Od svemirke Eke u dječjoj predstavi, do majke Mare u novom filmu Dalibora Matanića glumački je put 33-godišnje Splićanke Marije Škaričić koja je u razgovoru za She.hr otkrila zanimljivosti vezane uz film, ali i priisjetila se atmosfere oko filma Što je muškarac bez brkova koji je ''žario i palio'' prije pet godina.
She.hr: Što vas je privuklo priči iz filma Majka asfalta?
Marija Škaričić: Dobar scenarij, odlična ekipa i zaista fina uloga. Kad se uhvatim da šetam po gradu i vrtim scene po glavi, znači da me nešto stvarno privuklo. Na ovom projektu baš je tako bilo.
She.hr: Što je posebno u ulozi koju tumačite?
Mare je majka, što je za mene vrlo posebno. S djetetom se nalazi u iznimno teškoj, gotovo bezizlaznoj situaciji, u kojoj se pokušava snaći i ono što u filmu vidimo njihovih je tjedan dana lutanja. Većinu njenih postupaka nisam uvijek mogla racionalno objasniti ni za njih naći logična objašnjenja, što je jako izazovno, ali i nesigurno područje. Uglavnom sam se bavila time da tu osobu osjećam, ne da je pokušavam mentalno dokučiti.
She.hr: Ulogu sina Brune tumači Noa Nikolić. Kako se snašao i reagirao na sve što se zbivalo oko njega?
Marija Škaričić: Sjajan je Noa! On je veselo i razigrano dijete, spontan i duhovit, glumački darovit i jako inteligentan. Ono što me uistinu fasciniralo jest da je zajedno sa svim tim osobinama, pokazao nevjerojatnu disciplinu i koncentraciju na snimanju. Rad na filmu zahtjevan je posao, često vrlo naporan, bez obzira na svo iskustvo koje ekipa ima. To da će jedan dječak uspjeti sve savladati bez ikakvih problema, moram priznati da nisam baš očekivala. Prirodno bi bilo da mu je bilo teško, da je imao krize, da mu se nije uvijek dalo… ali to se nijedan put nije dogodilo. On je umjesto toga šetao po setu i pjevao pjesmicu koju je smislio, a ona ide otprilike ovako: Ja sam, profi, profi, ultra, extra profi... (smijeh)
She.hr: Kako biste reagirali u stvarnom životu da se dogodi situacija iz filma?
Marija Škaričić: Nemam odgovor na to pitanje. Ne znam. Ako bi se dogodilo, onda bih valjda nekako na to odgovorila. Ja međutim, imam osjećaj da sam dovoljno pažljiva u svojim životnim odabirima i da je prilično nemoguće da me takvo što zadesi.
She.hr: Veliku je popularnost postigao izvrstan film Što je muškarac bez brkova. Kako na njega gledate nakon pet godina?
Marija Škaričić: Volim taj film. Povremeno me uhvati želja pa pogledam neke scene i uvijek završim s osmijehom na licu. Koliko god mi je drago da je to najgledaniji hrvatski film u zadnjih petnaest godina, razveselilo bi me i da se netko tom uspjehu uskoro približi. Imamo odličnih filmova koji zaslužuju veću pažnju i voljela bih da je i dobiju. Nemoguće je da svaki film bude blockbuster, ali veća vidljivost nešto je na čemu moramo svi skupa poraditi.
She.hr: U čemu je tajna toga filma?
Marija Škaričić: Prvo, to je jako dobar film. To naravno nije garancija za uspjeh ali je dobar početak. Mislim da se dogodio neki čarobni spoj, sjajan i nama jako potreban humor kojeg je autor romana Ante Tomić pun i Hrvoje Hribar koji je uspio jako pametno roman adaptirati, okupiti darovitu ekipu i naravno, izrežirati. Rodio se film koji ima sve što jedna dobra komedija treba imati, karaktere, ritam, energiju, priču, kritiku našeg podneblja i ljudi, ali bez zgražanja, da ne filozofiram previše. Ono što je važno bio je i promišljeni PR na kojem je radilo nekoliko ljudi, što nam kronično manjka.
She.hr: Radili ste ga s Hrvojem Hribarom, koji je i vaš životni suputnik.
Marija Škaričić: U zadnjih pet godina mislim da nije bilo intervjua u kojem nisam čula ovo pitanje, malo sam se već umorila. Da, radili smo zajedno, što je vrlo prirodno s obzirom na to da je on redatelj a ja glumica. Ono što meni nije baš drago jest činjenica da smo surađivali tako malo. Novi projekt bio je u pripremi ali je sad "zaleđen" jer je Hrvoje od 1. rujna na čelu Hrvatskog audiovizualnog centra što znači da ne može snimati svoj film. Na meni je dakle da se još malo strpim. 🙂
She.hr: Što je presudno u odluci hoćete li prihvatiti ulogu ili ne?
Marija Škaričić: Ovisi o mojoj trenutnoj situacijii. Ako nemam posla, a to znači i novaca, teško da ću se dugo premišljati. Ako sam na neko vrijeme "zbrinuta" i nije nužno da prihvatim sve što mi se nudi, onda gledam imaju li scenarij i uloga ikakve veze s mojim interesima, razumijem li ja o čemu se tu radi, inspiriraju li me, da skratim – osjećam li ja da je to dobar posao.
She.hr: Sjećate li se svoje prve uloge?
Marija Škaričić: Apsolutno! Bilo je to u tadašnjem kazalištu Titovi mornari u Splitu, imala sam deset godina i igrala sam Eku, sestru vanzemaljca po imenu Eko Eko. Bio je to pravi posao, naigrali smo se, išli na gostovanja… Bila sam bucmasta i odjevena u neki plastični kostim sa cjevčicama, jer, kao, dolazim iz svemira. Mislim da je to bio jedan komičan prizor. Sve u svemu, dobro sam se bila snašla i veselilo me biti na sceni.
She.hr: Zašto ste se odlučili za glumu?
Marija Škaričić: Jer nisam pronašla ništa drugo što bi me približno toliko zainteresiralo.
She.hr: Kako se, gdje i kada najbolje opuštate?
Marija Škaričić: U prirodi, na moru, livadama, planinama… Kad nitko ne brblja, uključujući i mene.
Poslovno brbljanje dolazi na red u prosincu za kada je planiran angažman u novoj predstavi zagrebačkog ITD-a.
She.hr: Što vas je privuklo priči iz filma Majka asfalta?
Marija Škaričić: Dobar scenarij, odlična ekipa i zaista fina uloga. Kad se uhvatim da šetam po gradu i vrtim scene po glavi, znači da me nešto stvarno privuklo. Na ovom projektu baš je tako bilo.
She.hr: Što je posebno u ulozi koju tumačite?
Mare je majka, što je za mene vrlo posebno. S djetetom se nalazi u iznimno teškoj, gotovo bezizlaznoj situaciji, u kojoj se pokušava snaći i ono što u filmu vidimo njihovih je tjedan dana lutanja. Većinu njenih postupaka nisam uvijek mogla racionalno objasniti ni za njih naći logična objašnjenja, što je jako izazovno, ali i nesigurno područje. Uglavnom sam se bavila time da tu osobu osjećam, ne da je pokušavam mentalno dokučiti.
She.hr: Ulogu sina Brune tumači Noa Nikolić. Kako se snašao i reagirao na sve što se zbivalo oko njega?
Marija Škaričić: Sjajan je Noa! On je veselo i razigrano dijete, spontan i duhovit, glumački darovit i jako inteligentan. Ono što me uistinu fasciniralo jest da je zajedno sa svim tim osobinama, pokazao nevjerojatnu disciplinu i koncentraciju na snimanju. Rad na filmu zahtjevan je posao, često vrlo naporan, bez obzira na svo iskustvo koje ekipa ima. To da će jedan dječak uspjeti sve savladati bez ikakvih problema, moram priznati da nisam baš očekivala. Prirodno bi bilo da mu je bilo teško, da je imao krize, da mu se nije uvijek dalo… ali to se nijedan put nije dogodilo. On je umjesto toga šetao po setu i pjevao pjesmicu koju je smislio, a ona ide otprilike ovako: Ja sam, profi, profi, ultra, extra profi... (smijeh)
She.hr: Kako biste reagirali u stvarnom životu da se dogodi situacija iz filma?
Marija Škaričić: Nemam odgovor na to pitanje. Ne znam. Ako bi se dogodilo, onda bih valjda nekako na to odgovorila. Ja međutim, imam osjećaj da sam dovoljno pažljiva u svojim životnim odabirima i da je prilično nemoguće da me takvo što zadesi.
She.hr: Veliku je popularnost postigao izvrstan film Što je muškarac bez brkova. Kako na njega gledate nakon pet godina?
Marija Škaričić: Volim taj film. Povremeno me uhvati želja pa pogledam neke scene i uvijek završim s osmijehom na licu. Koliko god mi je drago da je to najgledaniji hrvatski film u zadnjih petnaest godina, razveselilo bi me i da se netko tom uspjehu uskoro približi. Imamo odličnih filmova koji zaslužuju veću pažnju i voljela bih da je i dobiju. Nemoguće je da svaki film bude blockbuster, ali veća vidljivost nešto je na čemu moramo svi skupa poraditi.
She.hr: U čemu je tajna toga filma?
Marija Škaričić: Prvo, to je jako dobar film. To naravno nije garancija za uspjeh ali je dobar početak. Mislim da se dogodio neki čarobni spoj, sjajan i nama jako potreban humor kojeg je autor romana Ante Tomić pun i Hrvoje Hribar koji je uspio jako pametno roman adaptirati, okupiti darovitu ekipu i naravno, izrežirati. Rodio se film koji ima sve što jedna dobra komedija treba imati, karaktere, ritam, energiju, priču, kritiku našeg podneblja i ljudi, ali bez zgražanja, da ne filozofiram previše. Ono što je važno bio je i promišljeni PR na kojem je radilo nekoliko ljudi, što nam kronično manjka.
She.hr: Radili ste ga s Hrvojem Hribarom, koji je i vaš životni suputnik.
Marija Škaričić: U zadnjih pet godina mislim da nije bilo intervjua u kojem nisam čula ovo pitanje, malo sam se već umorila. Da, radili smo zajedno, što je vrlo prirodno s obzirom na to da je on redatelj a ja glumica. Ono što meni nije baš drago jest činjenica da smo surađivali tako malo. Novi projekt bio je u pripremi ali je sad "zaleđen" jer je Hrvoje od 1. rujna na čelu Hrvatskog audiovizualnog centra što znači da ne može snimati svoj film. Na meni je dakle da se još malo strpim. 🙂
She.hr: Što je presudno u odluci hoćete li prihvatiti ulogu ili ne?Marija Škaričić: Ovisi o mojoj trenutnoj situacijii. Ako nemam posla, a to znači i novaca, teško da ću se dugo premišljati. Ako sam na neko vrijeme "zbrinuta" i nije nužno da prihvatim sve što mi se nudi, onda gledam imaju li scenarij i uloga ikakve veze s mojim interesima, razumijem li ja o čemu se tu radi, inspiriraju li me, da skratim – osjećam li ja da je to dobar posao.
She.hr: Sjećate li se svoje prve uloge?
Marija Škaričić: Apsolutno! Bilo je to u tadašnjem kazalištu Titovi mornari u Splitu, imala sam deset godina i igrala sam Eku, sestru vanzemaljca po imenu Eko Eko. Bio je to pravi posao, naigrali smo se, išli na gostovanja… Bila sam bucmasta i odjevena u neki plastični kostim sa cjevčicama, jer, kao, dolazim iz svemira. Mislim da je to bio jedan komičan prizor. Sve u svemu, dobro sam se bila snašla i veselilo me biti na sceni.
She.hr: Zašto ste se odlučili za glumu?
Marija Škaričić: Jer nisam pronašla ništa drugo što bi me približno toliko zainteresiralo.
She.hr: Kako se, gdje i kada najbolje opuštate?
Marija Škaričić: U prirodi, na moru, livadama, planinama… Kad nitko ne brblja, uključujući i mene.
Poslovno brbljanje dolazi na red u prosincu za kada je planiran angažman u novoj predstavi zagrebačkog ITD-a.
You must be logged in to post a comment Login