"Otkrivanje nečeg novog i davanje odgovora na pitanja koja nas muče glavni je razlog za bavljenje znanstvenim poslom. Znatiželja, upornost i strpljivost karakteristike su bez kojih se ne može raditi ovaj posao", riječi su kojima nam svoju priču otpočinje Marko Košiček, mladi znanstvenik s Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.
Upravo se stoga naš sugovornik trudi znanost približiti i otvoriti prema neznanstvenom svijetu.
"Najvažnije je prilagoditi jezik. Svi stručni termini moraju se zamijeniti izrazima i usporedbama iz svakodnevnog života. Stručna literatura poprilično apstraktno zvuči laicima, a mi popularizatori znanosti neka smo vrsta prevoditelja. Nastojimo složene znanstvene fenomene prikazati na jednostavan i razumljiv način. Ako uspijemo u tome, onda se i publika zainteresira jer shvati da svi oni mogu razumjeti te „zamršene i teške“ stvari."
Popularizacija znanosti najbolje se ''vježba'' praksom. Takvih je prigoda sve više i u Hrvatskoj, gdje se u travnju u nekoliko gradova održavaju Festivalu znanosti. S onog u Sinju upravo se vratio i Marko.
"Sinjski koncept Festivala znanosti bio je "Sat na nastavi sa znanstvenikom" pa sam dobio svojih 45 minuta u razredu. Pričao sam o kemiji naših osjetila okusa i mirisa. No, da nije uspješan i aktivan samo na domaćem terenu, govori podatak da je upravo njegovo izlaganje na natjecanju Laboratorij slave 2008. godine proglašeno najboljim. Riječ je o natjecanju u trominutnom izlaganju znanstvenih tema na jednostavan i zanimljiv način bez korištenja računalnih prezentacija. Ja sam pobijedio na hrvatskom natjecanju i kao predstavnik Hrvatske sudjelovao sam i na međunarodnoj inačici natjecanja na kojoj sam također osvojio prvu nagradu."
A kako i ne bi kad je ''kupio'' publiku odmah na početku. Rečenica "Ljubav je stvar kemije, a seks fizike", iako je uzeta s magneta za hladnjak, te Markov originalni nastavak '"Ja sam kemičar pa nažalost ne znam puno toga o seksu, ali znam ponešto o ljubavi", bio je pun pogodak za privlačenje publike.
Košiček je međunarodno znanstveno iskustvo počeo stjecati još kao maturant kada je nastupio na Kemijskoj olimpijadi u Grčkoj. Doma se vratio s brončanom medaljom oko vrata.
"Pripremajući se prošao sam program koji sam kasnije ponovno slušao kroz prvu i drugu godinu na fakultetu tako da mi je to uvelike pomoglo. Sva se ta muka isplatila, puno sam naučio, upoznao ljude iz cijelog svijeta, zabavio se i predstavljao Hrvatsku. Biti hrvatski reprezentativac na bilo koji način uvijek je velika čast i privilegija samo nekolicine odabranih. Nažalost, znanstvene olimpijade nisu toliko cijenjene kao sportski uspjesi, no nadam se da će se i to s vremenom promijeniti."
Čast jednaku Markovoj ove će godine imati i četvero hrvatskih kemijskih ''reprezentativaca'', Čakovčanin Igor Marković, Zagrepčani Filip Vranješević i Kristina Kučanda te Osječanin Fran Petričević. Oni će nas predstavljati na Olimpijadi u Japanu.
Dok objašnjava kako se osjeća istražujući nešto novo, ne možemo se oteti dojmu da ovaj 26-godišnji Zagrepčanin uistinu uživa.
"Prekrasan je osjećaj otkriti nešto novo. To vam daje snagu da krenete dalje. Mi smo kao mala djeca koja se igraju i uživaju u istraživanju novih stvari."
No, kada zatvori vrata laboratorija i znanost, koja iziskuje iznimnu preciznost i koncentraciju, ''objesi o klin'', kao ispušni ventil koristi plesni podij prepuštajući se notama i taktovima latino američkih i standardnim plesovima.
Upravo se stoga naš sugovornik trudi znanost približiti i otvoriti prema neznanstvenom svijetu."Najvažnije je prilagoditi jezik. Svi stručni termini moraju se zamijeniti izrazima i usporedbama iz svakodnevnog života. Stručna literatura poprilično apstraktno zvuči laicima, a mi popularizatori znanosti neka smo vrsta prevoditelja. Nastojimo složene znanstvene fenomene prikazati na jednostavan i razumljiv način. Ako uspijemo u tome, onda se i publika zainteresira jer shvati da svi oni mogu razumjeti te „zamršene i teške“ stvari."
Popularizacija znanosti najbolje se ''vježba'' praksom. Takvih je prigoda sve više i u Hrvatskoj, gdje se u travnju u nekoliko gradova održavaju Festivalu znanosti. S onog u Sinju upravo se vratio i Marko.
"Sinjski koncept Festivala znanosti bio je "Sat na nastavi sa znanstvenikom" pa sam dobio svojih 45 minuta u razredu. Pričao sam o kemiji naših osjetila okusa i mirisa. No, da nije uspješan i aktivan samo na domaćem terenu, govori podatak da je upravo njegovo izlaganje na natjecanju Laboratorij slave 2008. godine proglašeno najboljim. Riječ je o natjecanju u trominutnom izlaganju znanstvenih tema na jednostavan i zanimljiv način bez korištenja računalnih prezentacija. Ja sam pobijedio na hrvatskom natjecanju i kao predstavnik Hrvatske sudjelovao sam i na međunarodnoj inačici natjecanja na kojoj sam također osvojio prvu nagradu."
A kako i ne bi kad je ''kupio'' publiku odmah na početku. Rečenica "Ljubav je stvar kemije, a seks fizike", iako je uzeta s magneta za hladnjak, te Markov originalni nastavak '"Ja sam kemičar pa nažalost ne znam puno toga o seksu, ali znam ponešto o ljubavi", bio je pun pogodak za privlačenje publike.
Košiček je međunarodno znanstveno iskustvo počeo stjecati još kao maturant kada je nastupio na Kemijskoj olimpijadi u Grčkoj. Doma se vratio s brončanom medaljom oko vrata.
"Pripremajući se prošao sam program koji sam kasnije ponovno slušao kroz prvu i drugu godinu na fakultetu tako da mi je to uvelike pomoglo. Sva se ta muka isplatila, puno sam naučio, upoznao ljude iz cijelog svijeta, zabavio se i predstavljao Hrvatsku. Biti hrvatski reprezentativac na bilo koji način uvijek je velika čast i privilegija samo nekolicine odabranih. Nažalost, znanstvene olimpijade nisu toliko cijenjene kao sportski uspjesi, no nadam se da će se i to s vremenom promijeniti."
Čast jednaku Markovoj ove će godine imati i četvero hrvatskih kemijskih ''reprezentativaca'', Čakovčanin Igor Marković, Zagrepčani Filip Vranješević i Kristina Kučanda te Osječanin Fran Petričević. Oni će nas predstavljati na Olimpijadi u Japanu.
Dok objašnjava kako se osjeća istražujući nešto novo, ne možemo se oteti dojmu da ovaj 26-godišnji Zagrepčanin uistinu uživa.
"Prekrasan je osjećaj otkriti nešto novo. To vam daje snagu da krenete dalje. Mi smo kao mala djeca koja se igraju i uživaju u istraživanju novih stvari."
No, kada zatvori vrata laboratorija i znanost, koja iziskuje iznimnu preciznost i koncentraciju, ''objesi o klin'', kao ispušni ventil koristi plesni podij prepuštajući se notama i taktovima latino američkih i standardnim plesovima.
You must be logged in to post a comment Login