Bum, bum – budi me daljinski po glavi. L. je budna i želi crtiće. Uzimam daljinski i dok joj ispunjavam želju bacam pogled na sat. Osam je. Pokušavam malo drijemati dok sprečavam L. da ne budi sestru. Neuspješno.
D. se razbuđuje dok tumaram kućom u pripremi jutarnjih bočica. Cure bezbrižno cuclaju u pripremi mog dnevnog popisa. Nazvati te i te klijente, postaviti nove slike na tu i tu stranicu, poslati e-mail… Slijedi presvlačenje kada začujem spasonosni zvuk svekrve na vratima. Žurim se i predajem joj djecu na dužnost. Aha, još samo treba napraviti čaj za njih, donjeti bočice… A gdje su opet zagubile papuče. Tražim ispod kreveta prema već jutarnjoj rutini.
Najzad, perem zube, uzimam kavu i palim računalo za početak novog radnog dana. OK, što smo rekli. Nazvati… Dogovoriti… Aha, nisu trenutno u uredu? Da nazovem za pola sata, sat? U redu.
Otvaram stranicu na kojoj trenutno radim, error već neki broj. Što? Jučer je kad sam je ostavila sve je radilo. Shit. Opet server ili… Halo, Ž., jesi li ti nešto radio sinoć na stranici od…
Ajde, ništa strašno, budemo riješili. Tražim na popisu neku drugu obvezu koju mogu riješiti.
Jel' može pomoć, idemo van? – čujem upit od bake.
Evo, dolazim.
Automatizirano navlačim čizme, jakne, kapu, šal, ne zaboravljam ni dude na lancu, vadim kolica… A što će danas jesti? – brižna je baka.
Ne znam, naći ću nešto. Ima sira od jučer.
U redu, ne zaboravi izvaditi ga iz frižidera da se malo zagrije.
Na putu prema hladnjaku krajičkom oka hvatam hrpu opranog rublja za objesiti. K vragu! Zaboravila sam… Brzo razmještam bodiće, štrample i inu dječju opravu po radijatorima i dostupnoj infrastrukturi za grijanje.
Sjedam za kompjuter loveći konce… Aha, nazvati ponovo klijente. Dobar dan, još nema nikoga? U redu, probat ću kasnije. Hvala. Zvonce ubrzo signalizira povratak pomlatka iz šetnje. Ajme, zaboravila sam sir izvaditi. Krišom, dok ih baka presvalači uspijevam ga malo zagrijati u mikrovalnoj.
Ajde, D., jedi… L. ne razbacuj se hranom… Ide avion i ostali folklor traje i do pola sata kada se opet naši putevi razilaze. Oni ispod metra na počinak, a ja dalje u borbu za preživljavanjem. Telefon zvon već predvidljivo oko dva sata. Druga baka želi izvještaj. Jesu jele, koliko… Uredno odgovaram.
Marta, donesi, nema više pelena – opet će baka. Uf, grabim zadnji paket sa zabrinutošću. Treba ići u kupovinu. Nadam se da je neki klijent platio… Halo, Ž., jesi možda jutros provjerio na računu? Ma, nemamo više pelena. Znam, znam, da si ih zvao već sto puta i da ti je pun kufer… Poklapam slušalicu nakon još jedne svađe i sjedam ma računalo. Vrijeme je prošlo začas kada u donjem desnom kutu otkucava 16:15. Oh, shit. Moram ručak kuhati.
Najbrže što znam spajam tjesteninu i umak u ukusnu paštašutu, čistim salatu i serviram stol za kojim su se već skupili i moji roditelji nakon posla. Standardna svađa s curama koje odbijaju sjediti u svojim hranilicama… Aviončić simo, za mamu, tatu i proširenu familiju tamo i baka odlazi s dužnosti. Pa-pa. Pospremam brzo nered i palim crtiće. Budite još malo dobre, mama mora samo nešto završiti – preklinjem. Nakon pet do deset minuta zabava se seli u moje krilo i posve je evidentno da je mome radnom danu došao kraj. U redu, ajmo se igrati.
Negdje s prvim zvucima dnevnika vrata se otvaraju. Ej, cure – vidno već umoran vraća se muž s terena.
Jesi gladan?
K'o vuk.
Molim te si sam uzmi, ok?
Nakon večere dolazi nam na druženje. Pomazi se malo s djecom, peremo zube i presvačimo se u pidžame dok pretresamo današnje poslovne (ne)uspjehe. Slijedi večernja bočica i uspavljivanje. No, sila je jaka u njima. Nakon sat i pol polako gubim živce i šaljem jednu curu ocu dok on pokušava riješiti popodnevni problem sa serverom. Podijeli i vladaj. Yes, zaspala je. Ide druga. Zadnjim snagama ljuljam je da što prije ode spavati. To! Evo i druge.
Jedanaest je sati. Liježem i ja dok suprug ostaje još udarati neko vrijeme po tipkovnici.
Do sutra…
Dvojceki.com
D. se razbuđuje dok tumaram kućom u pripremi jutarnjih bočica. Cure bezbrižno cuclaju u pripremi mog dnevnog popisa. Nazvati te i te klijente, postaviti nove slike na tu i tu stranicu, poslati e-mail… Slijedi presvlačenje kada začujem spasonosni zvuk svekrve na vratima. Žurim se i predajem joj djecu na dužnost. Aha, još samo treba napraviti čaj za njih, donjeti bočice… A gdje su opet zagubile papuče. Tražim ispod kreveta prema već jutarnjoj rutini.
Najzad, perem zube, uzimam kavu i palim računalo za početak novog radnog dana. OK, što smo rekli. Nazvati… Dogovoriti… Aha, nisu trenutno u uredu? Da nazovem za pola sata, sat? U redu.
Otvaram stranicu na kojoj trenutno radim, error već neki broj. Što? Jučer je kad sam je ostavila sve je radilo. Shit. Opet server ili… Halo, Ž., jesi li ti nešto radio sinoć na stranici od…
Ajde, ništa strašno, budemo riješili. Tražim na popisu neku drugu obvezu koju mogu riješiti.
Jel' može pomoć, idemo van? – čujem upit od bake.
Evo, dolazim.
Automatizirano navlačim čizme, jakne, kapu, šal, ne zaboravljam ni dude na lancu, vadim kolica… A što će danas jesti? – brižna je baka.
Ne znam, naći ću nešto. Ima sira od jučer.
U redu, ne zaboravi izvaditi ga iz frižidera da se malo zagrije.
Na putu prema hladnjaku krajičkom oka hvatam hrpu opranog rublja za objesiti. K vragu! Zaboravila sam… Brzo razmještam bodiće, štrample i inu dječju opravu po radijatorima i dostupnoj infrastrukturi za grijanje.
Sjedam za kompjuter loveći konce… Aha, nazvati ponovo klijente. Dobar dan, još nema nikoga? U redu, probat ću kasnije. Hvala. Zvonce ubrzo signalizira povratak pomlatka iz šetnje. Ajme, zaboravila sam sir izvaditi. Krišom, dok ih baka presvalači uspijevam ga malo zagrijati u mikrovalnoj.
Ajde, D., jedi… L. ne razbacuj se hranom… Ide avion i ostali folklor traje i do pola sata kada se opet naši putevi razilaze. Oni ispod metra na počinak, a ja dalje u borbu za preživljavanjem. Telefon zvon već predvidljivo oko dva sata. Druga baka želi izvještaj. Jesu jele, koliko… Uredno odgovaram.
Marta, donesi, nema više pelena – opet će baka. Uf, grabim zadnji paket sa zabrinutošću. Treba ići u kupovinu. Nadam se da je neki klijent platio… Halo, Ž., jesi možda jutros provjerio na računu? Ma, nemamo više pelena. Znam, znam, da si ih zvao već sto puta i da ti je pun kufer… Poklapam slušalicu nakon još jedne svađe i sjedam ma računalo. Vrijeme je prošlo začas kada u donjem desnom kutu otkucava 16:15. Oh, shit. Moram ručak kuhati.
Najbrže što znam spajam tjesteninu i umak u ukusnu paštašutu, čistim salatu i serviram stol za kojim su se već skupili i moji roditelji nakon posla. Standardna svađa s curama koje odbijaju sjediti u svojim hranilicama… Aviončić simo, za mamu, tatu i proširenu familiju tamo i baka odlazi s dužnosti. Pa-pa. Pospremam brzo nered i palim crtiće. Budite još malo dobre, mama mora samo nešto završiti – preklinjem. Nakon pet do deset minuta zabava se seli u moje krilo i posve je evidentno da je mome radnom danu došao kraj. U redu, ajmo se igrati.
Negdje s prvim zvucima dnevnika vrata se otvaraju. Ej, cure – vidno već umoran vraća se muž s terena.
Jesi gladan?
K'o vuk.
Molim te si sam uzmi, ok?
Nakon večere dolazi nam na druženje. Pomazi se malo s djecom, peremo zube i presvačimo se u pidžame dok pretresamo današnje poslovne (ne)uspjehe. Slijedi večernja bočica i uspavljivanje. No, sila je jaka u njima. Nakon sat i pol polako gubim živce i šaljem jednu curu ocu dok on pokušava riješiti popodnevni problem sa serverom. Podijeli i vladaj. Yes, zaspala je. Ide druga. Zadnjim snagama ljuljam je da što prije ode spavati. To! Evo i druge.
Jedanaest je sati. Liježem i ja dok suprug ostaje još udarati neko vrijeme po tipkovnici.
Do sutra…
Dvojceki.com
You must be logged in to post a comment Login