"Legni na krevet, gledaj u strop i misli na Britaniju!"
Takav su savjet dobivale mlade djevojke od svojih brižnih mamica uoči prve bračne noći u viktorijanskoj Engleskoj a, podrazumijeva se, i stoljećima prije. Savjet zlata vrijedan, da bismo riječ rekli! Majke su mladim nevjestama u par riječi prenijele svoja očito traumatična iskustva uz nadu da će njihovo dijete lakše podnijeti tu mukotrpnu situaciju; zvuči kao da su ih poučavale kako da što lakše pretrpe čupanje nekoliko zuba naživo ili spaljivanje na lomači. To je bilo takvo vrijeme i, hvala Bogu, prohujalo je zauvijek.
A što danas, u 21. stoljeću, roditelji, i tamo i kod nas i bilo gdje u razvijenom dijelu svijeta, imaju oko "onih stvari" prenijeti svojim potomcima? Ništa! Današnja mladež sazrijeva ranije, znaju o seksu sve, mogu sve i rade… sve! Evo odličnog primjera.
Nedavno sam sjedio u jednom kafiću blizu placa, kraj Kvatrića, i čekao da mi u obližnjem studiju razviju fotke, jedno stotinjak komada. Sjedio sam na terasi, pijuckao duple konjačiće kad slučajno čuh (i naćulih uši!) diskusiju između mlade konobarice, simpatične buckice, i njezinih frendova, svi imaju negdje dvadeset do maksimalno dvadeset dvije godine. Priča se o znate čemu, naravno. Konobarica tumači dečkima da nju na seksualnom polju zanimaju samo zreliji frajeri. Njen je puno, puno stariji i, veli ona, dovoljno je da je dva-tri puta "dotakne", opali šamar i ona za par sekundi dosegne vrhunac. Ekipa joj se cereka u lice. Cura, sada povrijeđenog ega, smjelo se brani: "Sorry, al’ kad ja ne volim klasičan seks!" Sad je pak mladićima bio napadnut ponos. Jedan se od njih uzrujao, i uz par psovki, obranio svoju čast ovako: "Gle, stara, ak’ je tebi klasičan seks kad netko tijekom odnosa promijeni četrdeset i pet poza, onda s tobom nešto nije u redu!"
Tu sam se zagrcnuo, konjačić mi je završio u dušniku umjesto u jednjaku! 45 poza? Halo? Haaaalooo? Otkud su ovi, mislim si? Pa ja znam samo za dvije poze: ona na meni ili ja na njoj. Da ne bi bilo zabune, kombinacije poput on na meni i slične tog tipa ne dolaze u obzir. Malo sam klincima bio zavidan, nije da nisam, zvučali su mi kao hodajuće Kama Sutre. Kakvi kitovi, pomislih.
Razmišljajući idućih dana o toj zgodici, skužio sam dio uzroka zašto mene, a možda i vas, mlađe generacije šiju na polju spolnosti za četiri koplja. Kod mene je otrovan bio ovaj miks – opako djetinjstvo i skučeni pogledi mojih staraca. Roditelji su mi bili izrazito patrijarhalni, pokojni otac bio je tu strog kao da je poglavar nekog albanskog klana iz 18. stoljeća a mama je bila još gora, kao Sicilijanke iz, recimo, 1365. godine. Do petnaeste godine nikada, ponavljam, nikada, nisam vidio na televiziji, na filmu ili u seriji svejedno, niti jedan poljubac a kamoli nešto više. Naravno, ako su oni bili uz mene a stalno su navečer bili doma i posjedovali smo samo jedan telkač.
Kad bi glavni glumac i glumica razmjenjivali "puseke" ili se počeli svlačiti, stari bi se značajno zakašljao, otišao u kuhinju zapaliti cigaretu ili dvije dok TO ne prođe a mamica bi shvatila tajni znak i smjesta promijenila program. Postojali su tada TV Zagreb 1 i TV Zagreb 2, pa dok su se Omar Sharif i Julie Christie žvaljakali na drugom, ja bih na Prvom morao gledati Olivera Mlakara ili Lazu Golužu, ovisno koji je bio dan. Srećom, spasila su me bar donekle od totalne neukosti kina. Ranih osamdesetih u Zagrebu je softcore pornića ("Emanuela 2: Antidjevica", "ABC – Od ljubavi do seksa", "Tri Šveđanke na benzinskoj pumpi"…) bilo napretek pa sam kakve-takve teorijske osnove ipak usvojio na vrijeme. Kad su počeli dolaziti hardcore naslovi poput "Strasti", imao sam petnaestak godina, uopće mi više nije bilo važno što me roditelji nisu poučili o "životu". Čovječe, do osme godine vjerovao sam starom da me on "rodio iz oka"!
Kakva je to divlja roditeljska kombinacija bila, pokazuje i idući izvadak iz mog sjećanja. Negdje u ono vrijeme, kad je umro Josip Broz, popularna je bila grupa Laboratorija zvuka. Ja sam, osmogodišnjak, stalno pjevušio "Skakavac joj zašo u rukavac! Skakavac joj zašo u rukavac…" Majčica mi je prvom prilikom zveknula šamar: "Sram te bilo! Kakve to prostote govoriš?!" Ostao sam zbunjen, nije mi bilo jasno o čemu ona brije. Mislio sam da je jednostavno prošvikala. Tek desetak godina kasnije, kad sam to pričao frendu, on je preslušao spornu pjesmu i nazvao me. Znaš kaj, stari, veli, nije ti mama bila skroz u krivu, nije to baš bila bezazlena pjesma, pogotovo za klince. Kad sam je i ja preslušao, skužio sam što je uzrujavalo moju majku.
Sporan je bio stih "Idi, seko, u taj šaš, namesti se kako znaš".
Eureka!
Tako da, vratimo se na temu, nije ni čudo što ne znam 45 seksualnih poza. Dobro je da uopće znam voziti bicikl!
Takav su savjet dobivale mlade djevojke od svojih brižnih mamica uoči prve bračne noći u viktorijanskoj Engleskoj a, podrazumijeva se, i stoljećima prije. Savjet zlata vrijedan, da bismo riječ rekli! Majke su mladim nevjestama u par riječi prenijele svoja očito traumatična iskustva uz nadu da će njihovo dijete lakše podnijeti tu mukotrpnu situaciju; zvuči kao da su ih poučavale kako da što lakše pretrpe čupanje nekoliko zuba naživo ili spaljivanje na lomači. To je bilo takvo vrijeme i, hvala Bogu, prohujalo je zauvijek.
A što danas, u 21. stoljeću, roditelji, i tamo i kod nas i bilo gdje u razvijenom dijelu svijeta, imaju oko "onih stvari" prenijeti svojim potomcima? Ništa! Današnja mladež sazrijeva ranije, znaju o seksu sve, mogu sve i rade… sve! Evo odličnog primjera. Nedavno sam sjedio u jednom kafiću blizu placa, kraj Kvatrića, i čekao da mi u obližnjem studiju razviju fotke, jedno stotinjak komada. Sjedio sam na terasi, pijuckao duple konjačiće kad slučajno čuh (i naćulih uši!) diskusiju između mlade konobarice, simpatične buckice, i njezinih frendova, svi imaju negdje dvadeset do maksimalno dvadeset dvije godine. Priča se o znate čemu, naravno. Konobarica tumači dečkima da nju na seksualnom polju zanimaju samo zreliji frajeri. Njen je puno, puno stariji i, veli ona, dovoljno je da je dva-tri puta "dotakne", opali šamar i ona za par sekundi dosegne vrhunac. Ekipa joj se cereka u lice. Cura, sada povrijeđenog ega, smjelo se brani: "Sorry, al’ kad ja ne volim klasičan seks!" Sad je pak mladićima bio napadnut ponos. Jedan se od njih uzrujao, i uz par psovki, obranio svoju čast ovako: "Gle, stara, ak’ je tebi klasičan seks kad netko tijekom odnosa promijeni četrdeset i pet poza, onda s tobom nešto nije u redu!"
Tu sam se zagrcnuo, konjačić mi je završio u dušniku umjesto u jednjaku! 45 poza? Halo? Haaaalooo? Otkud su ovi, mislim si? Pa ja znam samo za dvije poze: ona na meni ili ja na njoj. Da ne bi bilo zabune, kombinacije poput on na meni i slične tog tipa ne dolaze u obzir. Malo sam klincima bio zavidan, nije da nisam, zvučali su mi kao hodajuće Kama Sutre. Kakvi kitovi, pomislih.
Razmišljajući idućih dana o toj zgodici, skužio sam dio uzroka zašto mene, a možda i vas, mlađe generacije šiju na polju spolnosti za četiri koplja. Kod mene je otrovan bio ovaj miks – opako djetinjstvo i skučeni pogledi mojih staraca. Roditelji su mi bili izrazito patrijarhalni, pokojni otac bio je tu strog kao da je poglavar nekog albanskog klana iz 18. stoljeća a mama je bila još gora, kao Sicilijanke iz, recimo, 1365. godine. Do petnaeste godine nikada, ponavljam, nikada, nisam vidio na televiziji, na filmu ili u seriji svejedno, niti jedan poljubac a kamoli nešto više. Naravno, ako su oni bili uz mene a stalno su navečer bili doma i posjedovali smo samo jedan telkač.
Kad bi glavni glumac i glumica razmjenjivali "puseke" ili se počeli svlačiti, stari bi se značajno zakašljao, otišao u kuhinju zapaliti cigaretu ili dvije dok TO ne prođe a mamica bi shvatila tajni znak i smjesta promijenila program. Postojali su tada TV Zagreb 1 i TV Zagreb 2, pa dok su se Omar Sharif i Julie Christie žvaljakali na drugom, ja bih na Prvom morao gledati Olivera Mlakara ili Lazu Golužu, ovisno koji je bio dan. Srećom, spasila su me bar donekle od totalne neukosti kina. Ranih osamdesetih u Zagrebu je softcore pornića ("Emanuela 2: Antidjevica", "ABC – Od ljubavi do seksa", "Tri Šveđanke na benzinskoj pumpi"…) bilo napretek pa sam kakve-takve teorijske osnove ipak usvojio na vrijeme. Kad su počeli dolaziti hardcore naslovi poput "Strasti", imao sam petnaestak godina, uopće mi više nije bilo važno što me roditelji nisu poučili o "životu". Čovječe, do osme godine vjerovao sam starom da me on "rodio iz oka"!
Kakva je to divlja roditeljska kombinacija bila, pokazuje i idući izvadak iz mog sjećanja. Negdje u ono vrijeme, kad je umro Josip Broz, popularna je bila grupa Laboratorija zvuka. Ja sam, osmogodišnjak, stalno pjevušio "Skakavac joj zašo u rukavac! Skakavac joj zašo u rukavac…" Majčica mi je prvom prilikom zveknula šamar: "Sram te bilo! Kakve to prostote govoriš?!" Ostao sam zbunjen, nije mi bilo jasno o čemu ona brije. Mislio sam da je jednostavno prošvikala. Tek desetak godina kasnije, kad sam to pričao frendu, on je preslušao spornu pjesmu i nazvao me. Znaš kaj, stari, veli, nije ti mama bila skroz u krivu, nije to baš bila bezazlena pjesma, pogotovo za klince. Kad sam je i ja preslušao, skužio sam što je uzrujavalo moju majku.
Sporan je bio stih "Idi, seko, u taj šaš, namesti se kako znaš".
Eureka!
Tako da, vratimo se na temu, nije ni čudo što ne znam 45 seksualnih poza. Dobro je da uopće znam voziti bicikl!
You must be logged in to post a comment Login