Blještavilo blagdanskih svjetala, raznobojni ukrasni papiri i mašne na poklonima, zamamni mirisi iz pećnice i toplina obiteljskog okružja podsjećaju nas da smo u mjesecu najljepših želja, stremljenja, očekivanja, nada. Ispraćamo staru i dočekujemo Novu godinu. Gledamo iza sebe u naše promašaje i pogreške, pokušaje i uspjehe i nadamo se sretnijoj budućnosti dogodine.
I dok tako maštamo o boljoj i sretnijoj budućnosti, i krivimo se i crvenimo zbog pogrešaka iz prošlosti, mogućnost da blagdane provedemo u miru, veselju i zadovoljstvu gotovo izmiče. Naš um je potpuno zaokupljen događajima na relaciji prošlost-budućnost. Ono što se događa kao posljedica takvog lutanja jest da trenutak u kojem jesmo propuštamo jer konstantno proživljavamo stare događaje i maštamo o nečemu što je još pod upitnikom. Zato i kažemo da nam posebno ovo blagdansko vrijeme tako brzo proleti. Nismo ga niti svjesni. Teško ga se uopće sjetiti. Dani nam prolete kao u snu. Nismo prisutni.
Dok trčimo za srećom, zaboravljamo uživati
No, lako za blagdane. Taj obrazac koristimo vrlo vjerojatno i u svojim životima. Trčanje, organiziranje, pripremanje za sreću i onda od svih tih silnih aktivnosti i stresa nemamo vremena se opustiti i uživati. Zamijenili smo cilj i sredstvo. Ono što bi nas trebalo uveseljavati na kraju postane naša obaveza i dovodi nas u situaciju da nam je dosta svega. Užurbana i nervozna, namrgođena lica grče se, guraju, cupkaju u beskrajnim redovima kako bi pokupovali sve (ne)potrebne stvari i bili spremni za trenutak sreće. Usrećiti sebe, partnera, mamu, tatu, djecu, baku, kolege na poslu, psa, planetu Zemlju – jednostavno se mora.
Po toj našoj logici sreća je nešto veliko i nedostižno izvan nas, vrlo teško dosegljivo i samo za odabrane, sposobne i savršene. Za nju su nam potrebne visinske pripreme, studijski uvijeti i potpuno savršenstvo. Ako nije tako – vjerojatno nismo sretni! Imamo osjećaj da je drugima bolje i ljepše, da se bolje zabavljaju, imaju bolju obitelj, normalan posao, normalnog partnera.
Mediji i potrošačko društvo stavili su pred nas ideal sretne osobe koja je situirana, okićena svim mogućim akademskim titulama, beskrajno talentirana, vrlo potentna, vrijedna, marljiva, zgodna i trendy, reproduktivno sposobna, humanitarno nastrojena, poliglot, svjetski putnik, Majka Tereza, go-go plesačica i sve to u jednom. To je sve normalno, prihvaćeno i poželjno. Ako to niste ili nekim čudom ne želite biti, uslijedit će sankcioniranje nepoželjnih oblika individualizacije u smislu prodika, pogleda, postavljanja dijagnoza, ekskomuniciranja, mobbinga i sl. Zato su i mnoge blagdanske želje usmjerene upravo u tom pravcu. Želimo drugim ljudima da se zaposle, ožene, dobiju djecu, dobiju na lutriji, kupe stan, završe školu ili fakultet i budu sretni. Sretni u svojim malim kutijama s prolaznim blagdanskim depresijama, životnim problemima, većim ili manjim stresom (koji ide u paketu s uspjehom), bolestima i žalopojkama. Šetajući tim sterilnim hangarima okićenih shopping centara negdje na pokretnim stepenicama stiže nas osjećaj usamljenosti i praznine, bezrazložnosti svega.
Koji je uopće smisao blagdana?
Blagdani su tu da nas podsjete da smo mi bića ispunjena zdravljem, mirom, ljubavlju pa onda takve kvalitete simbolično štujemo u vidu svetkovina kako bi se podsjetili na svoje iskonske kvalitete.
Poklon je izlika za darivanje, a ne statusni simbol, a ni sredstvo dominacije i moći kojim onaj koji daruje obavezuje ili ucjenjuje primatelja. Poklon je dar od srca, izgovor za osmjeh, stisak i zagrljaj, fizička materijalizacija naše povezanosti i pozitivne energije dragom biću. Davanje, kao i primanje je naša priroda.Sve što radimo u životu ili imamo radimo da bi to nekome dali, predali, ponudili. Tu je naša prava radost. Svrha cijelog našeg postojanja da to što imamo u sebi damo svijetu i da dijelimo tu radost, uživamo u njoj zajedno. Darovati isto tako možemo našu pažnju, naše vrijeme, možemo nekome nešto pomoći, napraviti i na taj način biti originalni u darivanju i bez neophodnih minusa na tekućem.
Nije naša kreativnost samo u hobi art dućanima. Ona nije usustavljena (mada smo se toliko predali u ruke sustavu koji za nas misli, spava, kreira, diše). Kreativnost i originalnost je slobodna i dopustimo joj da ovih blagdana pokaže svoje pravo lice i napravi pozitivan dar-mar u našem životu. Osjetiti radost i opuštenost u svakom trenutku i zahvalnost za svaki djelić svog života i svjesno kreirati i dijeliti taj svoj san s drugima je budnost.
Nije važno odakle si krenula i kamo ideš. Važno je da si sretna dok hodaš! Sretan vam i budan svaki trenutak! 🙂
Konstruktivni život
PITAJ SANJU
Sanja Tatalović Matovina, kolumnistica portala She.hr te osnivačica i voditeljica Centra Konstruktivni život, certificirani je Theta Healing terapeut i instruktorica antistresnih programa i tehnika disanja, koja u svojim terapijama primjenjuje holistički i integralni pristup.
Osim što nas svojim kolumnama približava nama samima pišući o temama koje sve od reda imaju zajednički nazivnik – naš unutarnji mir, Sanja je zaželjela pokrenuti komunikaciju i sa svojim čitateljima na našem portalu, te vas stoga pozivamo da nam na naš mail – [email protected] šaljete pitanja za Sanju (u naslov maila upišite ZA SANJU).
Pitanje neka bude vezano uz tematiku ovotjedne kolumne, a Sanja će svaki tjedan odabrati jedno od pristiglih pitanja (koja su anonimna) i odgovoriti na njega. Sigurni smo da će vam Sanjin nevjerojatni senzibilitet pomoći u situacijama u kojima vam se čini kao da nema izgleda, zato – pišite nam!
Vaš She.hr
I dok tako maštamo o boljoj i sretnijoj budućnosti, i krivimo se i crvenimo zbog pogrešaka iz prošlosti, mogućnost da blagdane provedemo u miru, veselju i zadovoljstvu gotovo izmiče. Naš um je potpuno zaokupljen događajima na relaciji prošlost-budućnost. Ono što se događa kao posljedica takvog lutanja jest da trenutak u kojem jesmo propuštamo jer konstantno proživljavamo stare događaje i maštamo o nečemu što je još pod upitnikom. Zato i kažemo da nam posebno ovo blagdansko vrijeme tako brzo proleti. Nismo ga niti svjesni. Teško ga se uopće sjetiti. Dani nam prolete kao u snu. Nismo prisutni.
Dok trčimo za srećom, zaboravljamo uživati
No, lako za blagdane. Taj obrazac koristimo vrlo vjerojatno i u svojim životima. Trčanje, organiziranje, pripremanje za sreću i onda od svih tih silnih aktivnosti i stresa nemamo vremena se opustiti i uživati. Zamijenili smo cilj i sredstvo. Ono što bi nas trebalo uveseljavati na kraju postane naša obaveza i dovodi nas u situaciju da nam je dosta svega. Užurbana i nervozna, namrgođena lica grče se, guraju, cupkaju u beskrajnim redovima kako bi pokupovali sve (ne)potrebne stvari i bili spremni za trenutak sreće. Usrećiti sebe, partnera, mamu, tatu, djecu, baku, kolege na poslu, psa, planetu Zemlju – jednostavno se mora.
Po toj našoj logici sreća je nešto veliko i nedostižno izvan nas, vrlo teško dosegljivo i samo za odabrane, sposobne i savršene. Za nju su nam potrebne visinske pripreme, studijski uvijeti i potpuno savršenstvo. Ako nije tako – vjerojatno nismo sretni! Imamo osjećaj da je drugima bolje i ljepše, da se bolje zabavljaju, imaju bolju obitelj, normalan posao, normalnog partnera.
Mediji i potrošačko društvo stavili su pred nas ideal sretne osobe koja je situirana, okićena svim mogućim akademskim titulama, beskrajno talentirana, vrlo potentna, vrijedna, marljiva, zgodna i trendy, reproduktivno sposobna, humanitarno nastrojena, poliglot, svjetski putnik, Majka Tereza, go-go plesačica i sve to u jednom. To je sve normalno, prihvaćeno i poželjno. Ako to niste ili nekim čudom ne želite biti, uslijedit će sankcioniranje nepoželjnih oblika individualizacije u smislu prodika, pogleda, postavljanja dijagnoza, ekskomuniciranja, mobbinga i sl. Zato su i mnoge blagdanske želje usmjerene upravo u tom pravcu. Želimo drugim ljudima da se zaposle, ožene, dobiju djecu, dobiju na lutriji, kupe stan, završe školu ili fakultet i budu sretni. Sretni u svojim malim kutijama s prolaznim blagdanskim depresijama, životnim problemima, većim ili manjim stresom (koji ide u paketu s uspjehom), bolestima i žalopojkama. Šetajući tim sterilnim hangarima okićenih shopping centara negdje na pokretnim stepenicama stiže nas osjećaj usamljenosti i praznine, bezrazložnosti svega.
Koji je uopće smisao blagdana?
Blagdani su tu da nas podsjete da smo mi bića ispunjena zdravljem, mirom, ljubavlju pa onda takve kvalitete simbolično štujemo u vidu svetkovina kako bi se podsjetili na svoje iskonske kvalitete.
Poklon je izlika za darivanje, a ne statusni simbol, a ni sredstvo dominacije i moći kojim onaj koji daruje obavezuje ili ucjenjuje primatelja. Poklon je dar od srca, izgovor za osmjeh, stisak i zagrljaj, fizička materijalizacija naše povezanosti i pozitivne energije dragom biću. Davanje, kao i primanje je naša priroda.Sve što radimo u životu ili imamo radimo da bi to nekome dali, predali, ponudili. Tu je naša prava radost. Svrha cijelog našeg postojanja da to što imamo u sebi damo svijetu i da dijelimo tu radost, uživamo u njoj zajedno. Darovati isto tako možemo našu pažnju, naše vrijeme, možemo nekome nešto pomoći, napraviti i na taj način biti originalni u darivanju i bez neophodnih minusa na tekućem.
Nije naša kreativnost samo u hobi art dućanima. Ona nije usustavljena (mada smo se toliko predali u ruke sustavu koji za nas misli, spava, kreira, diše). Kreativnost i originalnost je slobodna i dopustimo joj da ovih blagdana pokaže svoje pravo lice i napravi pozitivan dar-mar u našem životu. Osjetiti radost i opuštenost u svakom trenutku i zahvalnost za svaki djelić svog života i svjesno kreirati i dijeliti taj svoj san s drugima je budnost.
Nije važno odakle si krenula i kamo ideš. Važno je da si sretna dok hodaš! Sretan vam i budan svaki trenutak! 🙂
Konstruktivni život
PITAJ SANJU
Sanja Tatalović Matovina, kolumnistica portala She.hr te osnivačica i voditeljica Centra Konstruktivni život, certificirani je Theta Healing terapeut i instruktorica antistresnih programa i tehnika disanja, koja u svojim terapijama primjenjuje holistički i integralni pristup. Osim što nas svojim kolumnama približava nama samima pišući o temama koje sve od reda imaju zajednički nazivnik – naš unutarnji mir, Sanja je zaželjela pokrenuti komunikaciju i sa svojim čitateljima na našem portalu, te vas stoga pozivamo da nam na naš mail – [email protected] šaljete pitanja za Sanju (u naslov maila upišite ZA SANJU).
Pitanje neka bude vezano uz tematiku ovotjedne kolumne, a Sanja će svaki tjedan odabrati jedno od pristiglih pitanja (koja su anonimna) i odgovoriti na njega. Sigurni smo da će vam Sanjin nevjerojatni senzibilitet pomoći u situacijama u kojima vam se čini kao da nema izgleda, zato – pišite nam!
Vaš She.hr
You must be logged in to post a comment Login