Moć glazbe: kako note utječu na naš mozak i raspoloženje

Dok slušamo glazbu, aktiviraju se dijelovi zaduženi za emocije, pamćenje, pažnju i pokret, što znači da naš mozak ne sluša pasivno nego aktivno sudjeluje, povezuje i reagira.

Koliko vam se puta dogodilo da vas neka pjesma u trenu vrati u određeni trenutak, među iste ljude i u isti osjećaj koji ste tada živjeli. Kao da ništa nije prošlo, kao da ste opet tamo. Glazba ima tu posebnu sposobnost da zaobiđe logiku i dotakne ono što osjećamo, često snažnije nego što to mogu riječi. Upravo zato nas može dirnuti, smiriti ili potpuno preplaviti u samo nekoliko sekundi.

Znanost danas potvrđuje ono što već osjećamo iz iskustva, a to je da glazba nije samo zvuk u pozadini nego složen doživljaj koji uključuje gotovo cijeli mozak. Dok slušamo glazbu, aktiviraju se dijelovi zaduženi za emocije, pamćenje, pažnju i pokret, što znači da naš mozak ne sluša pasivno nego aktivno sudjeluje, povezuje i reagira.

Glazba kao „prečac“ do mozga

Glazba djeluje brže od riječi jer ne mora proći kroz racionalno objašnjenje da bi nas dotaknula. Ona ulazi izravno u sustave koji upravljaju emocijama i tijelom, zbog čega često reagiramo prije nego što uopće shvatimo što se događa.

Kako objašnjava Robert Zatorre, kognitivni neuroznanstvenik sa Sveučilišta McGill, glazba je jedinstvena jer povezuje osnovne perceptivne procese s najsloženijim oblicima mišljenja i emocija. Upravo zato može istovremeno pokrenuti tijelo, probuditi sjećanja i izazvati snažne emocionalne reakcije. Jedna pjesma može u sekundi otvoriti vrata prošlosti. Glazba aktivira dijelove mozga povezane s pamćenjem i emocijama, zbog čega se sjećanja povezana s glazbom često javljaju brže i intenzivnije nego druga. Nije rijetkost da nas neka melodija vrati u točno određenu situaciju, s istim osjećajima koje smo tada proživljavali.

Zašto nas glazba pogodi dublje od riječi

Jedan od ključnih razloga leži u načinu na koji naš mozak traži smisao i predvidljivost. Dok slušamo glazbu, naš mozak stalno pokušava pogoditi što dolazi sljedeće. Kada uspije, javlja se osjećaj ugode, a kada nas glazba iznenadi, pojavljuje se uzbuđenje. Upravo ta izmjena između očekivanja i iznenađenja stvara osjećaj angažiranosti. Na taj način glazba aktivira iste sustave nagrade kao i iskustva koja su nam važna za život, poput bliskosti s drugima, osjećaja povezanosti, ugode nakon jela ili trenutaka kada se osjećamo sigurno i prihvaćeno, zbog čega je doživljavamo duboko značajnom iako sama po sebi nije nužna za preživljavanje.

Glazba kao dio identiteta

Glazba koju slušamo često govori više o nama nego što mislimo. Istraživanja Psyche Loui, neuroznanstvenice sa Sveučilišta Northeastern, pokazuju da glazba koju sami biramo snažnije aktivira dijelove mozga povezane s identitetom, osobnim vrijednostima i sustavom nagrade. Zato pjesme koje volimo doživljavamo kao „naše“, kao nešto što nas opisuje i što nas duboko povezuje s našim unutarnjim iskustvima. Na taj način glazba aktivira iste sustave nagrade kao i iskustva koja su nam važna za život, poput bliskosti s drugima, osjećaja povezanosti, ugode nakon obroka ili trenutaka kada se osjećamo sigurno i prihvaćeno. Upravo zato pjesme koje volimo doživljavamo posebno značajnima, iako sama po sebi glazba nije nužna za preživljavanje.

Posebno snažan trag ostavlja glazba iz adolescencije jer se tada formira naš identitet. U tom razdoblju glazba postaje emocionalni zapis koji ostaje s nama i godinama kasnije.

Glazba kao terapija: više od slušanja

Zanimljiv uvid u način na koji mozak obrađuje emocije dolazi iz terapije EMDR. Istraživanje koje su proveli Tamaki Amano i Motomi Toichi pokazalo je da ritmička, izmjenična stimulacija pomaže ljudima da lakše pristupe pozitivnim sjećanjima i istovremeno se osjećaju opuštenije. U mozgu dolazi do promjena koje upućuju na smanjenje kontrole i jaču emocionalnu obradu. To znači da u tim trenucima manje analiziramo, a više osjećamo, što često omogućuje dublji kontakt sa sobom.

Zašto nas glazba toliko definira

Glazba nije samo nešto što slušamo usput. Ona je način na koji osjećamo, pamtimo i povezujemo dijelove sebe. Ona spaja prošlost i sadašnjost, tijelo i um, razum i emocije. Glazba je jedan od najzanimljivijih načina da razumijemo što nas pokreće. I možda je baš zato njezin učinak tako snažan. Jer ponekad je dovoljno samo nekoliko tonova da nas vrati bliže sebi.

Ako ti se sviđa ovaj članak, možda će ti se svidjeti i knjiga autorice članka „Daj da ti nacrtam: Ilustrirani vodič kroz svakodnevne izazove“, dostupna u pretprodaji na web shopu izdavača POETIKA.
WRITTEN BY
Tea Bašić
Tea Bašić je komunikologinja koja je završila propedeutiku psihoterapije i uvodnu edukaciju iz transakcijske analize, psihoterapijskog pravca, a trenutno pohađa napredni studij psihoterapije – TA202. Na društvenim mrežama (@teabasicc) nastoji inspirirati i potaknuti druge na čitanje, dijeleći knjiške preporuke i svoja iskustva iz edukacija u psihoterapiji.