U ovoj priči nije Mars glavni zlikovac, već gospodin Murphy, naočiti krojač dnevnih događaja. Kad on odluči da je nekom loš dan, mjesec ili godina, to tako i bude. I nema te teške sreće koja će uspjeti prevagnuti na vašu stranu.
Tako kreće priča o djevojčici koja se bojala duhova i gospodinu Murphyju. Kad bi pala crna tmina s odsjajem nedovoljnim da usreći njeno srce ona bi bdjela cijele noći. Pred jutro kad bi se nestrpljiva gospođica Zora provlačila kroz uske crne pukotine djevojčica bi zaspala. Tada bi joj u posjet došao gospodin Murphy. Listao bi svoj uredno složeni zakonik naopako okrenutih stranica i ona bi odjednom shvatila da je budilica odavno zvonila te kako je zaspala na posao. Sada su joj se jučerašnji duhovi činili kao male bucmaste bebe.
Nakon toga se lupila glavom o policu iznad kreveta, dok se oblačila noga joj nikako nije htjela pravilno uči u hulahopku, kod pranja zubiju se četkicom ubola u oko te se pri izlasku još jednom zveknula u vrata. Kako je iz stana odletjela bezglava ptica trkačica, naravno da je zaboravila na mobitel, te će cijeli dan vjerojatno proći u šefovom kme kme, osnovnog značenja 'što se ne javljaš na mobitel'. Nakon trčanja za busom došla je na posao gdje bi bila već u velikom zaostatku za kaosom koji se dogodio jutros. Naravno Murphy ju je i dalje pratio, smješkajući se zadovoljno. Nakon uništenih košulja, i laganog ridanja u WC-u ona je sjela pomireno uza zid. Shvatila je da sve što je taj dan moglo poći krivo je naravno i pošlo. I tada je ugledala Murphyjev obris. Shvativši da je on kriv za cijeli današnji kaos bila je ljuta ali je i osjećala olakšanje zbog toga što krivnja nije više bila na njoj, a to je najbitnije. Ipak, da je još ujutro bila svjesna kako je on ispleo mrežu nesretnih događaja, ništa se loše ne bi dogodilo. Ono što Murphy najviše mrzi je kad ga se otkrije, jer onda se njegova moć gubi.
Kad dan krene krivo dobro pogledajte sjene što vas prate te im tu i tamo podmetnite nogu i za taj dan postavite svoj zakon.
Tako kreće priča o djevojčici koja se bojala duhova i gospodinu Murphyju. Kad bi pala crna tmina s odsjajem nedovoljnim da usreći njeno srce ona bi bdjela cijele noći. Pred jutro kad bi se nestrpljiva gospođica Zora provlačila kroz uske crne pukotine djevojčica bi zaspala. Tada bi joj u posjet došao gospodin Murphy. Listao bi svoj uredno složeni zakonik naopako okrenutih stranica i ona bi odjednom shvatila da je budilica odavno zvonila te kako je zaspala na posao. Sada su joj se jučerašnji duhovi činili kao male bucmaste bebe.
Nakon toga se lupila glavom o policu iznad kreveta, dok se oblačila noga joj nikako nije htjela pravilno uči u hulahopku, kod pranja zubiju se četkicom ubola u oko te se pri izlasku još jednom zveknula u vrata. Kako je iz stana odletjela bezglava ptica trkačica, naravno da je zaboravila na mobitel, te će cijeli dan vjerojatno proći u šefovom kme kme, osnovnog značenja 'što se ne javljaš na mobitel'. Nakon trčanja za busom došla je na posao gdje bi bila već u velikom zaostatku za kaosom koji se dogodio jutros. Naravno Murphy ju je i dalje pratio, smješkajući se zadovoljno. Nakon uništenih košulja, i laganog ridanja u WC-u ona je sjela pomireno uza zid. Shvatila je da sve što je taj dan moglo poći krivo je naravno i pošlo. I tada je ugledala Murphyjev obris. Shvativši da je on kriv za cijeli današnji kaos bila je ljuta ali je i osjećala olakšanje zbog toga što krivnja nije više bila na njoj, a to je najbitnije. Ipak, da je još ujutro bila svjesna kako je on ispleo mrežu nesretnih događaja, ništa se loše ne bi dogodilo. Ono što Murphy najviše mrzi je kad ga se otkrije, jer onda se njegova moć gubi.
Kad dan krene krivo dobro pogledajte sjene što vas prate te im tu i tamo podmetnite nogu i za taj dan postavite svoj zakon.
You must be logged in to post a comment Login