U Hrvatskoj nije često da se žena „uhvati“ režije igranog filma. Samo su dvije redateljice, među osam debitantskih dugometražnih igranih filmova, kojima je Hrvatsko audiovizualno vijeće (HAVC) ove godine dodijelilo sredstva, no među njima nije Dorotea Vučić.
– Već godinama radim sa svih strana filmskog kolača. Pisala sam kratke priče, scenarije za sapunice, humoristične televizijske serije, ma štogod, samo da je pisana riječ,- ispričala je za She.hr Dorotea Vučić.
Od čitača scenarija do redateljice
Dorotea Vučić je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smjer povijest umjetnosti. Nakon toga izmijenila je nekoliko poslova radila kao „reader“ i dramaturg u Palladio Film, kao stručni suradnik za film pri Ministarstvu kulture, vanjski suradnik na Hrvatskoj televiziji, a radila je i na nekoliko projekata Hrvatske i Slovenske televizije.
– Zapravo sam počela u Njemačkoj i to sasvim slučajno. Tražila sam posao „babysittera“ i došla sam kod jednog producenta i redatelja koji me pitao, s obzirom da je to bilo za vrijeme rata, da li mi tamo u Poljskoj i Ukrajini imamo ruševina. Nije uopće pretpostavljao da sam iz Hrvatske. Nisam tada imala posao i on me uzeo za svog „readera“, što znači da sam čitala scenarije za njega.
Vučić, kad je došla u Njemačku i nije baš baratala tim jezikom, ali kada je dobila sve te scenarije u ruke shvatila je da je to jedna od najlakših stvari koje će ikada napraviti.
– Odjednom sam imala visoku plaću, tadašnjih 1000 maraka, on me učio poslu, a na kraju smo i zajedno pisali scenarije. Mislim da tako nešto što kod nas ne postoji, doslovno me uzeo s ulice gdje su Nijemci stajali u redu i bili spremni raditi i besplatno. Promijenio mi je život.
No kada se Vučić vratila u Hrvatsku morala je sa svojom scenarističkom karijerom započeti od samog dna „hranidbenog lanca“.
Pisanje scenarija
Kada je netko upita "Što ti radiš?", ona će uzvratiti "Misliš što radim za novce ili za sebe?". Trenutno uz to što snima filmove piše i scenarije za sapunice.
– Ideja ti sama „padne“, ponekad te inspirira slika, ponekad rečenica, osjećaj ili nešto sasvim treće. Pisanjem scenarija se „liječim“, to je zapravo moja terapija, jer mogu živjeti sto života. Film te uči životu, kao kad imaš problem i netko drugi ga riješi tebi ispred očiju.
Dorotea Vučić proces pisanja scenarija uspoređuje sa trudnoćom i rađanjem djeteta.
– To su bolovi, nevjerojatni. Ponekad ne mogu biti čak ni s ljudima, jer me ne mogu trpiti. Neki pisci lagano dolaze do ideja, no za mene je to kao da hvatam nešto što već postoji, kao neki medij. Kada likovi jednom nastanu, onda oni imaju svoj život koji i sada živi u nekom paralelnom svijetu. Čim sjednem za kompjutor i počnem pisati onda je to gotovo, tada dolazi rad kako ću koji kadar smjestiti i slično.
Vučić uživa u svakom dijelu nastanka filma, od snimanja do montaže. Kaže da nakon što završi jedan film vrlo rado bi se ponovno vratila na set.
Studij u Južnoj Africi
Prošle godine upisala je režiju na Južnoafričkoj školi filma i glume (AFDA) u Cape Townu i završila je u roku od jedne godine.
– U toj školi radiš baš praktične stvari, a ne toliko teoriju što se uvelike razlikuje od naše Akademije.
Danas potpisuje režiju i scenarij za dva kratkometražna filma "Wamkelekile – Welcome Back" koji je nominiran za studentski Oscar i „Torta s čokoladom“ koji će te imati prilike vidjeti u Hrvatskoj ovog ljeta.
Uz film Vučić voli i kazalište, a bavi se i plesom. Na njezinu inicijativu osnovana je i plesna skupina Brok&Palatz Co.
– Već godinama radim sa svih strana filmskog kolača. Pisala sam kratke priče, scenarije za sapunice, humoristične televizijske serije, ma štogod, samo da je pisana riječ,- ispričala je za She.hr Dorotea Vučić.
Od čitača scenarija do redateljice
Dorotea Vučić je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smjer povijest umjetnosti. Nakon toga izmijenila je nekoliko poslova radila kao „reader“ i dramaturg u Palladio Film, kao stručni suradnik za film pri Ministarstvu kulture, vanjski suradnik na Hrvatskoj televiziji, a radila je i na nekoliko projekata Hrvatske i Slovenske televizije.
– Zapravo sam počela u Njemačkoj i to sasvim slučajno. Tražila sam posao „babysittera“ i došla sam kod jednog producenta i redatelja koji me pitao, s obzirom da je to bilo za vrijeme rata, da li mi tamo u Poljskoj i Ukrajini imamo ruševina. Nije uopće pretpostavljao da sam iz Hrvatske. Nisam tada imala posao i on me uzeo za svog „readera“, što znači da sam čitala scenarije za njega. Vučić, kad je došla u Njemačku i nije baš baratala tim jezikom, ali kada je dobila sve te scenarije u ruke shvatila je da je to jedna od najlakših stvari koje će ikada napraviti.
– Odjednom sam imala visoku plaću, tadašnjih 1000 maraka, on me učio poslu, a na kraju smo i zajedno pisali scenarije. Mislim da tako nešto što kod nas ne postoji, doslovno me uzeo s ulice gdje su Nijemci stajali u redu i bili spremni raditi i besplatno. Promijenio mi je život.
No kada se Vučić vratila u Hrvatsku morala je sa svojom scenarističkom karijerom započeti od samog dna „hranidbenog lanca“.
Pisanje scenarija
Kada je netko upita "Što ti radiš?", ona će uzvratiti "Misliš što radim za novce ili za sebe?". Trenutno uz to što snima filmove piše i scenarije za sapunice.
– Ideja ti sama „padne“, ponekad te inspirira slika, ponekad rečenica, osjećaj ili nešto sasvim treće. Pisanjem scenarija se „liječim“, to je zapravo moja terapija, jer mogu živjeti sto života. Film te uči životu, kao kad imaš problem i netko drugi ga riješi tebi ispred očiju.
Dorotea Vučić proces pisanja scenarija uspoređuje sa trudnoćom i rađanjem djeteta.
– To su bolovi, nevjerojatni. Ponekad ne mogu biti čak ni s ljudima, jer me ne mogu trpiti. Neki pisci lagano dolaze do ideja, no za mene je to kao da hvatam nešto što već postoji, kao neki medij. Kada likovi jednom nastanu, onda oni imaju svoj život koji i sada živi u nekom paralelnom svijetu. Čim sjednem za kompjutor i počnem pisati onda je to gotovo, tada dolazi rad kako ću koji kadar smjestiti i slično.
Vučić uživa u svakom dijelu nastanka filma, od snimanja do montaže. Kaže da nakon što završi jedan film vrlo rado bi se ponovno vratila na set.
Studij u Južnoj Africi
Prošle godine upisala je režiju na Južnoafričkoj školi filma i glume (AFDA) u Cape Townu i završila je u roku od jedne godine.
– U toj školi radiš baš praktične stvari, a ne toliko teoriju što se uvelike razlikuje od naše Akademije.
Danas potpisuje režiju i scenarij za dva kratkometražna filma "Wamkelekile – Welcome Back" koji je nominiran za studentski Oscar i „Torta s čokoladom“ koji će te imati prilike vidjeti u Hrvatskoj ovog ljeta.
Uz film Vučić voli i kazalište, a bavi se i plesom. Na njezinu inicijativu osnovana je i plesna skupina Brok&Palatz Co.
You must be logged in to post a comment Login