšem partneru više od 85% vremena.
Također su izvijestili o nedostatku emocionalne kontrole nakon prekida kao i neprimjereno ponašanje, npr. upućivanje neprimjerenih poziva, e-mailova, molbi za pomirenje, opijanje, izljeve bijesa, očaja ili strastvene ljubavi.
Romantična ljubav pokazuje neke karakteristike kao i ovisnost i u pogledu intenzivno fokusirane pažnje na osobu (kod ovisnosti je to na predmet ovisnosti), promjene raspoloženja, žudnju, opsesije i kompulzije, emocionalnu ovisnost, distorziju realnosti, promjene osobnosti, poduzimanje rizika i gubitak samokontrole.
Prema Fisher, ljubav je konstruktivan oblik ovisnosti kad je uzvraćena, a destruktivan kad je neuzvraćena. Fisher također kaže da su moderne ovisnosti poput cigareta, droga, seksa i kockanja, jednostavno otele evoluirani put u mozgu koji služi za romantičnu ljubav.
3. Romantično odbijanje aktivira dijelove korteksa uključene u kognitivnu i emotivnu evaluaciju dobitka i gubitka, kao i procjenu teških emocionalnih situacija. Sudionici su pokušavali razumjeti i naučiti iz situacije, što je adaptivan odgovor na odbijanje.
4. Zadnji rezultat podudara se s prethodno navedenom studijom, a to je da romantično odbijanje aktivira regije mozga koje su povezane s autonomnim živčanim sustavom, povezanim s fiziološkom boli, tako nakon prekida zbog stresa mogu nastati fiziološke smetnje kao što su poteškoće u spavanju, tremor i abdominalna bol.
Fisher kaže da ako se želimo brže oporaviti od prekida, bolje je ne ruminirati o prošloj vezi kako se ne bi stvorio začarani krug sličan ovisnosti u kojem sudjeluju neurotransmiteri serotonin i dopamin. Niske razine serotonina povezane su s opsesivnim razmišljanjem i čežnjom za bivšim partnerom, a dopamin koji se poslije izlučuje, povezan je s ugodom i nagrađuje to opsesivno razmišljanje. Stoga se tuga produžuje i u nekim slučajevima nalikuje opsesivno-kompulzivnom poremećaju.
Konstruktivnije je dakle procijeniti što smo naučili iz odnosa. Naravno, što više vremena prođe od prekida, manje je aktivnosti u mozgu povezanih s prekidom. Prema Fisher, prekid treba tretirati kao ovisnost. Ona kaže da "kao što ne postoji nešto što se zove 'jedna cigareta dnevno', tako se ne može niti ostati prijatelj s bivšim. I to barem ne tri godine poslije prekida".
Biologija.com.hr
You must be logged in to post a comment Login