„Kako, di prije?!“ – graknem ja.
I stvarno mi nije jasno kako su se prije, u sedam mjeseci, uspjele razmaziti. No, pojedini pokazatelji govore mužu u prilog. Da, došlo je vrijeme kada nastupaju odgojne mjere. Za sada još sramežljivo to radim, probijam led.
Iako znastvena istraživanja pokazuju kako je nemoguće razmaziti tako malu djecu, kako nazvati osjećaj kada vidite da dijete namjereno radi neke stvari i drugim riječima „pravi vas budalom“? Još kad su dvije i urote se protiv vas… Uostalom, tko može reći kada počinje odgoj? Jer odgoj je ništa drugo nego usađivanje djetetu određenih modela ponašanja i pravila – navika koje vi sami odredite. A moje cure poprimaju navike, na njih nije nitko imun.
Malo koji roditelj će priznati da mu je dijete razmaženo. Bilo bi to priznanje da je u neku ruku podbacio kao roditelj, ne radi sebe, već radi djeteta, jer ga nije osposobio na samostalan let. Napokon, cilj je raširiti im krila i pustit ga iz gnijezda. Svijet je okrutno mjesto, znalo se mnogo i prije nas, zato ih nastojimo zaštititi i čineći to pitamo se koliko im činimo uslugu, a koliko odmažemo kad jednog dana budu samostalno koračali.
Rastrgnuti između dvije težnje, roditelji trebaju naći pravu dozu pažnje i „mažnje“ te stege i poslušnosti, a upravo je balansiranje ono što nazivamo odgojem. Ako se mene pita, spomenuta dilema cikličkog oblika, uzročno-posljedičnih veza jer ne treba zaboraviti da na kraju puta treba stvoriti zadovoljnu i uravnoteženu osobu koja će se kasnije sama znati brinuti za sebe u životu.
Za mene ljubav i pažnja ne izlaze iz mode. Stoga, ne bojte se da ćete ih razmaziti jer život ih neće milovati. Niti će biti uvijek vas da ih zaštitite.
www.dvojceki.com
I stvarno mi nije jasno kako su se prije, u sedam mjeseci, uspjele razmaziti. No, pojedini pokazatelji govore mužu u prilog. Da, došlo je vrijeme kada nastupaju odgojne mjere. Za sada još sramežljivo to radim, probijam led.
Iako znastvena istraživanja pokazuju kako je nemoguće razmaziti tako malu djecu, kako nazvati osjećaj kada vidite da dijete namjereno radi neke stvari i drugim riječima „pravi vas budalom“? Još kad su dvije i urote se protiv vas… Uostalom, tko može reći kada počinje odgoj? Jer odgoj je ništa drugo nego usađivanje djetetu određenih modela ponašanja i pravila – navika koje vi sami odredite. A moje cure poprimaju navike, na njih nije nitko imun.
Malo koji roditelj će priznati da mu je dijete razmaženo. Bilo bi to priznanje da je u neku ruku podbacio kao roditelj, ne radi sebe, već radi djeteta, jer ga nije osposobio na samostalan let. Napokon, cilj je raširiti im krila i pustit ga iz gnijezda. Svijet je okrutno mjesto, znalo se mnogo i prije nas, zato ih nastojimo zaštititi i čineći to pitamo se koliko im činimo uslugu, a koliko odmažemo kad jednog dana budu samostalno koračali.
Rastrgnuti između dvije težnje, roditelji trebaju naći pravu dozu pažnje i „mažnje“ te stege i poslušnosti, a upravo je balansiranje ono što nazivamo odgojem. Ako se mene pita, spomenuta dilema cikličkog oblika, uzročno-posljedičnih veza jer ne treba zaboraviti da na kraju puta treba stvoriti zadovoljnu i uravnoteženu osobu koja će se kasnije sama znati brinuti za sebe u životu.
Za mene ljubav i pažnja ne izlaze iz mode. Stoga, ne bojte se da ćete ih razmaziti jer život ih neće milovati. Niti će biti uvijek vas da ih zaštitite.
www.dvojceki.com
You must be logged in to post a comment Login