Kako rastu, sve nas manje trebaju, činjenica je to koja ponekad čini roditeljstvo podnošljivim. Riječi 'sama' pretvore se i u djela, a egomanijakalni 'ja, ja' nestane kako se pretvaraju, preko djevojaka, u žene. Tada poželimo delegirati, raspodijeliti dužnosti. Početni emtuzijazam se splašnjava kako 'ja' postaje datost, a 'sama' podrazumijevajući faktor.
Na stranu feminizam i ravnopravnost spolova, želja za neovisnošću strašno je simpatična dok je samo na voluntarnoj razini. Neovisnost žena, ona financijska, rodna, bračna, emocionalna, spolna, nažalost, još uvijek je u sjeni muške.
Sve dok primaju oko 90% plaće svojih muških kolega, rade na dva radna mjesta – poslu i obitelji, a samodopadni političari ih ucjenjuju cijenama vrtića, ne može se govoriti o neovisnosti žena. Kultura obitelji i dalje počiva na plećima žena.
83% jednoroditeljskih obitelji čine majke s djecom.
Uistinu uživam kojiput sa svojim malim pomoćnicama, nastojeći ih uklopiti u svoj aranžman dužnosti. I već su svašta naučile – mesti, zalijevati cvijeće, s mamom peglati, kuhati… I drago mi je prenositi na njih vrijednosti rada, doma i obitelji koje je u današnje, ubrzano vrijeme na kušnji. Ubrzano je i djetinjstvo, odrastanje i put u nezavisnost.
Ipak, djetinjstvo treba ostati za djeci. A cure će se već stići nakuhati, naspremati i napeglati.
Dvojceki.com