Loše stvari i tako dobra bol

Kada odlučujem o čemu ću pisati u ovoj našoj rubrici inspiraciju pronalazim na internetu. Bilo da me na to potakne razgovor na chatu, članak koji sam pročitala na nekom od portala koje svakodnevno posjećujem ili pak stranica na koju sam sasvim slučajno surfajući naletjela. Nismo je bezveze nazvale Cyberkoze. Kada bih vam priznala da u trenu dok pišem ove redove na svojoj listi ideja, koju popunjavam u jednostavnom notepad dokumentu, imam pet potencijalnih tekstova, a ni jedan od njih mi nije trenutno po volji, možda biste pomislili da sam jedna od onih koje uvijek imaju hrpu izbora, a ponašaju se kao da nemaju ni jedan. Nešto tipa pun mi je ormar odjeće, a nemam što obući. Osobno, takvi me ljudi živciraju. Živcira me kad glasno kukaju zbog svog "problema". A sad, evo mene, došla sam vam malo kukati. Ali neću dugo.

Zapravo vam pokušavam reći da sam ovaj tjedan preokupirana mislima o vampirima. Tko je pomislio na svjetlucave vegetarijance neka odšeta do kupaonice, ispljuska se malo hladnom vodom i sabere, pa da možemo nastaviti. Vampiri o kojima govorim oni su iz televizijske serije, kod nas nazvane Okus krvi, u originalu True Blood. Naime, ove nedjelje, na američkom kontinentu, započinje s prikazivanjem treća sezona. Ja ću, kao i većina hrvatskih fanova serije, u ponedjeljak ujutro upaliti svoj kompjuter, i ubrzo pogledati novu epizodu na svom monitoru. Čarolija. Smiješno je zapravo kako nisam odmah vidjela rješenje svog problema. Onog o kojem sam krenula kukati. Kako nemam o čemu pisati, jer želim pisati o vampirima, ali njih nema na popisu tema inspiriranih internetom. Trebalo je jednostavno odlučiti da je True Blood ono čemu želim posvetiti malo pažnje i zatim to povezati s glavnom temom.



Iako je True Blood moguće pratiti i na domaćim malim ekranima, ako se odlučite na tu opciju bit ćete ipak u malom zaostatku. Isto je i s knjigama prema kojima je serija kreirana. Kad se Okus krvi pojavio s hrvatskim titlovima i naši izdavači su se pokrenuli i počeli prevoditi priče o Sookie Stackhouse i neobičnim događajima i likovima koji se vrte oko i uz nju u malom gradiću Bon Tempsu, negdje u Louisiani. Nekima taj tempo odgovara, vjerojatno prije i nisu čuli da postoji, ali za nas koji već godinama kao da živimo dvostruki život, paralelno nogama na našem tlu, a glavnom željnom zabave, filmova, glazbe letimo oko globusa kada i kuda nam se prohtije i ne odgovara nam kada nam nešto uhvati pozornost da sjedimo strpljivo i čekamo da nam netko drugi dopremi sadržaj pred prag. Posebno kada postoji taj čiribučiriba put kojim do nas doputuje sve što želimo.

Tako će i novi nastavci True Blooda sljedećih nekoliko mjeseci letjeti u mom smjeru jer mi je naprosto neophodno da saznam s kakvim će se to vukodlacima Sookie udružiti kako bi otkrila kamo je nestao njen voljeni Bill. Što će na to sve reći gospodin Eric? I koliko će puta to reći bez odjeće na sebi. Kakva se to tajna krije u Samovoj obiteljskoj povijesti? Kakve će sve idiotarije izvesti i izgovoriti Jason?

Ako nemate pojma o kome pričam, internet je spas. Tko traži taj i nađe. I zapamtite, djevojke, piratstvo je loša stvar. 😉

RozaKoza.com