Hey beautiful people. Evo me k vama. Jedem kavabon. <3 Našla sam ih u ladici nekoj, sigurno su prastari ali sam pomela sve slatkiše i svu razonodu u kući za pojest pa sad cuclam. Težak život. Inače tako je nedjeljom kod mene, tamani se sve što nađe a od ponedjeljka je dijeta. Već sam si ocijedila grejp i limun za ujutro i time ću započeti dan. Tjedan. Khm.
Vrijeme totalno sucksa cijeli tjedan pa tako i danas, spasa nema. Kukanje se ne isplati, zima –checked, kiša – checked. I tako sam se ovaj tjedan autom zaputila u grad i to na jedan vrlo važan mi sastanak. Lijepo sam se uredila, kod mene je izvirilo čak i sunce pa sam si ponijela nove štikle. Izašla sam iz kuće i vidjela komad jako crnog neba iz smjera gdje sam krenula i vratila sam se doma po gležnjače, plan B. Na mostu me oderala bura i ništa mi nije bilo jasno ali brzo sam ustanovila o čemu se radi kada sam izašla "tankat" auto. Moja super instalacija na glavi se smrvila iste sekunde, kapljice vode iz neke spužve za pranje stakla su me pljusnule po licu. Dečki na benzinskoj kažu da je orkanska bura. Divno.
Namjestila sam kosu ni približno kao doma i krenula dalje. U Kraljevici me dočekao sniježurak koji je nosio iz gorja. Fino, temperatura u autu je svakih nekoliko kilometara bila sve manja i manja dok mi se nije naježio i mozak. Sve je bilo u redu dok na radiju nisam čula da u jednom dijelu grada Rijeka pada tuča te se upozoravaju ljudi da ostanu u autu. Za 3 sekunde po mojem autu su počele padati malene smrznute kuglice i ja sam se "smrzla". Stigla sam na odredište i nogom kročila iz auta i kako sam otvorila kišobran tako mi ga je bura smrskala. Malo je reći da sam ostala – paf! Naime, taj kišobran isto ima priču. Isti takav sam kupila i ostavila u Zagrebu na kolodvoru. Dakle, ovaj je bio drugi i njega sam ostavila u smeću. Sada nemam kišobran. Uglavnom, moje putešestvije taj dan su dobro završile. Sljedeći dan je već zasjalo sunce i sve je bilo lakše. Položila sam dva ispita i još me čekaju neke sitne obaveze a onda praznici do sredine siječnja.
A sada dolaze božićne i novogodišnje radosti. Još samo malo. Dolazi mi tata doma tik prije Badnjaka, jako se veselim. Obećao mi je lampice neke viseće po cijelom balkonu pa sada to trebam izmjeriti da vidim kako ćemo ih instalirati. Nisam si kupila nikakvu prigodnu odjeću jer sam samu sebe uvjerila da imam dovoljno stvari i da ne treba biti objesan u ovo vrijeme. Jel tako? 😀
Jučer sam gledala Mad Men i u seriji je ubijen Kennedy. Kod nas nije ubijen ali je ulovljen S. Kod njih narod tuguje i boji se za svoje sutra a kod nas ne znam što radi narod. Vjerojatno likuje. Neki se možda i boje. A oni koji su glasali za S se možda negdje i srame. Ja malo čitam članke i Tomićevu kolumnu. Car.
E da umalo sam zaboravila, bio je sv. Nikola i moja čizma je ostala netaknuta. Doduše nisam ju ulaštila i stavila na prozor ali ipak. Na kraju sam si sama kupila pakovanje Raffaela i pojela ga s guštom. Ono malo, jel?! 😀 Neki dan se revanširao i donio mi nove traperice. Pošteno Nikola, svrati kad god hoćeš na kavu ili sok.
Ugodan tjedan želi vam Ginger <3
Vrijeme totalno sucksa cijeli tjedan pa tako i danas, spasa nema. Kukanje se ne isplati, zima –checked, kiša – checked. I tako sam se ovaj tjedan autom zaputila u grad i to na jedan vrlo važan mi sastanak. Lijepo sam se uredila, kod mene je izvirilo čak i sunce pa sam si ponijela nove štikle. Izašla sam iz kuće i vidjela komad jako crnog neba iz smjera gdje sam krenula i vratila sam se doma po gležnjače, plan B. Na mostu me oderala bura i ništa mi nije bilo jasno ali brzo sam ustanovila o čemu se radi kada sam izašla "tankat" auto. Moja super instalacija na glavi se smrvila iste sekunde, kapljice vode iz neke spužve za pranje stakla su me pljusnule po licu. Dečki na benzinskoj kažu da je orkanska bura. Divno.
Namjestila sam kosu ni približno kao doma i krenula dalje. U Kraljevici me dočekao sniježurak koji je nosio iz gorja. Fino, temperatura u autu je svakih nekoliko kilometara bila sve manja i manja dok mi se nije naježio i mozak. Sve je bilo u redu dok na radiju nisam čula da u jednom dijelu grada Rijeka pada tuča te se upozoravaju ljudi da ostanu u autu. Za 3 sekunde po mojem autu su počele padati malene smrznute kuglice i ja sam se "smrzla". Stigla sam na odredište i nogom kročila iz auta i kako sam otvorila kišobran tako mi ga je bura smrskala. Malo je reći da sam ostala – paf! Naime, taj kišobran isto ima priču. Isti takav sam kupila i ostavila u Zagrebu na kolodvoru. Dakle, ovaj je bio drugi i njega sam ostavila u smeću. Sada nemam kišobran. Uglavnom, moje putešestvije taj dan su dobro završile. Sljedeći dan je već zasjalo sunce i sve je bilo lakše. Položila sam dva ispita i još me čekaju neke sitne obaveze a onda praznici do sredine siječnja.
A sada dolaze božićne i novogodišnje radosti. Još samo malo. Dolazi mi tata doma tik prije Badnjaka, jako se veselim. Obećao mi je lampice neke viseće po cijelom balkonu pa sada to trebam izmjeriti da vidim kako ćemo ih instalirati. Nisam si kupila nikakvu prigodnu odjeću jer sam samu sebe uvjerila da imam dovoljno stvari i da ne treba biti objesan u ovo vrijeme. Jel tako? 😀
Jučer sam gledala Mad Men i u seriji je ubijen Kennedy. Kod nas nije ubijen ali je ulovljen S. Kod njih narod tuguje i boji se za svoje sutra a kod nas ne znam što radi narod. Vjerojatno likuje. Neki se možda i boje. A oni koji su glasali za S se možda negdje i srame. Ja malo čitam članke i Tomićevu kolumnu. Car.
E da umalo sam zaboravila, bio je sv. Nikola i moja čizma je ostala netaknuta. Doduše nisam ju ulaštila i stavila na prozor ali ipak. Na kraju sam si sama kupila pakovanje Raffaela i pojela ga s guštom. Ono malo, jel?! 😀 Neki dan se revanširao i donio mi nove traperice. Pošteno Nikola, svrati kad god hoćeš na kavu ili sok.
Ugodan tjedan želi vam Ginger <3
You must be logged in to post a comment Login