Kad vidiš frajera s kosom do ramena, dođe li ti da uzmeš škare i ošišaš ga ili da zabiješ nos u tu grivu i izgubiš se među njegovim njegovanim pramenovima?
Oduvijek su mi se sviđali muškarci s kratkom kosom ili oni bez nje. Duga kosa jednostavno mi nije muževna. Na spomen dugokosog muškarca pred očima mi se automatski stvori ranojutarnji prizor iz kupaonice u kojem frajer stoji pred ogledalom, poseže za četkom i češlja svoje duge vlasi, nježno naginjući glavu. To mi ni malo nije muževno. Kao ni svi oni balzami, šamponi, maske i hranjive kure za suhu kosu koji zauzimaju prostor oko kade, a nisu moji. Gumice i špangice te popularne muške repić-punđice (ne znam im pravi naziv) koje viđamo već neko vrijeme na svakom koraku, a osobito ih vole mlađi, da i ne spominjem.
Neću otići još korak dalje i zamisliti prizore iz spavaće sobe… Ok, moja duga kosa nije samo ženstvena, već i praktična – ako nam dođe da zaigramo malo grublje, on će me čvrsto povući za nju… Nekako ne želim zamišljati dugokosog njega u toj poziciji. Da skratim, duga kosa na muškarcu potpuno je nepotrebna, ako se mene pita. Što kraće, to bolje – praktično, samoodrživo – jednom riječju – muževno.
Što kaže povijest?
No, povijest me demantira. Što će reći, potpuno sam u krivu. Duga je kosa, naime, simbol muškosti od spiljskog čovjeka pa nadalje. Svi veliki ratnici imali su dugu kosu, od starih Grka i Nordijaca, do Japanaca i Indijanaca (poznatih po crnoj blistavoj grivi – i to je jedina muška duga kosa koja mi se sviđa). Što je kosa bila duža i bujnija, to se ratnik smatrao muževnijim.
Vikinzi su se razmetali pletenicama, a samuraji su nosili dugu kosu kao simbol svoje časti (kada bi se dogodilo da izgube čast, odsijecali bi kosu).
Također, kada bi ratnik bio zarobljen, neprijatelj ga je šišao kako bi ga ponizio.
Zanimljivi su i stari Egipćani koji su bili na glasu kao izuzetno stylish i vrlo njegovani ljudi. Oni su brijali glavu i – nosili perike do ramena.
Rimljani su nosili dugu kosu sve dok se Julije Cezar nije dosjetio da bi im kratka itekako pomogla u bitkama. Naime, dala bi im prednost jer ih neprijatelj ne bi mogu uhvatiti za kosu i neutralizirati (madrac bojno polje kojeg sam se dotakla u početku ima sličnosti, no puno je bolja opcija od krvoprolića – vodimo ljubav, a ne rat). Osim bijega pred neprijateljem, Rimljanima je kratka kosa pomagala da se lakše prepoznaju. Ne treba zanemariti ni činjenicu da se puno lakše održavala od duge kose.
U srednjem vijeku duga kosa bila je rezervirana samo za bogate jer je zahtijevala nešto vode i puno njege, a to su si mogli priuštiti isključivo oni dobro potkoženi.
S vremenom, kratka kosa postala je simbol muškosti, dok je duga krasila žene. I tako je bilo do 60-ih godina prošlog stoljeća kada su hipiji “otkačili” svijet kao nitko do tad. Duga muška kosa doživjela je povratak na valu glazbe.
Fudbalerka!? O, neee
Sjeti se Jima Morrisona, Boba Marleya, čupavih Beatlesa… U ’80-ima je zavladala legendarna fudbalerka kojoj su pojedinci vjerni i danas, a njezina zaštitna glava bio je pokojni bugarski nogometaš Trifon Ivanov (guglaj ako ne znaš o kome pričamo, nećeš požaliti) te onaj repić “od pozadi” koje je nosilo i veliko i malo i muško i žensko, a najbolje Roberto Baggio, zbog frizure i maestralne igre na terenu, zvan Božji repić.
’90-ih su se nosili muški pramenovi i ‘Talijanka’ (preporučujemo flashback na glavu tad mlađahnog Nicka Cartera iz Backstreet boysa, ekipe iz ljute im konkurencije NKOTB-a ili lijepu glavu Brada Pitta).
No, kroz sve to vrijeme neki su muškarci vješto odolijevali škarama i onom frizerkinom “skratit ćemo ‘samo’ centimetar ili dva, da odrežemo ispucale vrhove”. Gibonni i Tony Cetinski dugoj su kosi bili vjerni do zadnjeg folikula, no godine nose svoje i priroda je neumoljiva. Gibo danas fura sjajnu kratku frizuru, a Tony je kosu transplantirao. Nije bujna, duga kovrčava, no tu je i dobro je.
Neki mlađi dečki kod kojih su još uvijek sve dlake na broju furaju one ultrapopularne repić-punđice s početka teksta. Danas se tako nosi duga kosa, a nose je svi – nogometaši, glumci, kuhari, zgođoš iz kioska, GLS-ov dostavljač, fizioterapeut kod kojeg idem da me muški potiska, izmasira i otkliješti. Za takav svakodnevni tretman bila bih spremna gledati ga ujutro dok se češlja pred ogledalom i ne bi mu, u mojim očima, nedostajalo ni zrno muškosti. Štoviše, tretirala bih ga tako da mu ne bi pala ni dlaka s glave.
