No, nekima je dovoljno i to da ih samo vide, zaljube se i požele ih uza sebe kao vjernog pratioca i prijatelja. Dobiju i više od toga – predanog čuvara, "priljepka" koji vas ispušta iz vida samo kad spava, mislioca svojom (čupavom) glavom i prijatelja tvrde glave koji vas ipak dovoljno poštuje da vas posluša i kada to ne želi.
– Vjeruje se da je pasmina vrlo stara, iako povijesni podaci postoje tek nekoliko stoljeća unazad. Komondori su psi koji svoje podrijetlo vuku iz Mongolije – u 9. stoljeću s nomadskim plemenima naseljeni su na području Mađarske. Oduvijek su se koristili za zaštitu stada, a danas su preuzeli i uloge čuvara posjeda i ljudi,- kaže Marta Gold, vlasnica "Marta’s Rastazz" – prve uzgajivačnice ove prekrasne pasmine u Hrvatskoj.
Razvili su se u inteligentnu i neovisnu pasminu budući su često živjeli na otvorenom, zajedno sa stadom, a bez pastira. Na vlastitu odgovornost donosili su vlastite odluke što ih i danas čini pasminom koja će teško izvršiti naredbu ukoliko procijeni da joj nije po volji.
U Zagrebu dva, u Hrvatskoj 15-ak
– Pasmina je priznata 1930. godine nakon što su izvezeni u SAD, a tužna je priča da ih je mnogo poginulo tijekom 2. svjetskog rata budući da su korišteni za čuvanje vojnih instalacija i posjeda (kako bi zauzeli teritorij, vojnici bi prvo trebali likvidirati psa koji ga je čuvao.) Danas ih najviše, osim u Mađarskoj, ima u SAD-u, a sveukupan broj komondora u svijetu ne prelazi brojku od 10.000. U Hrvatskoj ih ima petnaestak, dva u Zagrebu, a ostatak u Križevcima i okolici,- dodaje Marta.
Komondor će vas prvo osvojiti svojim izgledom mješanca ovce i polarnog medvjeda. Golem je (mužjaci oko 80 cm, ženke oko 70 cm), dlaka bijela (hm, barem do prvog izlaska u prirodu s najboljim prijateljem) i zapetljana u čvorove, opisom najbliža dreadlocksima u Rastafarijanaca.
Težina im je manja nego što bi čovjek očekivao za takvu veliku pasminu, obično oko 50 kg. To im dopušta nevjerojatnu okretnost, žilavost, brzinu i pokretljivost, na nesreću grabežljivaca koji kao prvo pogrešno procjeni da je komondor ovca, a drugo jer pomisli da se radi o tromom i strašljivom psu čuvaru.
Duga dlaka mu ujedno služi i kao zaštita od napada jer grabežljivac često grize samo dlaku, dok tijelo junačko ostaje neozlijeđeno. No, unatoč činjenici da mu dlaka prekriva oči, komondoru ništa ne promakne.
Tolerantni prema ukućanima
Mirna su i staložena pasmina sa samo jednim ciljem – čuvanjem svog stada (vlasnika, obitelji i dr.). Članovi obitelji mu mogu raditi apsolutno sve, imaju visok prag tolerancije i voli biti dijelom svega što se događa. No, nepoznati koji ga na ulici žele pomaziti nemaju šanse za "joj kak’ je slatki, dođi da te podragam" pristup. No pasaran! Kuća s oznakom "Čuvaj se oštrog psa" i komondorom u dvorištu doista to i znači – nema ulaska dok vlasnik ne da do znanja kako je posjetitelj dobrodošao.
Ako živi u stanu, najbolja je procedura izlaska van na neutralan teritorij, upoznavanje s posjetiteljem, a zatim ulazak u stan. Tada prihvaća gosta kao domaćeg i pokazuje sav svoj šarm ("žicanje" keksića, igre, maženja). Nakon doslovno nekoliko takvih ulazaka, prihvaća vas kao da ste dio obitelji. Isto vrijedi i za životinje koji mu brzo postaju pravi prijatelji.
Odani i puni ljubavi
Kao štenci su suzdržani i plahi, kroz pubertet im se rađa snaga, neustrašivost i odlučnost, dok kao odrasla gospoda psi vrlo dobro nauče balansirati između zaštitničke prirode i naučene blagosti. Naravno, upornim i nepopustljivim treningom koji traje cijeli život. Ponavljanje jednom usvojenih naredbi smatraju zamornim, motivacija im je isključivo hrana, nikako igračke.
Prije izvršenja naredbe najprije promisle, a onda postupe. Čak ako im naredba nije po volji, izvršit će je vama za ljubav jer su prvenstveno odani, vjerni i puni ljubavi za svog "pastira" kojega poštuju i slijede u stopu u svakoj situaciji i prilici. Pa čak i sada, dok pišem ove retke, moj uskoro petogodišnji komondor Bator leži "omotan" između noge stola i zida sobe koji ga primorava da leži u položaju upitnika jer mu je to trenutno najbolje mjesto na svijetu na kojem se može zamisliti.
– Vjeruje se da je pasmina vrlo stara, iako povijesni podaci postoje tek nekoliko stoljeća unazad. Komondori su psi koji svoje podrijetlo vuku iz Mongolije – u 9. stoljeću s nomadskim plemenima naseljeni su na području Mađarske. Oduvijek su se koristili za zaštitu stada, a danas su preuzeli i uloge čuvara posjeda i ljudi,- kaže Marta Gold, vlasnica "Marta’s Rastazz" – prve uzgajivačnice ove prekrasne pasmine u Hrvatskoj.
Razvili su se u inteligentnu i neovisnu pasminu budući su često živjeli na otvorenom, zajedno sa stadom, a bez pastira. Na vlastitu odgovornost donosili su vlastite odluke što ih i danas čini pasminom koja će teško izvršiti naredbu ukoliko procijeni da joj nije po volji.
U Zagrebu dva, u Hrvatskoj 15-ak
– Pasmina je priznata 1930. godine nakon što su izvezeni u SAD, a tužna je priča da ih je mnogo poginulo tijekom 2. svjetskog rata budući da su korišteni za čuvanje vojnih instalacija i posjeda (kako bi zauzeli teritorij, vojnici bi prvo trebali likvidirati psa koji ga je čuvao.) Danas ih najviše, osim u Mađarskoj, ima u SAD-u, a sveukupan broj komondora u svijetu ne prelazi brojku od 10.000. U Hrvatskoj ih ima petnaestak, dva u Zagrebu, a ostatak u Križevcima i okolici,- dodaje Marta.Komondor će vas prvo osvojiti svojim izgledom mješanca ovce i polarnog medvjeda. Golem je (mužjaci oko 80 cm, ženke oko 70 cm), dlaka bijela (hm, barem do prvog izlaska u prirodu s najboljim prijateljem) i zapetljana u čvorove, opisom najbliža dreadlocksima u Rastafarijanaca.
Težina im je manja nego što bi čovjek očekivao za takvu veliku pasminu, obično oko 50 kg. To im dopušta nevjerojatnu okretnost, žilavost, brzinu i pokretljivost, na nesreću grabežljivaca koji kao prvo pogrešno procjeni da je komondor ovca, a drugo jer pomisli da se radi o tromom i strašljivom psu čuvaru.
Duga dlaka mu ujedno služi i kao zaštita od napada jer grabežljivac često grize samo dlaku, dok tijelo junačko ostaje neozlijeđeno. No, unatoč činjenici da mu dlaka prekriva oči, komondoru ništa ne promakne.
Tolerantni prema ukućanima
Mirna su i staložena pasmina sa samo jednim ciljem – čuvanjem svog stada (vlasnika, obitelji i dr.). Članovi obitelji mu mogu raditi apsolutno sve, imaju visok prag tolerancije i voli biti dijelom svega što se događa. No, nepoznati koji ga na ulici žele pomaziti nemaju šanse za "joj kak’ je slatki, dođi da te podragam" pristup. No pasaran! Kuća s oznakom "Čuvaj se oštrog psa" i komondorom u dvorištu doista to i znači – nema ulaska dok vlasnik ne da do znanja kako je posjetitelj dobrodošao.
Ako živi u stanu, najbolja je procedura izlaska van na neutralan teritorij, upoznavanje s posjetiteljem, a zatim ulazak u stan. Tada prihvaća gosta kao domaćeg i pokazuje sav svoj šarm ("žicanje" keksića, igre, maženja). Nakon doslovno nekoliko takvih ulazaka, prihvaća vas kao da ste dio obitelji. Isto vrijedi i za životinje koji mu brzo postaju pravi prijatelji.
Odani i puni ljubavi
Kao štenci su suzdržani i plahi, kroz pubertet im se rađa snaga, neustrašivost i odlučnost, dok kao odrasla gospoda psi vrlo dobro nauče balansirati između zaštitničke prirode i naučene blagosti. Naravno, upornim i nepopustljivim treningom koji traje cijeli život. Ponavljanje jednom usvojenih naredbi smatraju zamornim, motivacija im je isključivo hrana, nikako igračke.
Prije izvršenja naredbe najprije promisle, a onda postupe. Čak ako im naredba nije po volji, izvršit će je vama za ljubav jer su prvenstveno odani, vjerni i puni ljubavi za svog "pastira" kojega poštuju i slijede u stopu u svakoj situaciji i prilici. Pa čak i sada, dok pišem ove retke, moj uskoro petogodišnji komondor Bator leži "omotan" između noge stola i zida sobe koji ga primorava da leži u položaju upitnika jer mu je to trenutno najbolje mjesto na svijetu na kojem se može zamisliti.
You must be logged in to post a comment Login