Mogu li strojevi misliti? To je pitanje koje je matematičar Alan Turing postavio još 1950. godine. Njegov poznati eksperiment, danas poznat kao Turingov test, zamišljen je tako da ljudsko biće i stroj dobiju isti problem. Ako stroj može oponašati čovjeka dovoljno uvjerljivo da ga se ne razlikuje od stvarne osobe, smatra se inteligentnim. Turing je predvidio da će se takva tehnologija sve više razvijati, i nije trebao dugo čekati: već 1960-ih MIT-ov profesor Joseph Weizenbaum predstavio je Elizu – prvi chatbot i prethodnicu moderne umjetne inteligencije programiranu tako da oponaša psihoterapeuta.
Turingovo pitanje danas, 2025., zvuči još aktualnije. Sada ga postavljamo u izmijenjenom obliku: mogu li strojevi osjećati, ili barem razumjeti osjećaje? Jer sve više ljudi okreće se AI-ju umjesto stvarnim terapeutima i time od stroja traži upravo to.
Danas tehnologija daleko nadmašuje Elizu. Na raspolaganju su razne aplikacije, koja se predstavlja kao „tvoj osobni AI, osmišljen da te podržava, bude pametan i uvijek uz tebe“. Tu su i Replika, „koja je uvijek spremna slušati i razgovarati“, kao i Woebot, Earkick, Wysa, Therabot i mnogi drugi. Neki od tih chatbota razvijeni su uz pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje no mnogi nisu, a prosječnom korisniku teško je prepoznati razliku.
Zašto se ljudi sve više okreću AI terapiji?
Jedan od glavnih razloga je – cijena. Terapije sa stvarnim ljudima, uživo ili online, često su skupe, rijetko u potpunosti pokrivene osiguranjem (ako i jesu, liste čekanja su jednostavno preduge). Stoga, mlađe generacije, koje moraju štedjeti budući da su cijene od najmova stanova do namirnica zaista narasle, sve češće biraju besplatnog virtualnog terapeuta.
Tu je i stigmatizacija terapije, koja se i dalje prenosi generacijski – bilo zbog kulture, religije ili opće društvene percepcije. Kako kaže psihoterapeutkinja Brigid Donahue iz Los Angelesa: „Mnoge obitelji prenose stigmatizirane stavove o mentalnom zdravlju i terapiji s koljena na koljeno.“
AI terapeuti su praktičniji
Oni su dostupni 0-24. Nikad ne idu na godišnji, ne otkazuju termin i ne kasne. To je ujedno i slogan Woebota: „Na tvojem rasporedu.“ No, kako kaže terapeutkinja Vienna Pharaon: „Ne iscjeljujemo se kroz savršenstvo. Ono pravo iscjeljenje događa se upravo kroz nesavršenosti, napetosti i sukobe u terapiji.“
Nesavršenosti su terapeutske
Greške i „ljudske pogreške“ terapeuta mogu biti iznimno ljekovite za nekoga tko je odrastao pod pritiskom savršenstva. Upravo zato što su stvarne, stvaraju prostor za dublje emocionalno ozdravljenje.
Zašto AI privlači mlađe generacije?
Kako kaže socijalna radnica Alyssa Petersel, mladi su odrasli s uređajima kao „produžetkom ruke“, pa je instinktivna reakcija posegnuti za telefonom. Generacija Z formativne je godine provela u pandemiji, bez osobnih kontakata, što ih je dodatno zbližilo s tehnologijom. AI terapija im se stoga čini prirodnim nastavkom.
No, upravo je to ono što zabrinjava terapeute: mlađi ljudi su emocionalno ranjiviji jer još nisu razvili sposobnost donošenja odluka neovisno o mišljenjima drugih. A AI, uvjerljiv i samouvjeren, nudi gotova rješenja i stvara savršenu oluju.
U najekstremnijim slučajevima, AI chatboti doveli su i do tragedija, uključujući slučajeve gdje su djeca zbog AI interakcije ozlijedila sebe ili druge. Takvi su primjeri rijetki, ali upozoravaju na stvaran rizik.
Kako kaže Petersel, „mladi ljudi tako gube priliku razviti vlastiti mišić donošenja odluka“., Starije generacije (posebno 40+) imaju više životnog iskustva često i bez tehnologije, pa prirodno razvijaju zdravu dozu sumnje.
AI nije nužno loš – ali ima granice
AI može biti koristan alat. Primjerice, za brzo analiziranje zapisa, dnevnika ili medicinskih podataka. No, odgovori koje daje, ovise o pitanjima koja mu postavljamo. Ako, recimo, tražimo savjete za razvijanje zahvalnosti, AI može predložiti šetnju kvartom, ali što ako je taj kvart nesiguran? Ili predložiti razgovor s ocem, a odnos s njim je duboko problematičan?
AI ne poznaje kontekst. Ne razumije nijanse. Ne zna kako izgleda tvoj život.
Iako su neka istraživanja pokazala da ljudi često ne mogu razlikovati odgovore AI-a od odgovora terapeuta (a AI odgovori znaju biti i ocijenjeni boljima!), ključno je pitanje: što to dugoročno čini našoj sposobnosti da sami osluškujemo sebe, donosimo odluke i rastemo?
Ljudi trebaju ljude
Povezanost je temelj terapije. Na kemijskoj, fizičkoj i energetskoj razini prisutnost druge osobe je važan dio ozdravljenja, čak i online.
Kako kaže Donahue: „AI može imati svoju ulogu, ali ne smije biti jedini izvor podrške.“
Nažalost, dok velike tehnološke kompanije dobivaju sve više prostora i moći (kao u nedavnom pokušaju zabrane državne regulacije AI-a u SAD-u), ljudski kontakt riskira postati luksuz.
AI nije ni crno ni bijel, ali nikada neće moći zamijeniti dubinu i vrijednost ljudske povezanosti u terapiji.
„Umjetna inteligencija uskraćuje ljudima iskustvo ljepote i kompleksnosti rasta kroz odnose, Ljudi trebaju ljude. Točka.“ zaključuje Donahue.
Izvor: Vogue.com
