Nikad mi nije jasno zašto sanjarimo o velikim stvarima kad nas one male najviše usrećuju. Hoćemo veliku kuću, a ugodnije se osjećamo u malom prostoru. Želimo veliki auto, a volimo se stisnuti uz nekog kad je vani hladno, a auto još nije ugrijan. Pričamo o miru u svijetu, a želimo mir u sebi.
Očigledno su nam se pomiješala značenja malog i velikog. Odjednom, ili možda malo prije toga, velik je postao novi stan, završen fakultet, vjenčanje, toranj u Dubaiju, bogatstvo Bill Gatesa. Ultimativno veliko je putovanje u svemir, sve dok ne dođemo do saznanja da je naša galaksijica zapravo manja od ostalih okolnih galaksija te ako odemo tamo to je velika stvar.
Ma slažem se da je velika naravno, ali citirat ću jedan lokalni rock band: "Nemojte me shvatit pogrešno, život u raju je doista rajski…i ovdje sve je savršeno ali su moji snovi zemaljski…“.
Shvativši divne male zemaljske snove, realnosti i stvari možda prestanemo pričati o velikim stvarima iza kojih se svakodnevno skrivamo i koji nam daju privid vlastite veličine i važnosti.
Naša mala velika sreća u crno bijelom svijetu, kojem boju daju male stvari, ljudi i osmjesi oko nas trebali bi koračati polako te sreću mjeriti u stopama puta koji prođemo. Veseliti se kvrgavom kamenju na putu koje daje zanimljivost tom trenutku, ne čekati velike vlakove već se od srca razdragati na igračku iz Kinder jajeta. Jer sreća je upravo to, spontani trenutak…
Za kraj još nekoliko malih riječi poput: san, srce, dah, mama… Nastavi niz.
Očigledno su nam se pomiješala značenja malog i velikog. Odjednom, ili možda malo prije toga, velik je postao novi stan, završen fakultet, vjenčanje, toranj u Dubaiju, bogatstvo Bill Gatesa. Ultimativno veliko je putovanje u svemir, sve dok ne dođemo do saznanja da je naša galaksijica zapravo manja od ostalih okolnih galaksija te ako odemo tamo to je velika stvar.
Ma slažem se da je velika naravno, ali citirat ću jedan lokalni rock band: "Nemojte me shvatit pogrešno, život u raju je doista rajski…i ovdje sve je savršeno ali su moji snovi zemaljski…“.
Shvativši divne male zemaljske snove, realnosti i stvari možda prestanemo pričati o velikim stvarima iza kojih se svakodnevno skrivamo i koji nam daju privid vlastite veličine i važnosti.
Naša mala velika sreća u crno bijelom svijetu, kojem boju daju male stvari, ljudi i osmjesi oko nas trebali bi koračati polako te sreću mjeriti u stopama puta koji prođemo. Veseliti se kvrgavom kamenju na putu koje daje zanimljivost tom trenutku, ne čekati velike vlakove već se od srca razdragati na igračku iz Kinder jajeta. Jer sreća je upravo to, spontani trenutak…
Za kraj još nekoliko malih riječi poput: san, srce, dah, mama… Nastavi niz.
You must be logged in to post a comment Login