Također, intrigira metodologija rangiranja, gdje su sve, pa i najmanje pojedinosti poput stupnja društvenoga kontakta, uvrštene u posebne kriterije, gdje se bodovima odlučuje o prednostima i manama zanimanja. Riječ je o sustavu bodovanja na temelju kojega se kompariraju profesije te na kraju formiraju rang-listu.
Tako su primjerice samo za okruženje napravili dvije kategorije; emocionalnu i radnu. U emocionalnom okruženju boduju se stupanj kompetitivnosti, odgovornost za druge, publicitet te stupanj opasnosti koji zbog profesije trpimo. Navedene kategorije zajedno nose 41 bod, a uvjerljivi su pobjednici u kategoriji poslovnog okruženja statističari, dočim su jednako uvjerljivi gubitnici vatrogasci, koji osim ekstremnih fizičkih uvjeta preživljavaju i veoma intenzivne te emocionalno zahtjevne trenutke na radnome mjestu.
Iako je 200 rangiranih profesija prilično skromno definirano, primjerice „Matematičar – primjenjuje matematičku teoriju i formule radi rješavanja problema u poslovanju, industriji, obrazovanju ili klimatskom ozračju", tehnika bodovanja potvrđuje kako nije riječ o površnom istraživanju, već pomnoj analizi navedenih 200 profesija.Tako dno ljestvice zbog kombinacije fizičke zahtjevnosti, loše zarade, slabe mogućnosti napredovanja… zauzimaju krovopokrivači, pomoćno osoblje hitne pomoći, pomorci, taksisti i mljekari.
Vrh ljestvice zauzimaju pak za naše podneblje nekonvencionalna zanimanja poput matematičara, statističara, biologa i softverskog inženjera.