Marko Cindrić viši je ekonomist za turizam, filmski, kazališni i TV glumac, ponekad redatelj, vježbač taijiquana, pjesnik… Rea Brčić Cindrić diplomirana je ekonomistica, filmska djelatnica, kazališna producentica, grafička dizajnerica, slikarica… Zajedno su bračni par, roditelji, poslovni partneri i „pokretači“ Art Cluba 21, iz kojeg je proizašlo „Drugo stanje“.
28 dana drugog stanja audiovizualna je zbirka beat poezije u filmskoj formi, od 1. do 28. veljače, svakog dana jedan komadić zbirke izlazi na svjetlo dana. Autorski je to projekt glumca i pjesnika Marka Cindrića u suradnji s 15 hrvatskih direktora fotografije.
Ideja? Kako ste došli do nje? Je li „pomogla“ ova cijela situacija s kovidkrizom da možda pronađete vremena za nešto ovakvo?
Krenuo sam nakon dugog niza godina nepisanja pisati krajem 2019. godine i osjetio da želim dokumentirati život koji živimo i zaokružiti ga u obliku zbirke poezije naziva Drugo Stanje. Prvenstveno sam uzeo taj naziv zbog suprugine trudnoće i sreće koju nam je ona donijela, a onda i svih drugih stanja u kojima sam/smo se našli. Od moje borbe s egom, vešmašine misli, potresa, virusa, meditativnih dubina/visina, molitve…
Zbirka je nastajala od listopada 2019. do rođenja našeg sina Pina. Kad se Pino rodio nastavio sam zapisivati našu novu etapu pod nazivom Nova Jutra i neke od tih pjesama sam krenuo objavljivati na društvenim mrežama uz priloženu sliku nekog trenutka kojeg sam dokumentirao, onda sam se sjetio da imam i jednu malu fora kameru doma pa sam počeo snimati i kratke eksperimentalne video uratke i na to lijepio audio snimke poezije. To mi je bilo zanimljivo i nedugo nakon toga je Ministarstvo kulture objavilo natječaj za razvoj novih digitalnih oblika prilagodljivih ovom novom vremenu i složio sam projekt 28 dana drugog stanja, mali presjek zbirke „Drugo Stanje“.
Kako poznajem jako puno snimateljica i snimatelja, pozvao sam ih da snime po svom impulsu kratke video uratke u jednom kadru bazirane na poeziji koju sam im poslao. Htio sam da u ovom stisnutom vremenu se svi malo oslobodimo, prodišemo i vratimo kreativnoj energiji i tako ljudima damo malo drugačiji sadržaj od onog koji se nudi u mainstreamu. Mali odmak od vijesti kojima nas svakodnevno zasipaju. Sigurno da je moje bivanje doma a ne u kazalištu ili filmskom setu rezultiralo prostorom i vremenom da ovaj projekt nastane.
Koliko je važno približiti poeziju široj publici?
Mislim da pojam poezija u mnogim ljudima izaziva dosadu i nešto pretenciozno, nekakvo uzvišeno čitanje nečega što ne razumijemo. Korijen toga se sigurno krije u našem obrazovanju gdje smo morali pjesme bubati na pamet a nismo osjetili iskustvo koje se krije iza tih riječi. Kada bi pjesnici bili u mainstreamu i pričali na shvatljiv način o životu kojeg oni doživljavaju i vide onda bi i šira publika shvatila da je i njihov život čista poezija u svakom trenutku. Sve je poezija. Upaljeni živci u donjem dijelu leđa, miris tekućine za pranje šajbe u autu, okus kifle, ljudi u redu u pekari, mučenje za prolaz na nekom ispitu, šetnja sa psom…
Koja su očekivanja od projekta? Možda približiti neke od umjetnika široj javnosti?
Nemam nikakva očekivanja. Iskreno, već to što sam energetski gurnut u ovom smjeru mi je zapravo nevjerojatno, a to što smo uspjeli složiti ovakav projekt za stvarno malo sredstava je čudo. Sretan sam što će šira publika čuti i vidjeti prave umjetnike koji stoje iza brojnih velikih filmskih i tv projekata. Njima je mjesto u mainstreamu.
Imate li neke planove za projekt?
Lana Brčić koja vodi projekt online je ujedno i prevoditeljica brojnih jezika pa smo u dogovoru odlučili prevesti ovih 28 pjesama na engleski jezik i plasirati ih za još širu publiku. Radovi koji su nastali su fenomenalni i bila bi šteta da nas od nekog šireg plasmana projekta limitira jezik.
View this post on Instagram
Koji Vam je najdraži redatelj? Znam da ste puno radili s Kristijanom Milićem.
Obožavam Krisa, stvarno smo prijatelji i veselim se skoroj ponovnoj suradnji na drugoj sezoni Nestalih. Teško mi je nekoga izdvojiti, svatko od njih ima svoj stil pričanja priča.
Što je s predstavom” A je to”?
Nažalost smo je morali ugasiti, osjetili smo da smo dali svoj maksimum, a imati takvu predstavu kao nezavisna trupa iziskuje velik napor i žrtvu. Uživali smo u njoj svake sekunde, svi znamo koliko je posebna. Auto ćemo uskoro donirati Tehničkom muzeju u Zagrebu kako bi djeca mogla imati edukativne radionice i to nas sve jako veseli.
Kako vam je igrati ovu novu, najvažniju ulogu u životu? Ulogu oca.
Svaki dan je novi izazov, očinstvo iziskuje najbolju verziju mene, a nemoguće je da svaki trenutak bude savršen. Puno toga je čista intuicija. Uživam u sinu, obožavam ga promatrati kako raste i kroz njega spoznavati tajnu života i veličanstvenost ljudskog bića.
Posjatite ih na:
