Mačkoljubac

Svijetom ne vladaju muškarci. No njime ne vladaju ni žene. Pravi su gospodari ovog svemira mačke. Jer one, za razliku od pasa, nemaju vlasnike. Nego batlere. Njih se dvori i pazi, njima se ugađa. Ta samodostatna, samostalna stvorenja ni za koga zapravo ne mare. I premda to znam, divim se njihovoj vještini u lovu, gipkosti, brzini, proždrljivosti… Volim njihove male hrapave jezike, naviku da po cijeli dan spavaju i da uvijek mogu jesti. Vjerojatno sam najveći mačkoljubac na kugli zemaljskoj bez svoga primjerka te nevjerojatne beštije. Zašto? Jednostavno, ne želim ih držati u stanu. One trebaju slobodu. I kad se preselim u kuću s dvorištem, nabavit ću ih gomilu.

Ali zato imam zilijun fotki. I nekoliko prijatelja koji dijele moju strast pa mi ne zamjeraju kad im umjesto kave ili druge neke sitnice donesem Whiskas. Neobičan sam gost, ispada da više volim njihova ljubimca nego njih. Čak mi se događaju čudni slučajevi, da mi ni seks kraj njih nije toliko zanimljiv. Primjerice, jednom me cura zvala k sebi, da se pomazimo. Kao, nema joj staraca, cijela je noć naša. Kad ono, kraj kreveta spavaju četiri mačića. Nisam mogao odoljeti, počeo sam ih gladiti i češkati iza ušiju. Milovao sam te male dlakave loptice sve dok nije podviknula: "Čuj, ima tu još jedna mačkica koja te nestrpljivo očekuje!" Ni primijetio nisam da se skinula, što da vam velim. A kad mi je nakon otprilike sat vremena od uklanjanja grižnje savjesti utrnula vilica i otpao jezik, nevino sam je upitao: "Mogu ih sad opet podragati?" Pogledala me kao da sam pao s Marsa: "Ti si nevjerojatan!" "Eh, pa nisi li maloprije izjavila da sam bog?!"

Drugom pak zgodom bili smo u autu, u šumici kraj Zoološkog. I počnem je ljubiti, šlatati, od pare zamaglili se prozori. Mali se probudio i stoji. Onda sam začuo mijaukanje. Isprva sam ga ignorirao, zadubljen u autoakrobatiku, proklinjući mjenjač, volan, sve što mi je smetalo i na tijelu ostavljalo misteriozne modrice. Ali nije prestajalo. Poslije petnaest minuta izgubio sam koncentraciju. Navukao sam gaće preko jarbola i praktički gol izašao u mrak, usred studenog. Vikao sam: "Mic, mic" i tražio po šipražju, ali ništa nisam vidio. Vratio sam se natrag. "Jesi lud, dobit ćeš upalu pluća", počela je prigovarati. "Naći ću je, daj šuti." Upalio sam auto, ubacio u rikverc i osvijetlio to mjesto. Opet sam izašao i počeo rovati po gustišu, neprestano dozivajući. Kad sam napokon iz grmlja izvukao sićušno sivo mače, drhturio sam. Smrznuo sam se ko ona stvar. Ali našao sam ga i spasio od zime. Junak Mitch, kojem je propao izlazak. Kako ćemo se sad ševiti, idemo ga radije nahraniti, tako sam joj objasnio. To me valjda sačuvalo od sigurne smrti.

I sad, vidite, imam problem. Lijepa smeđooka koju nedavno spomenuh ima još ljepšeg mačka. I za koga sam više zainteresiran? Pa, s obzirom na to da od veze najvjerojatnije neće biti ništa, rezultat je u najmanju ruku izjednačen. Samo što bez nje ne mogu ni do njega. Mijau!