Moderni muškarci

I dok tako sama sebi otvaram vrata auta, skidam kaput i pridržavam si stolicu, osjećam se sasvim normalno, pa zašto bi mi netko drugi skidao kaput, kao da ne mogu sama. Ipak, zašto se nasmiješim kad mi neki gospodin muškarac da ruku da se spustim sa zidića?

Davno su muškarci bili galantni udvarači pristojnih manira kad bi osvajali, ali i kasnije, ali iz nekog razloga nam to nije odgovaralo. Slobodu i ravnopravnost smo htjeli istjerati do kraja, a sa neravnopravnosti su nizvodno otišle i „princ na bijelom konju“ muške manire.

Sada nas možda bolje razumiju, ili se bar prave. Znaju koja je krema za što dobra, gledaju s nama chick movie, dijele svoje osjećaje i moguće je da nam postanu najbolji prijatelj(ica). Naravno, u svakodnevnom životu to je super rješenje, imate muškarca kojeg želite i ne morate mu puno objašnjavati.

Ipak ne bi mi žene bile žene, da nam to u potpunosti odgovara. Teško se možemo pomiriti s tim da bi trebale svojoj princezastoj prirodi reći zbogom i odreći se sramežljivog treptanja dok nam netko pridržava vrata bez obzira što ipak imamo snage same ih otvoriti. Emancipacija je trebala poboljšati položaj žene u društvu ali ne i uništiti njenu ženstvenost.

Pogledajmo samo udvaranje, dejtanje i izlaske danas. Žena i dalje čeka da muškarac prvi pošalje poruku, a ako on nakon tri dana ništa ne pošalje ona mu odluči izaći u susret. Razmišlja kako ni muškarcima nije lako uvijek napraviti prvi korak te pošalje poruku. On samozadovoljan gleda u display svog mobitela i misli kako je to super što se nije morao truditi. Hm, al’ nešto ga kopka. Zašto mu je poslala poruku, jel’ očajna, koji je njen problem. Zaključuje da je to prevelik pritisak te ne odgovara na poruku. Za to vrijeme ona nazove svojih šest prijateljica gdje ga raščlanjuju zaključujući kako je kreten koji će se sigurno javiti kad shvati što je mogao imati.

Na kraju su svi više manje zadovoljni. Njegov ego buja, a ona ima o čemu razgovarati s prijateljicama.

Ipak, nakon niza povuci potegni besmislenih muško ženskih potencijalnih odnosa dolazi do karakteristične bajke bez bundeve gdje muškarac šalje poruku, a ona simpatično odgovara. Nakon toga dogovore sastanak. S njene strane je sve slatko i sramežljivo, a s njegove zaštitnički i dovitljivo. On joj pridrži vrata dok ulaze u kino, a ona se osjeća kao da se spušta most po kojem će ona ući u magični dvorac.

Pomalo neodlučne što žele od sebe, muškarca i života žene će ipak uvijek htjeti oslonac, makar bile i najsnažnije. Željet će zaštitnički zagrljaj, kavu u krevetu, muškarca koji čita poeziju ali i zna reći posesivno ozloglašenu, a opet predivnu  rečenicu „Ti si samo moja“.