Ljudski je željeti nešto bolje i više od onoga što imamo jer težnja za boljim, mehanizam je koji nas motivira da napredujemo. Ali prestaje biti korisno kada se počnemo uspoređivati i kada smo uvjereni kako kada bi imali obitelj ili odnos ili novca kao “oni”, tada bi naš život bio bajka.
Pogledaj se u ogledalo radije nego u susjeda.
Frank Sonnenberg
Ima ona trava je zelenija, pa često mislimo da je drugima bolje, lakše i jednostavnije.
Sve smo to naučili u okruženju ali ono do čega sam osobnim iskustvom došla i u što sam potpuno sigurna je kako se nikad i ni s kim na ovom planetu ne bi mijenjala za život.
Iz osobnog i iskustva rada s ljudima znam da dok god ne prihvatimo sebe sa svim vrlinama i manama, obiteljskim okolnostima i društvenim normama u kojima smo odrasli, najvjerojatnije ćemo imati puno nepotrebnih problema.
Ne brkajte sreću s vještinom kada prosuđujete druge, a pogotovo kada prosuđujete sebe.
Carl Icahn
Svaki čovjek na svijetu ima probleme, možda to nije da platimo račune ali će se već nešto složiti što će nam omogućiti da se suočimo sa sobom.
Zbog toga nije rješenje nečiji tuđi život ili drugačije okolnosti nego prihvaćanje sebe. Što često nije jednostavno pa je lakše misliti da je drugome bolje i lakše.
A što uopće jeste prihvatiti sebe?
U osnovi je jednostavno ako odbacimo sve što smo si natovarili kao dio identiteta. Njega čini puno faktora koji su vezani za odgoj, obitelj i zajednicu. Pa smo tako naučili naprimjer da se mora biti skroman i tih, raditi sve što nam se kaže. Naravno, kako bi se prilagodili i preživjeli u takvom okruženju morali smo se uklopiti. Nakon nekog vremena ponavljanja istog jer su postojale i sankcije ako nismo takvi, lakše nam je zaključiti, ja sam takav. I onda to prenosimo u sve aspekte života. Isti taj je onda naprimjer morao biti dobar učenik, student, požrtvovan roditelj. I sve to zvuči lijepo zar ne?
I jeste, sve dok se mi u tome ugodno osjećamo jer ponekad se i naš temperament poklopi s okruženjem i dobro nam je. Ali ako smo drugačiji što je češći slučaj, s vremenom, postajemo nezadovoljni i ne možemo održavati fasadu. Tada se polako raspada naš unutarnji sustav što se može odraziti i na odnose, status pa i zdravlje.
Pa čak kada odrastemo postajemo sami sebi najveći kritičar i kad nam okruženje više ne nameće svoje stavove, sami sebe držimo u tim granicama. To je povezano i sa “comfort zonama” i da ne volimo nepoznato i neizvjesno pa ćemo radije živjeti poznato iako je neugodno, nego izaći i vidjeti što još ima za nas.
Puno je tu još varijacija i ovo što sam opisala su generalni okviri.
Prihvatiti sebe
Ali prihvatiti sebe znači prihvatiti i da smo često živjeli nečiju ideju nas. Što uključuje da bi sada netko nekada ali s 20, 30 pa i 50 trebali drugačije i često iz temelja mijenjati vlastite stavove i način života. Što nije uvijek moguće napraviti “preko noći” jer je potrebno puno volje i energije, povoljne okolnosti i još mnogo toga. A sve to onda ponekad uključuje kako trebamo prihvatiti da ćemo i dalje isto, iako to nije ono što bi željeli jer stvari su postavljene kako jesu.
Zato često mislimo da bi nam bilo bolje da smo netko drugi.
Ali svatko od nas nosi svoje, i ono što je meni lako, vama nije i obratno. I koliko god se činilo lako je, ne znači da je tako.
Zato je važno imati razumijevanja za sebe i ljude oko sebe jer ne možemo znati “na prvu” kako je nekome drugome. A često nismo svjesni ni kako nam je samima dok se ne uputimo na unutarnje putovanje.
Što vi mislite, je li njima lakše?
Kad se uspoređujete s drugima, počinjete etiketirati i sebe i druge. Izbjegavajte ovu praksu ako želite imati visoko samopoštovanje.
Dr Prem Jagyasi
